Pečaćenje vjerovjesništva
مَّا كَانَ مُحَمَّدٌ أَبَا أَحَدٍ مِّن رِّجَالِكُمْ وَلَـكِن رَّسُولَ اللَّـهِ وَخَاتَمَ النَّبِيِّينَ وَكَانَ اللَّـهُ بِكُلِّ شَىْءٍ عَلِيمًا
Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i Pečat svih vjerovjesnika – a Allah sve zna.[1]
Hadis:
Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „O ljudi, zaista nema vjerovjesnika poslije mene i nema pravca (sunneta) poslije moga pravca (sunneta)! Stoga, ko bude sebi to pripisivao njegovo zagovaranje i njegova novotarija će u Vatru.“[2]
U Muslimovom Sahihu se prenosi od Seida ibnul-Musejjeba, od Amira ibn Sa'da ibn Ebi Vekkasa, a on od svoga oca da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao Aliju: „Ti si u odnosu na mene kao što je bio Harun u odnosu na Musaa, s tim što poslije mene više nema vjerovjesnika.“[3]
Rasprava o mudrosti pečaćenja vjerovjesništva
O mudrosti pečaćenja vjerovjesništva se može opširno govoriti, ali se ovdje može ukratko pokazati da je filozofija slanja Božijih vjerovjesnika predstavljanje upute upotpunjenja ljudskog društva. Potrebno je da dostavljanje te upute bude ljudima postupno, jer je ljudsko društvo u svom historijskom toku poput djeteta koje se odgaja rastući u okrilju vjerovjesničkih podučavanja i odgajanja. Te vjerovjesničke upute u različitim životnim razdobljima tog djeteta treba da budu sukladne njegovoj prirodi i njegovim sklonostima.
Na osnovu toga, mijenjao se način primjene vjerovjesničkih uputa u vremenu prije početka islamske misije Allahovog Poslanika i to u četiri dionice. Dostavljanje tih promjena ljudskom društvu je obavljeno preko četiri velika Božija vjerovjesnika, koje nazivamo vjerovjesnicima vjerozakona, a oni su: Nuh, Ibrahim, Musa i Isa, mir s njima.
Ostali Božiji vjerovjesnici su priopćili vjerozakon koji su priopćili oni. Tako je putem njih nastavljeno Božansko Vodstvo, sve dok ljudsko društvo nije postalo spremno prihvatiti priopćenje posljednje Božije poruke. A tada se završilo dostavljanje čovječanstvu posljednje i najcjelovitije upute upotpunjenja čovjeka preko Pečata vjerovjesnika u zborniku zvanom Kur'an. Dostavljanjem te posljednje upute lanac vjerovjesnika je okončan.
Okončanjem vjerovjesništva Pečatom vjerovjesnika, s.a.v.a., vođenje (imamet) i upućivanje Zajednice je nastavljeno preko Poslanikove porodice (Ehli-bejta), mir s njima. U Kur'anu Časnom jasno stoji: „Ti si samo opominjalac, i svaki narod ima upućivaoca.“
Predanja obje skupine jasno govore da se naziv „upućivalac“ odnosi na Imama Alija, mir s njim. Tako u djelu Tarihu Dimešk stoji: „Kada je objavljeno: ‘Ti si samo opominjalac…’ Vjerovjesnik je rekao: ‘Ja sam opominjalac, a Ali je upućivalac.'“
Nakon Imama Alija, mir s njim, vođenje (imamet) je nastavljeno u njegovoj porodici, kao što se prenosi od Imama Bakira, mir s njim: „Allahov Poslanik, je “opominjalac”, a Ali “upućivalac”, Boga mi, to nije otišlo od nas, među nama će ostati sve do Časa.“
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković