Okončanje vjerovjesništva

Uzevši u obzir činjenicu da je islam vječna religija, opovrgava se mogućnost dolaska poslanika koji bi stavio van snage islam. Međutim, ostaje prostor za maštanje da će doći poslanik koji će promicati i propovijedati islam, kao što je u prošlosti veliki broj poslanika imao upravo ovakav zadatak, bilo da je riječ o poslanicima koji su bili savremenici poslanika koji je donio šerijat, poput Luta, a.s., koji je bio savremenik Ibrahima, a.s., i slijedio je njegov Šerijat, ili o poslanicima koji bi dolazili nakon donosioca šerijata, a slijedili su njegov šerijat, kao što je činila većina poslanika Benu Israila. Stoga postoji potreba da pitanje bivanja Poslanika islama, s.a.v.a., posljednjim vjerovjesnikom i poslanikom bude posebno razmotreno i objašnjeno, kako se ne bi ostavilo prostora ovakvim pogrešnim pretpostavkama.

Kur'anski dokaz o okončanju vjerovjesništva

Jedna od neophodnosti u islamu jeste između ostalog i to da lanac poslanstva bude okončan i završen poslanikom Muhammedom, s.a.v.a., te da nakon njega ne dođe nijedan poslanik. Čak i ljudi kojima je islam stran znaju da je ovo jedno od islamskih vjerovanja koja svaki musliman mora prihvatiti te stoga nema potrebe da se ono dokazuje, kao što nema potrebe ni da se dokazuju druge neophodnosti vjere. Također, ova se tema može zaključiti i iz Kur'ana i iz mutevatir predaja.

U Kur'anu se kaže:

مَّا كَانَ مُحَمَّدٌ أَبَا أَحَدٍ مِّن رِّجَالِكُمْ وَلَكِن رَّسُولَ اللهِ وَ خَاتَمَ النَّبِيِّينَ

Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i pečat vjerovjesnika.[1]

Neki islamski učenjaci u vezi sa u ajetu navedenim riječima “pečat vjerovjesništva” iznose dva prigovora. U jednom kažu da se riječ hātem koristi i u značenju prstena, tako da postoji mogućnost da se u ovom ajetu misli na to značenje.

U drugom kažu da ako i pretpostavimo da ova riječ ima svoje ustaljeno značenje, u ajetu se govori o pečatu vjerovjesnika (nebijj), ali ne i o tome da je završen lanac poslanika (resūl).

Odgovor na prvu mogućnost je to da riječ hātem ima značenje sredstva završavanja i okončavanja. Prsten je zbog toga i nazvan hātemom, jer se njime pečate pisma i slične stvari.

Odgovor na drugu mogućnost je da svaki poslanik koji ima stepen resūla ima i stepen nubuveta, tako da kada se okonča lanac vjerovjesništva (nubuvveta), okončan je i lanac poslanika (resūla).[2] Iako pojam vjerovjesnik (nebijj) nije općenitiji od pojma poslanik (resūl), ipak je u pogledu objektivnih primjera nebijj općenitiji od resūla.

Dokaz iz predaja o okončanju vjerovjesništva

Činjenica da se Poslanikom islama, s.a.v.a., okončalo vjerovjesništvo jasno i razumljivo je naglašena i podvučena u stotinama predaja, među ostalim i u predaji poznatoj kao hadis o položaju,[3] kojeg i šiije i sunije od Božijeg poslanika prenose na razini tevatura, tako da nema mjesta nikakvoj sumnji o poruci koju on sa sobom nosi. Riječ je o sljedećoj predaji:

Kada je Poslanik pošao iz Medine u Bitku na Tebuku, ostavio je hazreti Alija u Medini da se brine o gradu i potrebama vjernika. Činjenica da je lišen blagodati učešća u ratovanju izaziva tugu kod Alija, tako da su mu iz očiju i suze potekle. Tada mu Poslanik upućuje sljedeće riječi:

أَمَا تَرْضَی أنْ تَکُونَ مِنّي بِمَنْزِلَةِ هارُونَ مِنْ مُوسی إِلّا أَنَّهُ لَا نَبِيَّ بَعْدِي.

“Zar nisi zadovoljan da mi budeš kao što je Harun Musau, a.s.?”, da bi bez prekida izgovorio i ove riječi: “Osim što nakon mene nema vjerovjesnika.” Na taj način isključio je svaku vrstu dvojbe.

