Tumačenje sure Asr

U ime Boga,Milostivog,Samilosnog
Es-selamu alejkum

Veliki tumač Kur'ana, Allame Tabatabai, kaže da je sura Asr kur'anske spoznaje iznijela u najkraćem i načvršćem obliku.
Uzvišeni Bog se zaklinje da na taj način ukaže na značaj onoga što želi poručiti.
Što se misli pod riječju “asr” u ovoj suri?
Jedni kažu da je asr ono zadnje doba dana i da se tako naglašavaju i ističu Božija moć i gospodstvo nad smjenjivanjem dana i noći. Neki kažu da se pod riječi asr u toj suri misli na inkdija-namaz koji predstavlja jedan od najuzvišenijih vadžiba koje čovjek svakodnevno vrši.
Treći opet kažu da se riječju asr ukazuje na čovjekov životni vijek koji je u svijetu stvorenog doista čudnovat te na to na koji način Uzvišeni Bog upravlja svijetom i ljudima. U nekim islamskim predajama se govori kako asr aludira na pojavu Imama Mehdija, kada će istina u potpunosti nadvladati neistinu.
Ali Allame Tabatabaji kaže:“S obzirom na sadržaj sure jasno je da asr ukazuje na vrijeme pojave islama i prisutnost posljednjeg Božijeg Poslanika, Pečata vjerovjesništva, kojim će se okoristiti čitavo čovječanstvo, kad je istina pobjedila neistinu, a tevhid zamjenio mnogoboštvo.” Insan u ajetu označava ljudsku vrstu, dakle, svaki čovjek od početka stvaranja pa do kraja svijeta obuhvaćen je zakonom ovog ajeta. Ako bude imao osobine koje se spominju u ajetu bit će među sretnima, ali ako se te osobine kod njega neupotpune sigurno će biti na gubitku i sebi prirediti vječnu nesreću. Pa prema tome, ljudi se općenito dijele na tri sukupine:
1. Sretnici – nemaju nikakvog nedostatka u pogledu vjerovanja, morala i i ophođenja
2. Nesretnici – sa misaonog gledišta, nisu vjerovali u Boga, proživljene i duhovnost, a sa moralnog nisu ništa poštivali, to su životinje u ljudskom obliku koje su izabrale za sebe vječnu nesreću.
3. U treću skupinu spadaju oni koji se nalaze u sredini, znači koji se nisu upotpunili, ali nisu se ni toliko unesrećili.
Temeljene osobine su:
– Vjera: Da čovjek vjeruje u Boga Stvoritelja i Gospodara svijeta i čovjeka, da vjeruje da je Božije stvaranje sa tačno određenim ciljem i da čovjek ima vječni život. Također, da vjeruje kako će doći dan kada će ljudi primiti vječnu nagradu ili vječnu kaznu. Dakle, vjera je uvjerenje u Boga, šerijatske zakone i apsolutno Božije gospodarenje od najmanjeg do najvećeg bića.
– Dobra djela: Dobro djelo je ono koje kada se predoči Uzvišenom Bogu On prihvata i biva njime zadovoljan. Stoga, vjera u Boga je istinska vjera tek onda kada je prate dobra djela. Uzvišeni Bog u časnom Kur'anu kaže: i da je čovjekovo samo ono što sâm uradi, i da će se trud njegov, sigurno, iskazati, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti. (Nedžm, 39-41). Dakle, čovjekov temeljni kapital je praktično slijeđenje vjere.
– Preporučivanje isitne: U društvu trebamo druge podsticati da slijede istinu i bodriti na izvršavanje onoga što isitna nalaže, jer istinska vjera nema druge zbilje doli slijeđenja istine, uvjerenjem i djelom. Naravno, ovdje je jasno da je proporučivanje istine obuhvatnije i šire od naređivanja dobra i odvraćanja od zla, jer preporučivanje istine uključuje unutarnja uvjerenja, a također i bodrenje na dobro djelo. Naravno, preoručivanje istine jedno je od primjera dobrog djela.
– Preporučivanje strpljenja: Jasno je da su koristi srpljenja u životu vjernika mnogobrojne, a mi ćemo navesti četiri vrste strpljenja koje vjernik u svom životu treba iskusiti i primjenjivati.
1. Strpljenje u slijeđenju i poslušnosti Bogu – da čovjek može čitav život i u raznim uslovima obavljati ibadet i biti poslušan Bogu, što samo po sebi traži upornost dostojnu pohvale. (Post u dugim vrelim ljetnim danima, buđenje zbog noćnog namaza u hladnim zimskim noćima, itd.)
2. Strpljenje u odbijanju grijeha – da je čovjek u stanju sačuvati oči, jezik, stomak i strasti od nedozvoljenog, a to zahtijeva strpljenje i izdržljivost.
3. Strpljenje u nevoljama i nesrećama – čovjek se na ovom materijalnom svijetu susreće sa teškoćma siromaštva, gubitkom djeteta, oca, majke i dragih i voljenih osoba, susreće se sa bolestima, nemilim društvenim događajima i nesigurnošću, pa je iznimno vrijedno da u svim tim prilikama ostane strpljiv. Dakle, strpljenje u porodičnim i društvenim nevoljama, kod ponižavanja zbog vjere, itd.
4. Strpljenje u Božijim odredbama – znači da u svakoj prilici čovjek bude predan Božijim zakonima, što je ujedno i najznačajniji stepen strpljenja koji se postiže provodeći prva tri navedena strpljenja.
Prema tome, ako čovjek bude djelovao prema ovoj suri, to je kao da provodi u djelo čitav Kur'an, jer sve Božije naredbe i zabrane su upravo zbog toga da čovjeka dovedu do potpune pokornosti Bogu.
Svako dobro!