Kur’anski ajeti o kosmologiji

Oni koji su upoznati s jezikom Kur’ana znaju da kad ova časna Knjiga govori o osjetilnom svijetu (o kojem možemo više ili manje steći znanje i informacije), onda upotrebljava izraze nebesa (سماوات ) i Zemlja (ارض ).

ٱللَّهُ ٱلَّذِى خَلَقَ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضَ

Allah je Onaj Koji je stvorio nebesa i Zemlju..[1]

I ponekad se, radi snažnijeg naglašavanja, te da bi se obuhvatilo i ono što se sadrže nebesa i Zemlja dodaje i izraz ono što je između njih:

وَمَا خَلَقۡنَا ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلۡأَرۡضَ وَمَا بَيۡنَهُمَا لَاعِبِينَ

Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je između njih da bismo se igrali.[2]

Ovdje se sad može nametnuti pitanje: Da li se izrazima nebesa , Zemlja i ono što je između njih aludira na sve što nije Bog? Odnosno, da li Kur’an pod ovim izrazima podrazumijeva sve što postoji u svemiru osim Boga? Ili je ovo samo ukazivanje na isti ovaj svijet s kojim smo mi upoznati ili se s njim možemo upoznati, a moguće je da ponad njega postoje neki drugi svjetovi ali da ovaj izraz njih ne podrazumijeva? Ovo pitanje se razlaže na druga dva pitanja:

1. Da li, osim onoga što mi poznajemo, postoje i druga materijalna bića koja Kur’an Časni ne spominje i koja ne obuhvata izraz nebesa i Zemlja? Ili je pak isti izraz aluzija na sav materijalni svijet? 2. Ako prihvatimo drugu pretpostavku (da spomenuti izraz obuhvata sav materijalni svijet), da li to znači negiranje nematerijalnog ili ne, ili to nužno ne znači negiranje nematerijalnih svjetova, nego je moguće da postoje drugi svjetovi ali da se na njih na ukazuje ovim izrazima (nebesa, Zemlja i ono što je između njih)?

Možda je prirodnije da započnemo upravo od značenja izraza nebesa i Zemlja.

To nas upućuje da se zapitamo da li izrazi nebesa i Zemlja podrazumijevaju materijalna bića ili također obuhvaćaju i nematerijalna bića? A ako ne obuhvataju nematerijalna bića, onda se možemo zapitati da li među stvorenjima svijeta osim materijalnog svijeta postoje i drugi svjetovi koji nisu materijalni a koje Kur’an nije spominjao?

Da bismo razumjeli šta to Kur’an podrazumijeva pod izrazom nebesa i Zemlja treba razmotriti kur’anske ajete koji ukazuju na štastvo nebesa i Zemlje. Da li izraz sema سماء ‒ nebo znači ono što je gore i više, to jest iznad ili to podrazumijeva uzvišeno biće, što se može zaključiti iz značenja njezina korijena  سُمُوّ– visost, uzvišenost? Čini se da u Kur’anu Časnom riječ sema (سماء ‒ nebo) nije upotrijebljena u značenju iznad i gore. Moguće je da se figurativno ili približno kaže sema (nebo) i da se misli na ponad i gore, ali riječ sema (سماء ‒ nebo) ne znači iznad, jer se od te riječi ne može tvoriti množina (nebesa ‒ سماوات ). Ono što je gore nema mnoštvo i ono što razumijevamo iz riječi gore ne ukazuje na neku bit, dok mi vidimo da Kur’an Časni, prvo, većinom riječ nebo upotrebljava u njezinoj množini nebesa, te drugo, nebo je spomenuto kao zbiljsko biće, biće koje ima bit, a ne samo kao jedan pravac. Sad se može nametnuti pitanje je li to biće, ta uzvišena bit, materijalno ili nematerijalno ili je oboje?

Kad čujemo riječ ‘uluvv (uzvišenost), prvo nam na um padaju primjeri vezani za osjetilno, ali ova ishitrena pomisao se javlja zbog naše bliskosti s osjetilnim objektima i nije odreditelj značenja. Prema tome, kad kažemo:

وَأَنَّ ٱللَّهَ هُوَ ٱلْعَلِىُّ ٱلْكَبِيرُ

I Allah je doista uzvišen i velik. [3]

Ne smijemo reći da vanjsko značenje ovog ajeta podrazumijeva da je “Bog veoma visoko”! Ovo brzo zaključivanje nije zbog zbiljskog značenja izraza, nego je posljedica naše bliskosti s osjetilnim objektima. Zato se ne možemo time zadovoljiti jer to nas ne upućuje zbilji o kojoj je riječ. Nameću se sljedeća pitanja: ‒ Da li su ova nebesa, koja se ponekad spominju kao sedam nebesa, a nekad samo njihov broj, materijalna ili nematerijalna?

سَبۡعاً شِدَاداً

 Sedam silnih. [4]

‒ Da li je u Kur’anu Časnom spomenuto materijalno nebo ili nije?

‒ Da li su ta nebesa koja su spomenuta sa Zemljom materijalna ili nematerijalna?

‒ Da li su ona stvorena od jedne ranije postojeće materije ili ne?

Ako je odgovor potvrdan, od koje su onda materije stvorena? Šta je objektivni primjer sedam nebesa? Ono što možemo tvrditi na osnovu našeg razumijevanja Kur’ana jeste da su sedam nebesa materijalna. Mi ne negiramo da je izraz nebo upotrijebljen i u značenju nematerijalnog i možda u Kur’anu postoji ovakva upotreba tog izraza, ali izraz nebesa koji se upotrebljava uz izraz Zemlja, a upotrebljava se i kao izraz sedam nebesa, podrazumijeva nešto materijalno. Radi objašnjenja navedene tvrdnje navest ćemo jedan od plemenitih ajeta:

ثُمَّ ٱسۡتَوَىٰٓ إِلَى ٱلسَّمَآءِ وَهِيَ دُخَانٌ فَقَالَ لَهَا وَلِلۡأَرۡضِ ٱئۡتِيَا طَوۡعًا أَوۡ كَرۡهاً قَالَتَآ أَتَيۡنَا طَآئِعِينَ فَقَضَاهُنَّ سَبۡعَ سَمَاوَاتٍ

Zatim je nebo zaposjeo, a ono je maglina bilo, i naredio njemu i Zemlji: “Dođite vas dvoje, milom ili silom!” “Dolazimo pokorno!” – odgovoriše. Pa ih je kao sedam nebesa stvorio…[5]

Iz vanjskog značenja ajeta se može zaključiti da je ono što će kasnije postati sedam nebesa u početku bilo jedinstvena egzistencija od magline (dima ili plina) i da ga je Bog, uzvišeno je ime Njegovo, uobličio kao sedam egzistenata pa je nastalo sedam nebesa. Ako bi neko istakao mogućnost da ovaj dim (plin) nije materijalan, očigledno je da treba okriviti svoj um. Dim (plin) je nešto što je materijalno. Izraz sedam nebesa se koristi za materijalno i nije prikladan izraz za nematerijalne egzistencije. Dakle, iz ajeta se na osnovu ovoga može zaključiti da se izraz sedam nebesa odnosi na materijalno.

Nebo i Zemlja

a) Nebo

No, ovo ne može biti dokaz da je izraz nebo svugdje upotrijebljen u značenju nečega što je materijalno. Moguće je da je u nekim primjerima upotrijebljen u značenju uzvišenosti razine egzistencije i uzvišenog bića. Takav primjer su sljedeći kur’anski ajeti:

1.

وَفِي ٱلسَّمَآءِ رِزۡقُكُمۡ وَمَا تُوعَدُونَ

A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.[6]

Vaša opskrba i ono što vam je obećano (čini se da se ovdje misli na Džennet) su na nebu. Ako bi neko smatrao da se u ovom ajetu izvorom opskrbe smatra nebo zato što voda pada s neba, a život zavisi od nje, onda njegovo mišljenje ne bi bilo u skladu sa zbiljskim značenjem, jer mi znamo da opskrba nije na nebu i jasnije bi bilo kad bi bilo rečeno: U zemlji je vaša opskrba , jer je doista čovjekova opskrba u zemlji. Dakle, u vezi s ovim ajetom se u, najmanju ruku, može kazati da je vjerovatnije i prihvatljivije da se izraz nebo u njemu odnosi na svijet koji je iznad materijalnog. Ono što se može zaključiti iz vanjskog značenja nekih drugih ajeta jeste da sve što postoji u ovom materijalnom svijetu spušteno je iz tog svijeta koji je iznad:

وَإِن مِّن شَيۡءٍ إِلَّا عِندَنَا خَزَآئِنُهُۥ

I ne postoji ništa čije riznice nisu kod Nas…[7]

Sve je tamo i potom se spušta u materijalni svijet. I čovjekova opskrba je kod Boga i od Njega se spušta čovjeku. Dakle, veoma je moguće da je nebo koje se spominje u ovom ajetu duhovna egzistencija, što se naravno može uskladiti i s racionalnom argumentacijom. Egzistencija svega treba da bude spuštena s više razine, pa i čovjekova opskrba. Postojanje Dženneta na nebu izgleda da pripada istoj kategoriji. To znači da se čini da je Džennet smješten na nekoj od planeta u kosmosu, iako su neki imali ovakvo stanovište. Na Sudnjem danu svi ovi svjetovi će se transformirati.

يَوْمَ تُبَدَّلُ ٱلْأَرْضُ غَيْرَ ٱلْأَرْضِ

Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom…[8]

وَالسَّمَاوَاتُ مَطْوِيَّاتٌ بِيَمِينِهِ

A nebesa će u moći Njegovoj smotana ostati…[9]

Zbilja Dženneta sad postoji na drugom svijetu i na Sudnjem danu će biti otjelotvorena i ljudi će se naći u tom svijetu.

2.

إِنَّ ٱلَّذِينَ كَذَّبُوا۟ بِـَٔايَـٰتِنَا وَٱسْتَكْبَرُوا۟ عَنْهَا لَا تُفَتَّحُ لَهُمْ أَبْوَٰبُ ٱلسَّمَآءِ وَلَا يَدْخُلُونَ ٱلْجَنَّةَ حَتَّىٰ يَلِجَ ٱلْجَمَلُ فِى سَمِّ ٱلْخِيَاطِ ۚ وَكَذَٰلِكَ نَجْزِى ٱلْمُجْرِمِينَ

Onima koji dokaze Naše budu poricali i prema njima se budu oholo odnosili kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će deva kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. Eto tako ćemo Mi grešnike kazniti.[10]

Ima li materijalno nebo kapije pa će vjernici njima proći, ali će te kapije ostati zatvorene za nevjernike? Vanjsko značenje ajeta, kao i ajeti koji slijede iza njega, govore o tome da kome god se otvore kapije nebesa, ući će u Džennet. Ovo potkrepljuje tvrdnju da je Džennet na nebu i da se kapije neba na kojem je Džennet neće otvoriti nevjernicima. Sad se nećemo baviti temom da li je nebo materijalno ili ne i kakav je u tom smislu Džennet. Naravno, mi vjerujemo da je proživljenje tjelesno, da je naša opskrba materijalna i da se spušta s Onoga svijeta. Nema problema da Džennet bude također materijalan i tjelesan i da bude spušten iz nematerijalnog svijeta, iako spuštanje nije prostorno, kao što ni spuštanje opskrbe nije prostorno.

3.

إِذْ قَالَ ٱلْحَوَارِيُّونَ يَـٰعِيسَى ٱبْنَ مَرْيَمَ هَلْ يَسْتَطِيعُ رَبُّكَ أَن يُنَزِّلَ عَلَيْنَا مَآئِدَةًۭ مِّنَ ٱلسَّمَآءِ ۖ قَالَ ٱتَّقُوا۟ ٱللَّهَ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

A kad učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti...”[11] Hazreti Isa, mir s njim, je zamolio:

ٱللَّهُمَّ رَبَّنَآ أَنزِلْ عَلَيْنَا مَآئِدَةًۭ مِّنَ ٱلسَّمَآءِ تَكُونُ لَنَا عِيدًۭا لِّأَوَّلِنَا وَءَاخِرِنَا

O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim…[12]

Da li je ova trpeza spuštena iz materijalnog neba ili iz nematerijalnog svijeta? Čini se malo vjerovatnim da je ova trpeza bila na nekoj od nebeskih planeta i da je odatle spuštena.

4.

