Stvarni i nacionalni Islam
Uvaženi profesor Šehid Murteda Mutahari u svojoj vrijednoj knjizi Allahova pravda diskutira o temi koja zavređuje veliku pažnju i koja je veoma dragocjena. Mi ćemo je prenijeti u sažetom obliku: (ko bude zainteresiran za detalje, može se obratiti na spomenutu adresu!)
“Obično kada kažemo da je ovaj čovjek musliman ili pak nije musliman, ne vodimo dovoljno pažnje o suštini teme u vezi s kojom izričemo svoj stav. Gledajući sa geografskog aspekta, mi obično ljude koji žive na određenom području, pod uvjetom da su formalno i nasljedno muslimani, smatramo muslimanima, a “one druge” koji žive na području na kojem su preko roditelja vezani za neku drugu vjeru ili u osnovi ne slijede nikakvu vjeru, nazivamo nemuslimanima. Međutim, treba nam biti jasno da ovakav način rezoniranja nema velike vrijednosti. Da li je neko musliman ili nemusliman može odrediti stvarni Islam. Stvarni Islam znači da se istina prihvati srcem i razumom. Takav je čovjek svoje srce otvorio samo prema Istini, koju prihvata i provodi u praksu. Usljed toga, Islam, koji je rezultat istraživanja, a nije izraz pristrasnosti, ima punu vrijednost. Na temelju ovoga kratkog objašnjenja zaključujemo da, ukoliko neko posjeduje atribute predanosti, ali mu na neki način istina Islama ostane skrivena, a on u svemu tome ne bude imao nikakve aktivne krivice, Allah ga zbog toga neće kazniti i on je od onih koji su spašeni od vatre. U suri El-Isra u vezi sa ovom temom nailazimo na ajet u kojem Uzvišeni Allah kaže:
مَّنِ اهْتَدَى فَإِنَّمَا يَهْتَدي لِنَفْسِهِ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا وَلاَ تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّى نَبْعَثَ رَسُولاً
Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan griješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!
Dakle, nemoguće je da Allah kazni nekog čovjeka koji bez svoje krivice nije bio u prilici da upozna pravu vjeru, tj. Istinu.
Šta je to pokuđenost kažnjavanja bez objašnjenja?
Učenjaci islamske metodologije (usula), koji se bave preciziranjem šerijatskih pravnih normi na principima posebnih zakona, koriste se terminom قبح عقاب بلا بيان , tj. pokuđenost kazne prije objašnjenja. Taj termin daje do znanja da je nemoguće da Allah kazni prije negoli nešto objasni i tvrde kako se citiranim ajetom može potvrditi ovaj racionalni sud. Nema potrebe objašnjavati da je riječ o još jednom slučaju koji ulazi u okvir izreke: “Što šerijat presudi, razum prihvata.”
Slučaj hazreti Džafer es-Sadika i Hišama
Hišam bin Hikam bijaše mladi i oštroumni učenik imama Sadika, a. s. Imam je prema njemu iskazivao izvanredno uvažavanje. To je poštovanje bilo povodom da se kod nekih učenika probudi zavidnost ili u najmanju ruku da se postavi pitanje Imamu za povod njegova takvog odnosa. Imam, nakon što mu je prigovoreno, rekao je: “On se odlikuje nečim što niko od vas nema, a to je da on uvijek u raspravama istinu dokazuje istinitim argumentima, a neistinu, također, pobija istinitim argumentima. Međutim, za vas nije bitno čime dokazujete istinu ili na koji način odbijate laž. Ponekad se služite neispravnim argumentima da biste dokazali istinu.”
Zaista, logički gledano, kakve je koristi čovječanstvu od ovakvog postupka; istina je zaživjela, ali je naspram nje i neistini i zabludi podaren život, ili kakve koristi pobijati zabludu zabludom; u tome nema nikakva ploda jer je jedna zabluda poništena da bi na njeno mjesto bila postavljena nova.
Izvor: Murteza Mutahari, Božija pravda, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2006., sa perzijskog preveo: Mirsad Hadžajlić