Stavovi filozofa u vezi sa savršenstvom
Uzimajući u obzir razlike koje filozofi i mislioci – materijalisti međusobno ostvaruju pri pokušajima zasnivanja njihovog specifičnog pogleda na svijet, prirodno je da ove dvije skupine imaju različita mišljenja i u vezi sa čovjekom. Ipak, osvrt na sva ta mišljenja i njihovu vezu sa različitim “izmima” nije od neke posebne koristi. Zbog toga ćemo se zadovoljit samo navođenjem nekih temeljnih stavova:
1. Savršenstvo čovjeka sastoji se u što obilnijem korišćenju materijalnih užitaka, a na putu stizanja to tog cilja moraju se upotrijebiti sredstva kao što su znanje i tehnika te koristi prirodni izvori i bogatstva da bi se dostigao viši životni standard koji omogućava pristup većim užicima. Ovo mišljenje utemeljeno je na primarnosti materije i užitka pojedinca.
2. Savršenstvo čovjeka je u zajedničkom korištenju prirodnih izvora. Za postizanje tog cilja mora se raditi na putu ostvarivanja blagostanja svih društvenih klasa. Razlika između ovog i prethodnog mišljenja u tome je da je potonje utemeljeno na primarnosti društva.
3. Savršenstvo čovjeka sastoji se u njegovom duhovnom i moralnom napretku koji se ostvaruje putem samoodricanja (rijazet) i borbom sa materijalnim užicima. Ovo mišljenje se nalazi upravo na suprotnoj strani od prethodnih mišljenja.
4. Savršenstvo čovjeka je u razvitku i unapređenju razuma koji se ostvaruje putem znanja i filozofije.
5. Savršenstvo čovjeka je u razvitku razuma i morala do kojeg se dolazi putem stjecanja znanja i vrlina (meleke i fazile), koji se ustaljuju u nefsu posredstvom ponavljanja.
Posljednja tri mišljenja suprotstavljena su primarnosti materije, s tom razlikom što se u trećoj teoriji tijelo prikazuje kao neprijatelj protiv kojeg se treba boriti, pa tek pobjedom nad njim biva ostvareno savršenstvo čovjeka. Ali, u teorijama navedenim na pretposljednjem i posljednjem mjestu tijelo je predstavljeno kao sredstvo kojim se moramo služiti i koristiti za postizanje savršenstva. Razlika između četvrtog i petog mišljenja je jasna, mada se ponekad peta teorija predstavlja kao komentar četvrte.
Očito je da se svako od iznesenih mišljenja – kao i druga koja ovdje nisu spomenuta – zasniva na posebnim načelima filozofije koja se moraju prethodno razmatrati, a to zahtijeva niz dubljih filozofskih rasprava koje se ne uklapaju u način rasprave o ovoj temi.
Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Samospoznaja, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2005, preveo sa perzijskog: Akbaš Lutfi