Udaja muslimanke za nemuslimana
Selam, možete li mi molim Vas odgovorili kakvi su stavovi učenjaka, kako je bilo za vrijeme Poslanika s.a.v.s. ako postoje povjerljivi dokazi o udaji žene muslimanke za čovjeka koji nije musliman međutim poštuje sve njene principe ne zabranjuje joj niti jedan i sam je pobožan čovjek. Ja nisam pronašla ništa o tome u Kur'anu, pa ako ima molim Vas da mi napišete. Mnogo mi je bitno molim Vas za odgovor.
Hvala
Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Po pitanju vjenčavanja žene muslimanke i muškarca druge vjeroispovijesti, postoje posebni propisi koje su pojasnili islamski učenjaci na temelju kur'anskih ajeta i Poslanikovog suneta. Ukratko, u 221. ajetu sure Bekare se kaže: Ne vjenčavajte se nevjernicama sve dok ne uzvjeruju – dakle, jedna sluškinja-vjernica bolja je od žene nevjernice, pa makar je i voljeli . Isto tako, ajet kaže da se žene ne udaju za nevjernike sve dok ne uzvjeruju jer jedan rob-vjernik bolji je od gospodina-nevjernika, bez obzira koliko se nama on sviđao. Nakon ovoga, Kur'an nam navodi razlog ovakvom propisu i kaže: jer nevjernik – bio muškarac ili žena pozivaju vas u vatru, dakle u stvarnosti ophođenje, moral i govor dvoje ljudi koji žive zajedno utječu jedno na drugo, a moguće je da veći utjecaj ostvaruje osoba koja je nevjernik i da to u konačnici oslabi vjerska uvjerenja druge stane i polahko se odvuče u Džehennem, upravo zbog odbacivanja vjere. A Uzvišeni Bog vas želi privući u Džennet i vječni život, želi vam oprostiti, pa baš zbog toga spominje posljedice oba poziva i Božijeg i nevjerničkog.
U suri Mumtehana u desetom ajetu se kaže: O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih – a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo – pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni.
Ovdje se razmatra i jedan društveni propis i građanski zakon, a to je da vjerski vladar i vjerska vlast moraju vratiti mehr i opskrbu muževima nevjernicima koju su potrošili na žene vjernice. Ova presuda spada u progresivne zakone u miroljubivom suživotu između muslimana i nemuslimana, a s druge strane ne dozvoljava da musliman bude ekonomski ovisan o nevjerniku, kao i neka druga pitanja koja nisu sada predmetom naše rasprave.
U nastavku se kaže da ako se vlastite žene okrenu nevjerstvu, treba ih ostaviti. Pa ako ste postali muslimani – obraća se onim prvim muslimanima na početku islama – a vaše žene ostale u nevjerstvu, od njih se odvojite jer one kao takve nisu dobar oslonac za vas. U historiji islama posebno nakon Hidžre (preseljenja) Poslanika i muslimana iz Meke u Medinu, ovakve stvari su se događale da su žene primile islam, došle iz Meke u Medinu, bile pod skrbništvom Poslanika Božijeg te se potom njegovom naredbom udavale za vjernike muslimane, a Poslanik bi njihove vjenčane darove i opskrbu vratio njihovim bivšim muževima. A bilo je i slučajeva kada su žene napustile islam i vratile se nevjerstvu.
U svakom slučaju, ovo pitanje je izneseno u Kur'anu i u neupitnim predajama zabilježenim u hadiskim zbirkama. Isto tako, islamski učenjaci dali su fetvu da ženi muslimanki nije dozvoljeno da stupi u stalni brak sa nemuslimanom.
Naravno, postoje mnogi uvjeti i posebnosti po ovom pitanju koje bi trebalo vrlo detaljno raspraviti, ali to ne spada u domen ovog odgovora. Naravno, treba reći da za vjenčanje muslimana za ženom koja pripada Ehli-kitabima (jevrejkom i kršćankom) nema prepreka, iako učenjaci kažu da u slučaju kada im je dostupna žena muslimanka ona uvijek ima prednost i bolje je da se njome oženi, ali vjenčavanje bilo muškarca ili žene sa nevjernikom je zabranjeno.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh