Subalternacija (podređenost), kontrarnost i podređenost kontrarnosti

Rečeno je da u određenim sudovima (قضيه محصوره) između afirmativ­nog univerzalnog i negacijskog partikularnog suda, kao i između afirma­tivnog partikularnog i negacijskog univerzalnog suda postoji kontradik­cija. U ovim slučajevima dva suda se razlikuju po kvantitetu i kvalitetu, ali kakav oblik kontradikcije je moguć između sudova koji su jednaki po kvantitetu i kvantitetu.

Poznavanje ovih vrsta kontradikcije ima posebnu važnost kada prilikom argumentacije istinitošću jednog želimo dokazati neistinitost drugoga suda, i obrnuto, neistinitošću jednoga želimo dokazati istinitost drugoga. Naprimjer, ako se u raspravi o znanju dokaže da je znanje nadmaterijalna zbilja, u tom slučaju materijalisti više ne mogu tvrditi da je znanje pot­činjeno općenitom zakonu kretanja i promjene, što bi u krajnjem značilo da je znanje relativne prirode. Ili, ako se dokaže da je duša čovjeka nad­materijalna, većina argumentacija materijalista po ovom pitanju postaje bezvrijedna.

Postoje sljedeće vrste kontradikcija:

1. Ako između dvaju određenih sudova postoji razlika i u kvantitetu i u kvalitetu, oni su kontradiktorni. O ovome je već bilo riječi.

2. Ako između dvaju određenih sudova postoji razlika samo u kvan­titetu ili samo u kvalitetu, moguća su sljedeća tri slučaja:

a. subalternacija (تـداخـل),

b. kontrarnost (تضاد),

c. podređenost kontrarnosti (دخـول در تـحت تضاد).

Subalternacija (تـداخـل)

Subalternacija predstavlja odnos između dvaju sudova koji se jedino razlikuju u kvantitetu (كم), ali su jednaki po kvalitetu (كيـف). To znači da su oba suda ili afirmativna ili negirajuća, dok je jedan univerzan, a drugi partikulan.

Zašto se ova dva suda nazivaju subalternativni sudovi (متـداخـلا ن)?

Zato što je jedan od ovih dvaju sudova podređen, tj. obuhvaćen univerzal­nošću drugog. Ovo znači da u slučaju istinitosti univerzalnog suda istinitost partikularnog suda jednakog po kvalitetu nije upitna. Obr­nuta zakonitost ne vrijedi, tj. ne vrijedi princip po kome bi istinitost parti­kularnog suda nužno dokazivala istinitost univerzalnog suda jednakog po kvalitetu. Naprimjer, sud: “Svako zlato je metal”, je istinit i prema tome njegov partikularan oblik: “Neka zlata su metal”, mora biti istinit. Drugim riječima, kod subalternativnih sudova odnos je jednostran; istini­tost univerzalnih za sobom povlači i istinitost partikularnih sudova, dok obrnuto nije ispravno.

Kontrarnost (تضاد) 

Kontrarnost je odnos dvaju po kvalitetu različitih, a po kvantitetu ­istovjetnih univerzalnih sudova.

Zašto se dva suda nazivaju kontrarnim (متضادا ن)?

Zato što pri kontrarnom odnosu oba suda mogu biti neistinita, ali ne i istinita. Naprimjer, budući da je sud: “Svako zlato je metal”, istinit, sud: “Nijedno zlato nije metal”, je neistinit. Međutim, budući da je sud: “Svaki metal je zlato” neistinit, nije nužno da sud: “Nijedan metal nije zlato”, bude istinit, što je i potpuno očigledno bez potrebe za dokazivan­jem. Jedna od karakteristika kontrarnih sudova je to da oba mogu biti lažna.

Podređenost kontrarnosti (دخـول در تـحت تضاد)

Podređenost kontrarnosti je odnos dvaju po kvalitetu različitih, a po kvan­titetu jednakih partikularnih sudova.

Zašto se za ove sudove kaže da su podređeni?

Zato što svaki od ovih dvaju sudova, kada bude uveden pod univerzalni sud koji je jednak sa njima u kvalitetu, bivaju podređen tom univerzal­nom sudu. Ovaj odnos sudova potpuno je oprečan kontrarnom odnosu. Drugim riječima, oba suda ne mogu biti neistinita, ali mogu biti istinita, tj., ako je jedan neistinit, drugi je sigurno istinit, ali ako je jedan istinit, drugi ne mora bit neistinit. Naprimjer, ako je sud: “Neko zlato je crno”, neistinit, onda je sud: “Neko zlato nije crno”, istinit. Međutim, iz istinito­sti suda: “Neki metali su zlato”, nužno ne proistječe neistinitost suda: “Neki metali nisu zlato”, koji je u ovom slučaju istinit.

Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović

Pitanja i odgovori