Slijeđenje
Pokuđeno slijeđenje
A kada im se kaže: “Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!”, oni odgovaraju: “Dovoljno nam je ono na čemu smo pretke naše zatekli.” Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu upućeni bili?![1]
Imam Sadik, mir s njim, jednom od svojih prijatelja: “Nemoj se nikad povoditi za gomilom pa da kažeš: ‘Ja sam uz ljude i jedan sam od njih.’”[2]
Imam Sadik, mir s njim, u vezi sa riječima Allahovim: Oni, pored Allaha, božanstvima smatraju svećenike svoje i monahe svoje: “Tako mi Allaha, niti su im se klanjali, niti su za njih postili, već su ljudima dozvoljavali zabranjeno i zabranjivali dozvoljeno, a ljudi su ih slijedili.”[3]
Koga je dozvoljeno slijediti
Imam Askeri, mir s njim, nakon što je korio jevrejski narod zbog slijeđenja iskvarenih učenjaka: “Ko od našeg naroda bude slijedio onakve fakihe koje su oni slijedili, bit će poput jevreja koje je Allah, dž.š., korio zbog slijeđenja njihovih iskvarenih učenjaka. Međutim, koji od fakiha bude sačuvao svoju dušu i očuvao svoju vjeru, suprotstavljajući se strastima, pokoravajući se naredbi Gospodara, na narodu je da ga slijedi, a takvi su samo neki od fakiha koji nas slijede, ali ne svi.”[4]
Izvor: Muhamedi Rey Šehri, Mjera Mudrosti 4, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., s arapskog preveo: Ertan Basarik