يُدَبِّرُ ٱلْأَمْرَ مِنَ ٱلسَّمَآءِ إِلَى ٱلْأَرْضِ ثُمَّ يَعْرُجُ إِلَيْهِ فِى يَوْمٍۢ كَانَ مِقْدَارُهُۥٓ أَلْفَ سَنَةٍۢ مِّمَّا تَعُدُّونَ

On upravlja svime, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu koji, prema vašem računanju vremena, hiljadu godina traje.[13]

Izraz do Zemlje (ارض  الی) ukazuje na to da je u upravljanju također sadržano značenje spuštanja. Glagol upravlja s dodavanjem riječi do, prema ne postaje prelazni. Zatim kaže da se sve to Njemu vraća. Čini se da se zamjenica njemu odnosi na Boga Uzvišenog, a ne na nebo. U ovom ajetu je također jasno da je nebo (سماء ) nematerijalni svijet, jer Bog nije na nebu, Bog je svuda prisutan.  Dakle, može se zaključiti da se pod izrazom nebo u ovom ajetu ne podrazumijeva materijalno nebo, nego se misli na nematerijalni svijet gdje su smještene riznice svega.

Mogu se pronaći i drugi ajeti o istoj temi iz kojih se može izvesti isti zaključak da postoji, također, i nematerijalno nebo. Iz nekih od tih kur’anskih ajeta (koji su ustvari s određenog aspekta treća skupina) proizlazi da se najvjerovatnije pod izrazom nebo ne misli čak niti na neko od sedam nebesa i to na mjestu gdje se kaže:

وَأَنزَلَ مِنَ ٱلسَّمَآءِ مَآءًۭ

Koji s neba spušta kišu…[14]

Kasnije ćemo govoriti o tome da, prema onome što mi razumijevamo iz kur’anskih ajeta, sedam nebesa nije u domenu našeg viđenja i ona obuhvataju ono što mi vidimo. Također znamo da se voda ne spušta ni s jedne druge planete i da je mjesto s kojeg se ona spušta atmosfera same Zemlje. Dakle, izraz nebo se, ustvari, u ovoj skupini kur’anskih ajeta upotrebljava i u trećem značenju, osim u značenju sedam nebesa materijalnog svijeta i neba koje pripada nematerijalnim svjetovima.

b) Zemlja

1. U Kur’anu Časnom je, bez ikakve sumnje, riječ zemlja (ارض ) upotrijebljena u vezi s planetom Zemljom, ali je u nekim drugim slučajevima ovaj izraz upotrijebljen na neke druge načine.
2. Izraz zemlja (ارض) označava planetu Zemlju. To je imenica u značenju vlastitog imena. Međutim, ponekad se ovaj izraz koristi u značenju dijelova zemlje i kad se koristi u tom značenju, onda je od izraza erd moguće tvoriti množinu (ارضین).

Naprimjer, u pogledu naredbe o izgonu onih koji ratuju protiv Boga i Poslanika i čine nered na Zemlji se kaže:

خِلَـٰفٍ أَوْ يُنفَوْا۟ مِنَ ٱلْأَرْضِ

Ili da se iz zemlje prognaju…[15]

Oni će se kažnjavati tako što će se istjerati iz područja gdje žive, pa je očigledno da se ovdje pod izrazom zemlja podrazumijeva određena teritorija, a ne planeta Zemlja. Dakle, izraz zemlja iz književnog aspekta ima značenje roda, a iz logičkog aspekta ima značenje vrste. U evropskim jezicima između ova dva značenja ponekad je ustanovljena razlika.[16]

3. Ponekad se izraz zemlja (ارض) koristi u značenju svijeta prirode spram izraza nebo (سماء) koji označava svijet ponad prirode:

وَلَـٰكِنَّهُۥٓ أَخْلَدَ إِلَى ٱلْأَرْضِ وَٱتَّبَعَ هَوَىٰهُ ۚ فَمَثَلُهُۥ كَمَثَلِ ٱلْكَلْبِ

Ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa…[17]

Izraz priklonio se ovom svijetu znači postao je privržen ovom svijetu, što je jedan čin srca i tu se ne radi o privrženosti kući ili dijelu zemlje, nego se radi o privrženosti ovome svijetu. U ovom značenju materijalno nebo također potpada pod značenje izraza Ovaj svijet.

ٱللَّهِ ٱثَّاقَلْتُمْ إِلَى ٱلْأَرْضِ

Kao da ste za zemlju prikovani…[18]

Poput nečega što je teško a što hoće da se spusti na zemlju i da padne na zemlju. Značenje izraza kao da ste prikovani (اثَّا قلتم) koji je u osnovi oblika (تَثَّا قلتم)  je moguće opisati sljedećim pitanjima: Zašto ste spori i privrženi životu na ovome svijetu? Zašto ne želite da s lahkoćom odletite s ovoga svijeta, nego poput ptice s kamenom vezanim za nogu, niste ni poletjeli a već ste pali? Vjerovatno je da ovdje, također, izraz zemlja ne podrazumijeva planetu Zemlju. Dakle, nazivati nebom i zemljom nešto što nije samo plinovito nebo i planeta Zemlja nije pogrešno, nego je zapravo ispravno i postoje dokazi koji to potkrepljuju.

Broj nebesa

Kako se iz nekih ajeta može razumjeti, broj nebesa je sedam:

فَسَوَّىٰهُنَّ سَبْعَ سَمَـٰوَٰتٍۢ

I kao sedam nebesa ga uredio…[19]

فَقَضَىٰهُنَّ سَبْعَ سَمَـٰوَاتٍۢ

Pa ih kao sedam nebesa stvorio…[20]

Ne ostaje mjesta sumnji da je broj nebesa sedam i to sedam u zbiljskom značenju broja, a ne kao nešto što simbolizira mnoštvo. Razlozi za to su sljedeći: Prvo, oprečno je vanjskom značenju ajeta, a posebno zato što se u pojedinim slučajevima za nebesa upotrebljava izraz sedam (سبع):

وَبَنَيۡنَا فَوۡقَكُمۡ سَبۡعاً شِدَاداً

I iznad vas sedam moćnih nebesa sazidali.[21]

Drugo, broj sedam se upotrebljava da bi označio mnoštvo u slučaju kad stvarni broj koji imamo na umu iznosi otprilike isto toliko, tako se, naprimjer, za tri stotine nekih stvari neće upotrijebiti broj sedam. Također, znamo da prema mišljenju astronoma broj galaksija prelazi milione. Kako se u tom slučaju broj sedam mogao koristiti da bi se objasnilo njihovo mnoštvo?!

