Uvod u kur'anske znanosti

Kur'an je jedina nebeska knjiga koja je, od početka objave pa do danas, ostala i ostat će zauvijek očuvana. Rasprava o ovoj svetoj knjizi je neophodna i proizlazi iz spoznaje Boga kako bismo se izbliza upoznali sa čistim i izvornim božanskim govorom.

U sljedećim predavanjima prolazit ćemo kroz raznovrsne rasprave koje će biti pojašnjene i koje zahtijevaju da se upoznamo sa terminom kur'anske znanosti i time kakva je razlika između ovog termina i termina tefsir Kur'ana. Stoga ćete se u ovom predavanju upoznati sa značenjima termina kur'anske znanosti, kao i najvažnijim djelima vezanim za ovu temu.

Kur'anske znanosti se dijele na dvije vrste:

1. znanosti i spoznaje o Kur'anu,

2. znanosti i spoznaje preuzete iz Kur'ana.

Drugim riječima, ponekad Božiju Knjigu razmatramo i izučavamo kao jednu pojavu koju možemo spoznati i trudimo se da sakupimo saznanja o njoj. Primjera radi, želimo da znamo kako je objavljena, kako i kroz koje faze je sakupljena, kako je došla do današnjeg izgleda…

Druge oblasti koje se mogu razmatrati vezano za ovu pojavu su sljedeće:

– Kakvi odnosi postoje između samih ajeta?

– Da li skupina ajeta može da pojasni druge ajete?

– Da li među skupinama ajeta postoje odnosi dokidajućeg (نَاسِخ) i dokinutog (مَنْسُوخ), neuvjetovanog (مُطْلَق) i uvjetovanog (مُقَيَّد), općeg (عَام) i posebnog (خَاصّ), jasnog (مُحْکَم) i nejasnog (مُتَشَابِه)?

Ako je odgovor potvrdan, koji ajeti pripadaju ovim podjelama? Šta znači nadnaravnost Kur'ana? Ovdje se razmatraju i pitanja kao što su upoznavanje sa historijom tefsira, velikim mufessirima i metodama tefsira.

Ova tema se spominje u množini, odnosno kao kur'anske znanosti, zbog opširnosti i mogućnosti njene podjele na više samostalnih znanosti, naprimjer:

– Znanost o nadnaravnosti Kur'ana (عِلْمُ الإِعْجَازِ الْقُرْآنِي);

– Znanost o pravilnom učenju Kur'ana (عِلْمُ التَّجْوِيد);

– Znanost o načinima učenja Kur'ana (عِلْمُ الْقِرَاءَة);

– Znanost o historiji Kur'ana (عِلْمُ التَّأْرِيخُ الْقُرْآنِي).

Zajedničko svim ovim znanostima jesu rasprave o spoznaji Kur'ana te poimanje njegovih dimenzija.

Međutim, postoji drugi oblik kur'anskih spoznaja koji se odnosi na spoznaju sadržaja ove svete knjige, a naziva se tefsir. Kur'an se tumači posebnim metodama, a jedan od preduvjeta za tumačenje Kur'ana jeste upoznavanje sa kur'anskim znanostima.

U skladu s navedenim, postaje nam jasno da kur'anske znanosti prethode proučavanju unutrašnjeg sadržaja ajeta, tj. tefsiru Kur'ana. Već nakon preseljenja plemenitog Poslanika, s.a.v.a., pojavili su se veliki pregaoci u oblasti kur'anskih znanosti i tefsira. Među ashabima, hazreti Ali, a.s., je prestigao ostale. Dželaluddin Sujuti je, vezano za ovo, napisao: “Među halifama, osoba koja je prenijela najviše predaja koje se tiču tumačenja Kur'ana je Ali ibn Ebi Talib. Nakon njega, drugi ashabi poput Abdullaha ibn Abbasa, Abdullaha ibn Mes'uda i Ubejje ibn Ka'ba su na najvišem stepenu u ovom pogledu.”

Razdoblje pisanja tefsira i kur'anskih tema počinje u drugom hidžretskom stoljeću. Prva osoba koja se na ovaj način počela baviti Kur'anom je Jahja ibn Ja'mur, istaknuti učenik Ebu-l-Esveda Duelija, koji je umro 89. hidžretske godine. Ibn Ja'mur je napisao knjigu o načinu čitanja Kur'ana (kiraet), koja je sadržavala razne načine učenja u to vrijeme. Nakon njega je Hasan Basri, koji je umro 110. hidžretske godine, napisao knjigu o broju kur'anskih ajeta, a zatim su pisana druga djela iz oblasti kur'anskih znanosti, kao zasebne knjige ili kao uvodi za tefsire, te su vrijedna i obuhvatna djela o kur'anskim znanostima trajno sačuvana. Među njima, dvije knjige imaju posebno mjesto, a to su El-Burhan i El-Itkan.

Prva knjiga je El-Burhan fi ‘ulumi-l-Kur'an (اَلْبُرْهَانُ فِي عُلُومِ الْقُرْآنِ), djelo Bedruddina Zerkešija. On je jedan od najistaknutijih učenjaka iz 8. hidžretskog stoljeća. Rođen je 745. godine po Hidžri u Kairu, gdje je i odrastao i postao učitelj različitih islamskih znanosti. Njegova knjiga El-Burhan je jedna od najjezgrovitijih knjiga napisanih na temu kur'anskih znanosti. U njoj je sveobuhvatnost isprepletena sa jezgrovitošću izraza, tako da broj kur'anskih rasprava u njoj dostiže čak 47, a sve što je bilo potrebno navesti za svaku raspravu ponaosob, u njoj se može pronaći.

Druga knjiga je El-Itkan fi ‘ulumi-l-Kur'an (اَلإِتْقَانُ فِي عُلُومِ الْقُرْآنِ), djelo Dželaluddina Abdurrahmana Sujutija. Rođen je u mjestu Sujut u Egiptu 894. g. po H., a umro je u Kairu 944. On je iz oblasti hadiskih, tefsirskih i drugih islamskih nauka napisao dragocjena djela. U djelu El-Itkan sakupio je 80 kur'anskih znanosti. Danas je ova knjiga jedan od obuhvatnijih izvora o kur'anskim znanostima i njom se služe mnogi istraživači.

U novije doba mnogi učenjaci, među njima i šiijski, pristupili su pisanju opširnih djela iz ove oblasti, a od njih moramo istaći jedinstveno djelo profesora Sejjida Ebu-l-Kasima Huija El-Bejan fi tefsiri-l-Kur'an (اَلْبَيَانُ فِي تَفْسِيرِ الْقُرْآنِ). U ovoj knjizi postoje izvanredna istraživanja o kur'anskim znanostima te ona danas služi kao jedan od važnijih izvora u islamskim školama i na fakultetima.

Izvor: Mohammad Hadi Ma'refat, Uvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2013., s perzijskog preveo:  Arman Berberac