Razlika između Islama i imana

Riječ Islam jeste infinitiv oblika if’al-افعال, a riječ teslim ta­kođer je infinitiv, ali oblika taf’il-تفعيل, i oba, bez obzira na for­malnu razliku, imaju isto značenje, a to je: da čovjek prema drugoj osobi ili prema nečemu bude u takvom odnosu da mu se nikad ne suprostavlja. Na ovo značenje ukazuje i sljedeći ajet:

بَلَى مَنْ أَسْلَمَ وَجْهَهُ لِلّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَلَهُ أَجْرُهُ عِندَ رَبِّهِ وَلاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ

A nije tako! Onoga ko se bude predao licem Allahu i uz to dobra djela činio, toga čeka nagrada kod Gospodara njegova; takvi se neće ničega bojati i ni za čim neće tugovati.[1]

Racionalno predavanje i dobro djelo jedne osobe biva po­vodom da mu Allah da nagradu, ili da kažemo da je nagrada uvjetovana dvjema stvarima:

a- srčana i racionalna vjera;

b- fizička i vanjska praksa.

Šta je vedžh (lice, prednja strana)?

Lice svake stvari jeste ono što tu stvar predstavlja i predo­čava drugim stvarima. Dakle, stvar se licem nalazi naspram čovjeka koji stoji ispred nje. Međutim, s obzirom da Allah, dž. š., obuhvata sve i da za Njega nema razlike niti važe ori­jentiri koje razumijemo iz riječi prednje i zadnje strane, iz tog razloga lice čovjeka ovdje ima značenje osobine predanosti i prihvatanja svake sudbine koja je određena od Allaha, uklju­čujući sudbinu stvaranja poput kada’ i kadera – ili šerijatsku regulativu poput naredbe i zabrane. Na osnovu ovog može se reći da je različit stepen predavanja kada su u pitanju teškoće i problemi prema njihovoj težini i intezitetu. Tako, osoba koja je na teškim ispitima i zahtjevnim obavezama pokazala strpljivost i predanost posjeduje jači i kvalitetniji Islam u od­nosu na osobu koja se pokaže strpljivom na manje teškim iskušenjima.

[1] El-Bekara: 112.

Pitanja i odgovori