Broj zemalja

Iz vanjskog značenja ajeta proizlazi da je broj zemalja (u značenju planete) jedan i ni u jednom ajetu nije korišten izraz Zemlja u množini. Samo se u jednom kur’anskom ajetu može zapaziti vjerovatnoća mnoštva zemalja:

ٱللَّهُ ٱلَّذِى خَلَقَ سَبْعَ سَمَـٰوَٰتٍۢ وَمِنَ ٱلْأَرْضِ مِثْلَهُنَّ يَتَنَزَّلُ ٱلْأَمْرُ بَيْنَهُنَّ

Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio, Njegovo naređenje na sve se njih odnosi…[22]

Ali, mi također u istom ajetu vidimo da nije korišten oblik množine za izraz Zemlja. Zato ovo ne ukazuje kategorično na brojnost zemalja (u značenju planete) i nije jasno na šta se odnosi istost neba i Zemlje u ovom ajetu, da li na broj, elemente ili na čvrstoću.

Moguće je da istost bude u stvaranju, što se razumijeva iz ovog ajeta:

ٱلَّذِى خَلَقَ سَبْعَ سَمَـٰوَٰتٍۢ طِبَاقًۭا ۖ مَّا تَرَىٰ فِى خَلْقِ ٱلرَّحْمَـٰنِ مِن تَفَـٰوُتٍۢ ۖ فَٱرْجِعِ ٱلْبَصَرَ هَلْ تَرَىٰ مِن فُطُورٍۢ

Onaj Koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio ‒ ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak.[23]

U svakom slučaju, u ajetu koji je predmet rasprave (12. ajet sure Et-Talak) vjerovatnoća brojnosti zemalja je slaba jer je u ostalim slučajevima u Kur’anu izraz Zemlja svugdje upotrijebljen u jednini.

Također, mogućnost postojanja mnoštva se ne može zanemariti, posebno zato što se u nekim dovama Čistih, neka je mir na sve njih, koristi izraz tako mi sedam zemalja, iako se u pogledu ovoga ne može reći da li je Imam mislio na sedam planeta, ili na sedam dijelova Zemlje jer je Zemlja skup dijelova kopna koji strše iz vode. Međutim, sam ovaj izraz nema svoje jasno određenje, jer su Azija i Evropa dva kontinenta, iako nisu omeđena vodenom granicom. U prošlosti su također Zemlju dijelili na sedam dijelova i nazivali su ih sedam regija. Ono što na kraju treba naglasiti jeste da su sva takva mišljenja zapravo vjerovatnoće, stanovišta i razumijevanja i da se ni s jedne strane tih tumačenja ne može dati kategoričan stav.

Vrijeme stvaranja neba i Zemlje

إِنَّ رَبَّكُمُ ٱللَّهُ ٱلَّذِى خَلَقَ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضَ فِى سِتَّةِ أَيَّامٍۢ ثُمَّ ٱسْتَوَىٰ عَلَى ٱلْعَرْشِ

Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a onda je prijestolje zaposjeo…[24]

Na šta se misli pod izrazom šest dana? Među pripadnicima naroda Beni Israil i Sljedbenicima Knjige, posebno jevrejima, ovo je poznata tema koja govori o tome da je Bog započeo stvaranje u nedjelju i da ga je završio u petak, a zatim se u subotu odmarao. Izgleda da upravo zato taj dan nazivaju subatu (سُباتُ)[25] što znači drijemež, obamrlost, težak san, čiji je korijen sebt ( سبت )u istom značenju. Zato se na ovaj dan ne radi, a o ovome se govori u knjizi Postanak u Tori [26](Tevratu).

Ova mogućnost čini se prilično nevjerovatnom, jer ono što nazivamo danima iz aspekta geografije, zavisi od vremena kretanja Zemlje oko svoje ose (Zemljina rotacija), dok se u jeziku izraz dan upotrebljava u značenju onoga što je suprotno noći, a za šta se u arapskom jeziku koristi riječ nehar a izraz jevm (يوم )obuhvata i samo dan, ali i dan i noć.

Prije nastanka Zemlje, Sunca i neba nije bila moguća predodžba o danu i nije postojala nikakva subota ili nedjelja. Kad bismo imali vjerodostojan tekst o ovome, mogli bismo kazati: dan u ovom slučaju znači period u trajanju od dvadeset i četiri sata. Ali takav vjerodostojan tekst nemamo, a posebno je ovo stanovište čvrsto kad se uzme u obzir to da je izraz dan (يوم ) u Kur’anu Časnom upotrijebljen i u drugom značenju:

1.

إِنَّكَ ٱلْيَوْمَ لَدَيْنَا مَكِينٌ أَمِينٌۭ

Ti ćeš danas kod nas utjecajan i pouzdan biti. [27]

Da li ovo ‘danas’ znači da samo danas jesi, a sutra više nećeš biti?

2.

تَسْتَخِفُّونَهَا يَوْمَ ظَعْنِكُمْ وَيَوْمَ إِقَامَتِكُمْ

Koje s lahkoćom nosite u vrijeme kad putujete i u vrijeme kad ste kod kuće…[28]

Doslovno se kaže da vi pravite šatore i lahke nastambe (od kože i drugih materijala) za dan kad putujete i za dan kad kod kuće boravite. Da li riječ dan (يوم )u ovom ajetu znači tačno dvadeset četiri sata na putovanju ili kod kuće? Jasno je da se misli na vrijeme i period putovanja ili boravka kod kuće, a posebno s obzirom na dužinu trajanja putovanja u tim vremenima. Dakle, Kur’an Časni je život onih kojima se obraća u ovom ajetu podijelio na dva dijela: vrijeme putovanja i vrijeme boravka kod kuće.

3.

وَإِنَّ يَوْمًا عِندَ رَبِّكَ كَأَلْفِ سَنَةٍۢ مِّمَّا تَعُدُّونَ

A doista jedan dan u Gospodara tvoga traje koliko hiljadu godina, po vašem računanju.[29]

4.

تَعْرُجُ ٱلْمَلَـٰٓئِكَةُ وَٱلرُّوحُ إِلَيْهِ فِى يَوْمٍۢ كَانَ مِقْدَارُهُۥ خَمْسِينَ أَلْفَ سَنَةٍ

Ka Njemu se penju meleki i Duh u danu koji pedeset hiljada godina traje.[30]

Da li se hoće reći da jedan dan od dvadeset četiri sata traje ondje hiljadu godina, a ovdje pedeset hiljada godina ili se namjerava pokazati dužina vremena uspinjanja i njegova grandioznost? Obje mogućnosti su tačne. Prva mogućnost nije neutemeljena i moguće je da jedan dan traje tačno pedeset hiljada godina i nijednu minutu manje i nijednu minutu više. Ili je, kako je kazano u prethodnom ajetu, jedan dan je tačno hiljadu godina.

5. Slično onome što je kazano u prethodno spomenuta četiri kur’anska ajeta u Nehdžu-l-belagi se o šejtanu kaže: “Šejtan je robovao Bogu šest hiljada godina, ne zna se da li po ovosvjetskom ili onosvjetskom računanju vremena.” U svakom slučaju, razmatrajući sve ove primjere može se kazati da nije nevjerovatno da se pod izrazom šest dana misli na šest razdoblja stvaranja. Međutim, kakvi su bili ovih šest razdoblja i na osnovu čega su ona podijeljena nije nešto što smo razumjeli iz kur’anskih ajeta i predaja.

Ono što se može manje ili više razumjeti iz kur’anskih ajeta jeste da je za stvaranje neba određeno dva dana, za stvaranje Zemlje dva dana i za stvaranje sredstava čovjekove opskrbe četiri dana.

فَقَضَىٰهُنَّ سَبْعَ سَمَـٰوَاتٍۢ فِى يَوْمَيْنِ

 Pa ih u dva dana, kao sedam nebesa, stvorio…[31]

قُلْ أَئِنَّكُمْ لَتَكْفُرُونَ بِٱلَّذِى خَلَقَ ٱلْأَرْضَ فِى يَوْمَيْنِ

Reci: “Zar, zaista, nećete da vjerujete u Onoga koji je u dva dana Zemlju stvorio…“[32]

فِيهَا وَقَدَّرَ فِيهَآ أَقْوَٰتَهَا فِىٓ أَرْبَعَةِ أَيَّامٍۢ سَوَآءًۭ لِّلسَّآئِلِينَ

 I plodove njezine na njoj odredio, sve to u četiri dana, ‒ ovo je objašnjenje za one koji pitaju…[33]

Može se prihvatiti mogućnost da se pod izrazom dva dana podrazumijevaju dvije faze stvaranja: u jednoj fazi u obliku plina ili dima, a u narednoj fazi u obliku sedam nebesa. Isto se može prihvatiti u vezi sa Zemljom: jedan dan je faza stvaranja plina ili tekućine, a drugi dan je faza stvaranja čvrste tvari (jezgro Zemlje je dijelom još u tečnom stanju).

Međutim, glede toga iz kojeg aspekta se radi o šest dana, to se ne može precizno i tačno razumjeti. Da li se na ono što je na nebesima i na Zemlji odvojeno odnosi šest dana ili šest faza stvaranja ili su, naprimjer, dva posebna dana određena za stvaranje nebesa, dva dana za stvaranje Zemlje, a dva dana za stvaranje zemaljskih plodova (ti jest stvaranje Zemlje trajalo je dva dana, pripremanje uvjeta za nastanak biljaka je jedna faza, pripremanje uvjeta za nastanak životinjskih vrsta je također jedna faza i sve one zajedno čine četiri faze stvaranja), a zatim i dvije faze stvaranja nebesa. Nema nikakve potvrde u ajetima o ovim pretpostavkama i to su samo vjerovatnoće. Ono što se sa sigurnošću može kazati jeste da šest dana ne znači šest puta po dvadeset i četiri sata.

Način stvaranja nebesa

Da li se nebesa nalaze jedna pored drugih ili su jedna iznad drugih? Da li, kako smo u vezi sa Zemljom pretpostavili, sedam zemalja, kako je spomenuto u nekim predajama podrazumijeva sedam dijelova Zemlje, kakvi su kontinenti ili, kako je tumačeno prema drevnoj podjeli, sedam teritorija i da li su one jedna pored druge?

Da li se u pogledu nebesa također može istaknuti mogućnost da se ona nalaze jedna pored drugih i da zajedno, kao i Zemlja, čine jednu okruglu površinu. Čini se da ova pretpostavka u pogledu nebesa nije ispravna jer ih Časni Kur’an u dva slučaja opisuje riječima “jedna iznad druge“

ٱلَّذِى خَلَقَ سَبْعَ سَمَـٰوَٰتٍۢ طِبَاقًۭا ۖ مَّا تَرَىٰ فِى خَلْقِ ٱلرَّحْمَـٰنِ مِن تَفَـٰوُتٍۢ ۖ فَٱرْجِعِ ٱلْبَصَرَ هَلْ تَرَىٰ مِن فُطُورٍۢ

Onaj Koji je sedam nebesa jedna iznad drugih stvorio, ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada…[34]

أَلَمْ تَرَوْا۟ كَيْفَ خَلَقَ ٱللَّهُ سَبْعَ سَمَـٰوَٰتٍۢ طِبَاقًۭا

Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugog, stvorio?[35]

Iz riječi tibakan (طباقاً  – jedno iznad drugog, na spratove) može se razumjeti da su sedam nebesa smješteni jedno iznad drugog tako da su međusobno usklađeni, sedam spratova jedan na drugome, ne sedam dijelova jedan pored drugog. Iz vanjskog značenja ovih ajeta se razumijeva da su nebesa jedna iznad drugih. Drugi razlog je taj što Kur’an spominje nebo koje naziva najnižim nebom.

Neki su smatrali da se radi o nebu ovog svijeta, ali je riječ ovosvjetsko ovdje upotrijebljena kao pridjev, to jest misli se na najbliže nebo. Iz ovoga se može shvatiti da postoje i druga nebesa poredana iznad ovih nebesa i da su prostorno u odnosu na nas udaljenija. Sljedeće što se može razumjeti iz plemenitog ajeta jeste to da su zvijezde koje mi opažamo niže od najnižeg neba.

Znači da je najniže nebo iznad ovih zvijezda, jer se u ajetu kaže:

إِنَّا زَيَّنَّا ٱلسَّمَآءَ ٱلدُّنْيَا بِزِينَةٍ ٱلْكَوَاكِبِ

Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili.[36]

Prema onome što se razumijeva iz vanjskog značenja ovog ajeta, zvijezde koje su ukras su upravo ove zvijezde koje mi vidimo očima, one su privjesci nama najbližeg neba i nemaju veze s drugim nebesima. Na koncu se može kazati da ih nebo koje je nama blizu obuhvata i da su ove zvijezde unutar njega. Dakle, treba reći da je nama najbliže nebo iznad ovih zvijezda i da su one poput svjetiljki koje su obješene na tome nebu.

