Očito je da je spoznaja zbiljskog savršenstva čovjekova, u značenju prisutnog znanja i znanja ostvarenog osvjedočenjem, moguća samo za one koji su to sami postigli. Ipak, zato što je postizanje savršenstva po slobodnom izboru uvjetovano znanjem i obaviještenošću, neophodno je da se ovakva savršenstva prethodno na neki način spoznaju da bi mogla postati predmetom zainteresiranosti i volje te da bi se mogla ostvariti slobodnim izborom. No, kada bi njihova spoznaja bila ograničena njihovim prethodnim potpunim uvidom, njihovo stjecanje nikad ne bi bilo moguće. Otud, prethodna spoznaja nije od iste vrste spoznaja kao ona koja je stečena osvjedočenjem. Prema tome, riječ je o spoznaji uma, koja se terminološki može označiti kao “stečeno znanje” i koja se ostvaruje putem argumenata i zaključivanja na osnovi pretpostavki razuma ili zaključivanjem na osnovi utvrđenih načela predaje.
Zapravo, ova tema privlačna je za one koji tragaju za načinom postizanja spoznaje i ostvarivanja savršenstva. Onaj pojedinac koji je ostvario istinsko savršenstvo nema potrebe za ovakvim raspravama. Dakle, posve je neumjesno očekivati da zbilju čovjeka spoznajemo onako kao spoznajemo svoje percepcije o sebi. Nemamo drugog načina nego da znanja o zbilji steknemo putem dokazivanja i razumske spoznaje, a ne unutarnjim osvjedočenjem (jer ono dolazi tek na kraju puta, a mi smo tek na njegovom početku), pa ćemo je odrediti pomoću razuma i predaja.
Svakako, nastojat ćemo da pretpostavke za dokazivanje odaberemo putem najjednostavnijih i najjasnijih spoznaja, tj. onih koje su na razini uvjerenja i iz prisutnih znanja kakva svi posjedujemo, kako bi učinci bili jasniji, pouzdaniji i obuhvatniji. Pored toga, osvrnut ćemo se i na određen broj dokaza iz predaja i složenijih racionalnih argumenata. Drugim riječima, pokušat ćemo dati odgovor na pitanje o tome da li je moguće čovjekovo zbiljsko savršenstvo spoznati putem iskustva?
Moguće je da neko misli kako je izvodljivo spoznati savršenstvo jednog stabla ili životinje pomoću iskustva i eksperimenta. Također, i u čovjekovom slučaju, može se učiniti mogućim da se ovo pitanje da riješiti posredstvom iskustva i eksperimenta. Naime, čini se da je moguće posmatrati određen broj karakterističnih predstavnika ljudske populacije u različitim životnim uvjetima i razdobljima te vidjeti kakva savršenstva ostvaruju i gdje je njihova krajnja granica. Također, moglo bi izgledati da ovim putem možemo spoznati i uvjete za čovjekovo usavršavanje te put stizanja do njegovog krajnjeg savršenstva.
Ipak, promisli li se nešto pažljivije, postat će jasno da onda kada biva razmatrano u vezi sa čovjekom ovo nije tako ni jednostavno kakvim izgleda na prvi pogled.
Kao prvo, sa stanovišta egzistencijalnih savršenstava, biljne i životinjske vrste nalaze se na nižem stepenu u odnosu na čovjeka. Prema tome, većina ljudi može spoznati i posmatrati njihova savršenstva. Ali, pojedinci iz ljudskog roda koji nisu ostvarili zbiljska savršenstva ne mogu znati vrstu savršenstava onih koji ih posjeduju. Iz ovog aspekta ovakve ljudske jedinke nalikuju bebama koje žele eksperimentirati o posebnim savršenstvima koje posjeduju odrasli. Zapravo, samo izabranici koji su ostvarili barem početne razine zbiljskog savršenstva čovjeka mogu biti sudionici u ovom istraživanju.
Drugo, savršenstvo svake životinjske ili biljne vrste omeđeno je određenim granicama koje ne dozvoljavaju da se s njima olahko eksperimentira u procesu spoznaje. Između jedinki jedne vrste ne zapažaju se tokom stoljeća promjene koje se tiču vrste savršenstva i krajnje granice savršenstva. Prema tome, istraživanjem određenog broja izabranih uzoraka može se pouzdano ustvrditi da je to savršenstvo njihove cijele vrste. Primjera radi, savršenstvo jabukovog stabla sastoji se u tome da njegov plod posjeduje okus, aromu, boju, karakterističnu veličinu i težinu, dok se savršenstvo pčele sastoji u tome da živi u posebnom poretku i da proizvodi slatku i mirisnu tečnost koja se naziva med. Svakako je moguće da jabuka i med posjeduju neke koristi i svojstva koja su i dan-danas za čovjeka potpuno nepoznata. Ali, o bilo kakvim koristima da se radi, one su porijeklom od te jabuke i meda, koje su zajedno i s ovim koristima tokom niza stoljeća davali jabukovo stablo i pčela.
Međutim, kada se osvrnemo na čovjeka, tom zadivljujućem i tajanstvenom biću, vidimo da čovjek – bez obzira na svoju srazmjerno skromnu veličinu i sličnost sa nekim životinjama – posjeduje i neke osobine koje ga u potpunosti izdvajaju i čine ga izvanrednim. Upravo se čovjeku svakim danom otklanja zastor tajnovitosti s njegovog bića te mu biva otkrivena nova stranica njegovih umijeća, i upravo je čovjek ono biće koje – od trenutka pojave pa sve dosad –nijednog trenutka nije ostalo bez kretanja i promjene. Svakim danom povećavaju se oblici ispoljavanja njegovog znanja i stvaralaštva na pozornici Univerzuma. Ti blještavi i čudesni iskoraci tek su materijalni plodovi ovog zadivljujućeg stabla. Ipak, spoznaja plodova njegove duhovnosti nije ostvariva sa lahkoćom. Koliko li su njegova duša i duhovnost zadivljujući u odnosu na ljepote materije! Onako kako putnici u duhovne sfere obrazlažu teme koje nisu u domenu razumijevanja drugih, te kako se neke njihove radnje i uzroci tih radnji ne mogu objasniti ni dokučiti materijalnim zakonima, tako ne postoji nijedan način za poricanje divote čovjekove duhovnosti. Otud, uzimajući u obzir sve rečeno, može se ustvrditi da spoznaja čovjekove granice egzistencije nije moguća onako kako se stječe spoznaja o savršenstvu biljaka i životinja. Ako je tako, da li je ovaj postupak do kraja provodiv?
Treće, predmet neposrednog eksperimentiranja jeste ono što se zapaža putem čula. Ali, ako nije moguće eksperimentom neposredno iskusiti savršenstvo duše, nije moguće eksperimentom neposredno iskusiti ni duhovne vrline niti odrediti njihova mjerila. Pa iako bi bilo moguće eksperimentom doživjeti učinke većine njih do određene mjere, spoznaju duše iz koje ovi efekti potječu i procjenu njena savršenstva nemoguće je ostvariti putem eksperimentalnog iskustva. Uzimajući u obzir izneseno, ne treba se ni čuditi neslaganjima između filozofa i naučnika u pitanjima određivanja zbiljskog savršenstva čovjeka.
SAMOSPOZNAJA I DUHOVNO UZDIZANJE
MISBAH YAZDI