Golubovi

Ali ibn Said prenio je od Muhammeda ibn Karama, koji je rekao:

“Vidio sam par golubova u kući Musa ibn Džafera – mir neka je na nj – muški je bio zelen sa nešto smeđih tačaka po sebi, a ženka je bila crna. Vidio sam Imama kako im mrvi hljeb dok je sjedio za sofrom govoreći: “Oni se kreću noću i prave mi društvo. Ništa se ne mrdne noću, a da se oni ne zatresu, i da Allah time ne odbije zle duhove koji budu ušli u kuću.”

Ubijanje golubova

Ali ibn Said je prenio od Muhammeda ibn Karama, od Abu Hamze al-Sumalija, koji je rekao:

“Moj djed ima golubove i ja sam ih pobio u srdžbi. Potom sam otišao u Meku i svratio sam Imamu Abu Džaferu al-Baqiru – mir neka je na nj – prije izlaska Sunca. Kada je Sunce granulo, vidio sam mnoštvo golubova u kući. Upitao sam Imama neka pitanja i zapisivao njegove odgovore. Moje srce bilo je preokupirano onim što sam učinio u Kufi, što sam bespot­rebno pobio golubove. Rekoh tada sebi: ‘Da nema dobra u tim golubovima, Imam ih nebi držao u kući.’ Abu Džafer – mir neka je na nj – reče mi tada: ‘Šta te muči, o Abu Hamza?’ Rekoh: ‘O sine Allahova Poslanika, ja sam dobro.’ On reče: ‘Tvoje misli su negdje drugdje.’ Re­koh: ‘Da, Allaha mi.’ I ispričah mu dogodovštinu s njima, i da sam izne­nađen mnoštvom golubova kod njega. Al-Baqir – mir neka je na nj – reče: ‘Ružno je to što si učinio, o Abu Hamza. Ne znaš li da kada se džinni igraju sa našom djecom, da se zlo odvlači od njih, leputanjem golubova, i da oni pozivaju na molitvu na kraju noći? Zato udijeli po jedan dinar za svakog od njih, zbog toga što si ih pobio u ljutnji.’”

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa perzijskog: Amar Imamović

Pitanja i odgovori