وَزَيَّنَّا ٱلسَّمَآءَ ٱلدُّنْيَا بِمَصَـٰبِيحَ وَحِفْظًۭا

A nebo najbliže sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njim Mi bdijemo…[37]

Prema tome, ovo nebo nema vezu s drugim nebesima, jer da nije tako, prikladnije bi bilo da je rečeno: “Ukrasili smo nebesa.“ Ali to kakva su druga nebesa, imaju li zvijezde koje mi ne vidimo ili ih nemaju i kakvo je bilo njihovo stvaranje, za nas je nepoznato i iz kur’anskih ajeta to ne možemo dokučiti. U dvanaestom ajetu plemenite sure Fussilet koristi se riječ حفظًا.[38] Ista riječ se koristi u sedmom ajetu sure Es-Saffat. Također, u sedamnaestom ajetu sure El-Hidžr se kaže:

وَحَفِظْنَـٰهَا مِن كُلِّ شَيْطَـٰنٍۢ رَّجِيمٍ

I čuvamo ih od svakog šejtana prokletog.

Sad vidimo da se nakon što se govori o tome kako su zvijezde ukras neba iznosi pitanje čuvanja neba. Šta se podrazumijeva pod čuvanjem i kakvu ulogu imaju zvijezde u čuvanju nebesa?

Prije odgovora na ovo pitanje napomenut ćemo da to što su zvijezde ukras ne znači da je jedina korist od njih samo ta njihova uloga. Iz kur’anskih ajeta ne proizlazi takvo značenje. Ajeti kažu da su one ukras također. Ovakvi ajeti ne ukazuju na isključivost svrhe, kako se to vidi iz sljedećeg ajeta:

وَعَلَـٰمَـٰتٍۢ ۚوَبِٱلنَّجْمِ هُمْ يَهْتَدُونَ

I putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju.[39]

Iz ovoga razumijevamo da zvijezde nisu stvorene samo zato da bi se po njima ljudi upravljali, nego je to jedna od koristi koju čovjek saznaje, posebno u vrijeme spuštanja Objave.

Šta znači čuvanje nebesa? Ova tema zahtijeva nekoliko načina razmatranja:

1. Čuvanje u značenju čuvanja opstojnosti, to jest čuvanje od uništenja:

إِنَّ ٱللَّهَ يُمْسِكُ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضَ أَن تَزُولَا ۚ وَلَئِن زَالَتَآ إِنْ أَمْسَكَهُمَا مِنْ أَحَدٍۢ مِّنۢ بَعْدِهِۦٓ ۚ إِنَّهُۥ كَانَ حَلِيمًا غَفُورًۭا

Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta grijehe.[40]

Možda o tom značenju govori i sljedeći ajet:

وَ لَا يَـُٔودُهُۥ حِفْظُهُمَا

Njemu ne dojadi održavanje njihovo…[41]

Čuvanje poretka u značenju čuvanja neba i nebeskih tijela od padanja i propadanja, što bi rezultiralo uništenjem živog svijeta na Zemlji i uništenjem same Zemlje.

وَيُمْسِكُ ٱلسَّمَآءَ أَن تَقَعَ عَلَى ٱلْأَرْضِ إِلَّا بِإِذْنِهِ

On drži nebo da ne bi palo na Zemlju, osim ako On to dopusti…[42]

Možda ovaj ajet podrazumijeva upravo čuvanje poretka od raspada. Ali kakvo je značenje sljedećeg ajeta:

وَحِفْظًۭا مِّن كُلِّ شَيْطَـٰنٍۢ مَّارِدٍ

I čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga.[43]

Prvo što pada na pamet jeste da Bog čuva nebo i Zemlju od šejtanovog djelovanja koje bi dovelo do poremećaja u njezinom poretku. Tako riječ čuvati (حفظ ) znači zapravo čuvati od uništenja. To znači ne samo da nesvjesna bića nego ni svjesna bića ne mogu poremetiti poredak svijeta. Ovo shvatanje stoji ako bismo riječ hifz (حفظ) smatrali općim objektom izostavljenog glagola (وَ حَفِظنا ها حِفظً ).

Druga mogućnost je da riječ حفظًاbude objekt uzroka ili svrhe, što znači “ukrasili smo nebo radi čuvanja”. U tom slučaju proizlazi zaključak da zvijezde na nebu imaju ulogu odbijanja šejtana, ali o kakvoj se ulozi radi mi ne možemo da razumijemo. Kao potvrda ove mogućnosti mogu se također spomenuti drugi kur’anski ajeti:

لَّا يَسَّمَّعُونَ إِلَى ٱلْمَلَإِ ٱلْأَعْلَىٰ وَيُقْذَفُونَ مِن كُلِّ جَانِبٍ

Da ne prisluškuju Društvo Najviše i da budu pogođeni sa svake strane. [44]

Šejtani su odlazili na nebo da bi čuli skrivene vijesti i da bi saznali o događajima u svijetu, te su sjedili na određenim mjestima i prisluškivali.

وَأَنَّا كُنَّا نَقْعُدُ مِنْهَا مَقَـٰعِدَ لِلسَّمْعِ ۖ فَمَن يَسْتَمِعِ

I sjedili smo na mjestu za prisluškivanje da bismo što čuli..[45]

Ali u Kur’anu nije objašnjeno kako to oni mogu prisluškivati iznad atmosferskog omotača, iako se neki načini mogu spomenuti kao mogućnost. Zatim se u drugom dijelu devetog ajeta sure El-Džinn kaže:

فَمَن يَسْتَمِعِ ٱلْـَٔانَ يَجِدْ لَهُۥ شِهَاباً رَّصَدًا

Ali onaj ko sad prisluškuje naići će na zvijezdu vrebalicu.

