Esselamu alejkum uvazeni. Imam jedno pitanje koje naizgled i nije toliko velika stvar, ali meni zaista jeste jer mi utiče na mišljenje o Božjim ljudima i na to kako ću ja postupati. Naime, radi se o ajetu: Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: “Hvala Allahu, koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih! Mene muci to sto su oni bili radosni jer su iznad drugih, a koliko znam i osjecam da je ruzno zeljeti to da budes bolji od drugih (pogotovo vijernika). Zamislite situaciju da ste sa nekim bratom vijernikom, a on u sebi misli kako zeli da bude bolji od vas ili kako je bolji, i tome se raduje u sebi. Kako bi se vi osjecali…Zar to nije vrsta ponizavanja i zlonamjernosti. Prije sam mislila da se mi ne trebamo porediti sa drugima, i da tudji uspjeh ne ide nama na stetu, niti da nam tudji neuspjeh koristi. Ali po tom ajetu mi izgleda kao da je sama cinjenica sto smo iznad nekoga blagodat. Meni je logicno da ako se neko poredi sa drugima, onda to za sobom povlaci i zavist i ljubomoru prema onim koji su iznad i radovanje tudjem neuspjehu. Znam da Bozji poslanici nisu ljudima zeljeli neuspjeh, zato mi i nije jasno.. Hvala unaprijed i svako dobro

Administrator je objavio odgovor 23 Decembra, 2021