U drugoj predaji od Poslanika se prenosi da je rekao:

أَیُّهَا النَّاسُ إِنَّهُ لَا نَبِيَّ بَعْدِي وَ لَا أُمَّةَ بَعْدَکُم…

“O ljudi, zaista nakon mene nema vjerovjesnika, niti nakon vas ummeta drugog…”[4]

Također, u jednoj predaji se kaže:

أَیُّهَا النَّاسُ إِنَّهُ لَا نَبِيَّ بَعْدِي وَ لَا سُنَّةَ بَعْدَ سُنَّتي…

“O ljudi, zaista nema vjerovjesnika nakon mene, niti sunneta nakon moga sunneta…”[5]

Isto tako, u nekoliko govora u Nehdžu-l-belagi,[6] u predajama, dovama i zijaretima, koje se prenose od čistih imama, a.s., potvrđuje se ova činjenica.

Tajna okončanja vjerovjesništva

Mudrost brojnosti poslanika i njihovog neprekinutog dolaska je u tome što, s jedne strane, u prethodnim vremenima nije bilo moguće da se posredstvom samo jednog poslanika dostavi Božija poruka na svim tačkama svijeta i svim narodima i ummetima. S druge strane, iskrivljavanje i izmjene koje su vremenom nastale pod uticajem neznalačkih i zlonamjernih uplitanja pojedinaca i skupina stvorile su potrebu da se Božanska učenja ispravljaju posredstvom drugog poslanika.

Na temelju toga, onda kada misiju širenja Božije poslanice može ostvariti jedan poslanik uz pomoć prijatelja i nasljednika, kada propisi i zakoni jednog šerijata pružaju odgovor na trenutne i buduće potrebe društva, ako se u tom šerijatu unaprijed daju rješenja za novonastale prilike, te ako postoji neko ko jamči opstanak i sačuvanost od izmjene, u tom slučaju nema potrebe za dolaskom drugog poslanika.

Međutim, čovjekovo obično znanje nema snagu da precizno spozna takve uvjete, već Uzvišeni Allah Svojim bezgraničnim znanjem zna vrijeme kada će se ostvariti ti uvjeti i On je Taj Koji može proglasiti okončanje vjerovjesništva, kao što je to i učinio u posljednjoj nebeskoj knjizi.

Svakako, okončanje vjerovjesništva ne znači da Gospodar prestaje upućivati Svoje robove. Kada god Uzvišeni odredi da je korisno, On Svojim dostojnim robovima daje znanja iz svijeta gajba – bez obzira što to nije vjerovjesnička Objava – upravo kako je to znanje, u skladu sa šiijskim vjerovanjem, dao bezgrješnim imamima.

Odgovor na jedan prigovor

Iz prethodnih objašnjenja postalo je jasno da je tajna okončanja vjerovjesništva u tome što je Poslanik islama mogao preko svojih pomagača i nasljednika dostaviti poslanicu širom svijeta. Nakon toga, potvrđena je i osigurana očuvanost nebeske knjige od bilo kakve vrste iskrivljenja, i na kraju, vjera islam ima moć odgovoriti na potrebe čovječanstva sve do kraja Ovog svijeta.

Međutim, moguće je da se neko u vezi s posljednjom činjenicom pojavi sa sljedećom nedoumicom: Na isti način kako je u prošlosti usložnjavanjem društvenih odnosa stvorena potreba za postavljanjem novih propisa ili za promjenom postojećih, zbog čega je dolazio novi poslanik, isto tako su se i nakon Poslanika islama desile ogromne promjene, društveni odnosi postali su složeniji, pa kako to da takve promjene ne iziskuju novi šerijat?

Odgovor: Upravo kao što smo ukazali, određivanje promjena koje iziskuju izmjenu temeljnih zakona nije u nadležnosti običnih ljudi. Mi svojim znanjem ne obuhvatamo uzroke ni mudrosti propisa i zakona, već preko argumenata o vječnosti islama i toga što je Poslanik islama, s.a.v.a., posljednji vjerovjesnik dolazimo do otkrića da neće biti potrebe za promjenom temeljnih zakona islama.

Svakako, ne niječemo nastanak određenog broja novih društvenih pojava koje iziskuju propisivanje novih odredbi, ali u islamskom Šerijatu za donošenje takvih pojedinačnih propisa unaprijed su utvrđena pravila na osnovu kojih stručni autoriteti mogu donositi potrebne zakone, koji će preći u fazu izvršenja. Opširna pojašnjenja u vezi s ovom temom treba potražiti u islamskom pravu u poglavlju o ovlastima islamske vlasti (bezgrješni Imam i vilajete fakih – starateljstvo islamskog pravnika).

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Osnove vjerovanja Poslanikove porodice, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, preveli sa perzijskog: Ertan Basarik i Akbaš Lutfi