U drugom ajetu se kaže:

وَجَعَلْنَا ٱلسَّمَآءَ سَقْفًا مَّحْفُوظًا

A nebo smo učinili svodom čuvanim..[46]

Neke osobe koje su pisale knjige pod nazivom tefsir u njima kažu da se pod riječju nebo سماء)) u ovom ajetu misli na Zemljinu atmosferu, a ova atmosfera je stvorena tako da je prepreka meteorima da padnu na Zemlju. Naučno je dokazano da je Zemlja stalno pod udarom meteora, ali kad ti meteori stignu do atmosfere, tu se zbog brzine i trenja pretvore u gas. Zato se Zemljina atmosfera naziva svodom čuvanim . Oni ovo kažu, iako je potpuno jasno da kad bi bilo tako, onda bi u ajetu bilo rečeno: “A nebo smo učinili svodom koji čuva” ,(to jest nebeski svod (atmosfera) bi čuvao Zemlju, a ne bi bio čuvan.

Čini se da se pod izrazom nebo u ovom ajetu, u najmanju ruku, ne misli na atmosferu. Prema izrazu iz Kur’ana, nebo je svod koji je natkriljen nad ovim osjetilnim svijetom, a atmosfera je ili čuvana od uništenja ili je čuvana od padanja, što, čini se, više odgovara značenju. Jer opasnost koju predstavlja svod jeste padanje. To je čudo za čovjeka da ponad njega postoje ove grandiozne pojave i da se ne obruše. Bog Uzvišeni kaže:

ٱللَّهُ ٱلَّذِى رَفَعَ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ بِغَيْرِ عَمَدٍ تَرَوْنَهَا

Allah je Onaj Koji nebesa koja gledate podiže bez ikakva stupa…[47]

Postoje dva mišljenja u pogledu tumačenja ovog ajeta:

1. Pod riječima “koje gledate bez ikakva stupa” misli se da ne postoji vidljivi stup, što znači da je izraz تَرَونَها atribut riječi stup. Čini se da postoji i neka predaja s ovim sadržajem. Prema ovom tumačenju, moguće je da postoje nebeski stupovi ali da oni nisu vidljivi.
2. Izraz koja gledate je umetnuta (parentetična) rečenica, što znači da je Bog uzdigao nebesa bez stupova i vi vidite da stupovi uopće ne postoje.

U svakom slučaju, oba tumačenja su zamisliva i nema smetnje za postojanje bilo kojeg od ova dva mišljenja.

Zaključak: iz onoga što je Kur’an objasnio o nebesima proizlazi da Bog čuva nebesa od uništenja i padanja.

Prijestolje (عرش و کرسی)

U Kur’anu se, osim neba i Zemlje i onoga što je između njih spominju još dva egzistenta koji se nazivaju arš (عرش) i kursi (كرىس ).[48] Pojam kursi spominje se samo u jednom ajetu:

وَسِعَ كُرْسِيُّهُ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضَ

Njegovo Prijestolje obuhvata nebesa i Zemlju..[49].

Pojam arš se u Kur’anu spominje nekoliko puta. Postoji rasprava o tome jesu li arš i kursi jedno. Neki smatraju mogućim da se radi o jednom mjestu sa dva imena. Pojam arš ukazuje na vladarski tron i prijestolje moći, dok pojam kursi ukazuje na premoć, vladarsko prijestolje i mjesto zapovijedanja. Oba izraza aludiraju na položaj s kojeg se upravlja svijetom. No, da li se uistinu radi o jednom ili o dva različita mjesta?

U Kur’anu nemamo pouzdan dokaz ni za jednu od te dvije mogućnosti. Međutim, prema onome što stoji u mnogobrojnim predajama, može se reći da su arš i kursi dvije različite stvari i možda se još može reći da vanjsko značenje kur’anskih ajeta također na to ukazuje.

Druga tema je šta su to arš i kursi? Je li to metafora za položaj zapovijedanja ili su to doista bića poput ostalih pojava univerzuma? Možda se možemo pomoći nekim ajetima iz kojih razumijevamo da je arš upravo položaj vladanja, gospodstva i božanskog upravljanja, posebno zato što se uglavnom, nakon korištenja ovih pojmova, objašnjava upravljanje ili ono što je tome slično i navode se objektivni primjeri toga:

ثُمَّ ٱسْتَوَىٰ عَلَى ٱلْعَرْشِ يُدَبِّرُ ٱلْأَمْرَ

Potom je zaposjeo Arš, On upravlja svime…[50]

Možda se možemo pomoći ovim ajetom da bismo iznijeli mišljenje o tome da značenje pojma Arš ovdje nije neki egzistent ili mjesto na kojem je Bog Uzvišeni, jer Bog nije tjelesan. Dakle, ovo je izraz kojim se aludira na položaj gospodstva. U svakom slučaju, ovo je jedna mogućnost. Izraz zaposjeo je Arš nalazi se na sedam mjesta u Kur’anu. Između ostalog, i na sljedećem mjestu:

إِنَّ رَبَّكُمُ ٱللَّهُ ٱلَّذِى خَلَقَ ٱلسَّمَـٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضَ فِى سِتَّةِ أَيَّامٍۢ ثُمَّ ٱسْتَوَىٰ عَلَى ٱلْعَرْشِ

Zaista je Gospodar vaš Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a onda je Arš zaposjeo…[51]

Druga mogućnost je da je Arš ime posebnog stvorenja, a ono što potkrepljuje to stanovište je drugih sedam primjera gdje se Bog opisuje izrazom Gospodar Arša:

فَإِن تَوَلَّوْا۟ فَقُلْ حَسْبِىَ ٱللَّهُ لَآ إِلَـٰهَ إِلَّا هُوَ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ ۖ وَهُوَ رَبُّ ٱلْعَرْشِ ٱلْعَظِيمِ

A ako oni glave okrenu, ti reci: “Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar Arša veličanstvenoga!”[52]

Iz vanjskog značenja ajeta proizlazi da je Arš biće čiji je Bog Gospodar. Ovo stanovište i ovakvo izvođenje zaključka iz ajeta ovdje nije neutemeljeno. Također, ne može se mnogo pouzdati u ovo vanjsko značenje ajeta, jer je u nekim drugim ajetima riječ gospodar dodata drugoj imenici. Tako, u izrazu gospodar dostojanstva ‒ rabbu-l-izzet, nije riječ o tome da izraz izzet označava neko biće ili neku pojavu a da je Bog njegov gospodar, nego gospodar ovdje znači imalac i vlasnik, to jest imalac dostojanstva.

Ovdje bismo također izraz Gospodar Arša mogli protumačiti kao imalac vlasti i upravljanja. Ali o ovome postoji i jasniji ajet:

الَّذِينَ يَحْمِلُونَ الْعَرْشَ وَمَنْ حَوْلَهُ

Oni koji drže prijesto i oni koji su oko njega…[53]

U vezi s ovim ajetom malo je vjerovatno da kažemo da je Arš, koji ima one koji ga nose i koji su oko njega, jedno metaforičko značenje položaja gospodstva. Prema vanjskom značenju ovog ajeta, Arš je jedno zbiljsko biće, kao što i u sljedećem ajetu također postoji slično značenje:

وَيَحْمِلُ عَرْشَ رَبِّكَ فَوْقَهُمْ يَوْمَئِذٍ ثَمَانِيَةٌ

A Prijestolje (Arš) Gospodara tvoga će tog dana iznad njih osmerica nositi.[54]

Da imamo jake dokaze, ovi izrazi bi se mogli drugačije tumačiti, ali vanjsko značenje ajeta je upravo ovo. Također nije daleko mogućnost da je ono što se spominje kao prijestolje u ovim ajetima jedno zbiljsko biće, a da u drugim ajetima to ima metaforičko značenje, iako je ova mogućnost pomalo usiljena.

Zaključak: u pogledu ovoga postoje tri mogućnosti:

1. Metaforičan[55] izraz kojim se označava položaj gospodstva i upravljanja svijetom;
2. Svugdje se misli na jedno zbiljsko biće, ali izraz:

اسْتَوَىٰ عَلَى الْعَرْشِ

I zaposjeo je Prijestolje…[56]

u cijelosti je metaforičan izraz. Kao što je u metafori rečeno: “Zejd ima širok zatiljak.” Riječ zatiljak ima zbiljsko značenje, ali “širok zatiljak” je metaforičan izraz.[57]

3. Sastavljanje oba značenja i odvajanje ajeta dakle u nekim kur’anskim ajetima ima zbiljsko, a u nekim drugim metaforičko značenje.

Međutim, prema predajama, Prijestolje (Arš) je jedno zbiljsko stvorenje i u vezi s njim se spominju nosioci njegovi koji su posebno opisani. Ove predaje su najbolja potvrda druge mogućnosti. Ono što je spomenuto je zbir rasprava o temama kakve su nebesa, Zemlja, arš (عرش) i kursi (كرىس ) u Kur’anu i u mjeri u kojoj smo mi uspjeli razumjeti. To naše razumijevanje nije u svim navedenim slučajevima sasvim jasno ni potpuno i ni u jednom slučaju nije bilo kategoričkog mišljenja. Postoje također i druge rasprave o upravljanju nebesima, Zemljom i stvaranju atmosferskih pojava i zemaljskih fenomena.

U Kur’anu se naglašava i ukazuje na posebne pojave kao na znakove Božije i u nekim slučajevima je spomenuto upravljanje tim pojavama, tako da je zapravo sâmo njihovo stvaranje jedna razina upravljanja svijetom.

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] Ibrahim, 32.

[2] Ed-Duhan, 38.

[3] El-Hadž, 62; Lukman, 30.

[4] En-Nebe, 12.

[5] Fusilet, 11. i 12. Zatim (ثُمَّ) – bilo da se radi o vremenskom ili govornom redoslijedu. Zaposjeo (اِستَوَی) – leksičko značenje je uzjahati. A ono je maglina bilo (وَ هَیَ دُخانٌ). Izgleda da harf vav (و) označava trenutno stanje. Današnjim načinom izražavanja rekli bismo: A ono je bilo plin.

[6] Ez-Zarijat, 22.

[7] El-Hidžr, 21.

[8] Ibrahim,48.

[9] Ez-Zumer, 67.

[10] El-A’raf, 40.

[11] El-Maide, 112.

[12] El-Maide, 114.

[13] Es-Sedžde, 5

[14] El-Bekare, 22.

[15] El-Maide, 33.

[16] Naprimjer, u francuskom jeziku izraz la terre označava zemlju, zemljište, dok se za planetu Zemlju koristi izraz Le globe Terrestre ili notre Globe. Za obradivo zemljište koristi se izraz le terror. U engleskom jeziku se za Zemlju koristi isti izraz earth a za zemlju country, land…

[17] El-A’raf, 176.

[18] Et-Tevbe, 38.

[19] El-Bekare,29.

[20] Fussilet, 12.

[21] En-Nebe, 12.

[22] Et-Talak, 12.

[23] El-Mulk, 3.

[24] El-A’raf, 54.

[25] san ili njegov početak; ُ ْت ب َّ الس) subota) – dan u sedmici između petka i nedjelje.

[26] Tora/Tevrat u posebnom značenju podrazumijeva petoknjižje (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon). U njoj se spominju mnogi vjerovjesnici (Ibrahim, Ishak, Jakub i dr.), govori se o vremenu kad su Israelićani provodili vrijeme u pustinji na Sinaju itd. Također, u Tevratu su posebna Musaova objašnjenja o etici, zakonu. Međutim, ponekad se cijela Sveta knjiga naziva Tevrat (Tora).

[27] Jusuf, 54.

[28] En–Nahl, 80.

[29] El-Hadž, 47.

[30] El-Mearidž, 4

[31] Fussilet, 12.

[32] Fussilet, 9.

[33] Fussilet, 10.

[34] El-Mulk, 3.

[35] Nuh, 15.

[36] Es-Saffat, 6.

[37] Fussilet, 12.

[38] Prevedeno na bosanski jezik izrazom “mi nad njim bdijemo” ili “mi ga čuvamo”. (Prim. prev.)

[39] En-Nahl, 16.

[40] Fatir, 41.

[41] El-Bekare, 255.

[42] El-Hadž, 65.

[43] Es-Saffat, 7.

[44] Es-Saffat, 8.

[45] El-Džinn, 9

[46] El-Enbija, 32.

[47] Er-Ra’d, 2.

[48] Oba pojma se na bosanski jezik obično prevode kao prijestolje. (Prim. prev.)

[49] El-Bekare, 255.

[50] Junus, 3.

[51] Er-Ra’d, 2.

[52] Et-Tevbe, 129.

[53] El-Mumin, 7.

[54] El-Hakka, 17.

[55] U metafori se svaka riječ upotrebljava u stvarnom značenju, ali je ono što želi reći govornik sadržano u značenju rečenice.

[56] Er-Ra'd, 2.

[57] U arapskom i perzijskom jeziku ta metafora se upotrebljava za nekoga ko je ravnodušan i flegmatičan. (Prim. prev.)