Strah i zgrčenost

Esselamu alejkum
Poštovani pitaoče, da bi ispravo odgovorili na ovo pitanje trebamo uzeti u obzir nekoliko činjenica:
Postojanje straha kod čovjeka
Trebamo obratiti pažnju na činjenicu da svako svojstvo koje je Uzvišeni Bog usadio u čovjeka jeste za neko dobro, za kojim to biće ima potrebu i to takvu da bez tog svojstva gubi dio svog savršenstva ili ga ne stiče. Postojanje straha u čovjeku je blagodat i vrijednost i kada strah ne bi postojao čovjek bi vrlo brzo propao i nestao. Upravo je strah taj koji ga čuva i spašava.
Krajnost nije dobra
Ono što nije dobro kada je u pitanju strah jeste krajnost, odnosno pretjerani strah ili nedostatak bilo kakvog straha, znači da se čovjek boji svega i svačega ili da se uopće ne boji ničega. Čovjek treba koristiti moć razmišljanja i svojstva koja posjeduje dovesti u ravnotežu, da bi na taj način izvukao potrebnu korist koju je sam poredak stvaranja za to svojstvo odredio.
Zašto se čovjek treba bojati?
Ako si čovjek postavi ovo pitanje, sam će odgovoriti da želi sebe spasiti od opasnosti koje moguće prijete njegovom životu i opstanku. Stoga, strah je za čovjekov spas od opasnosti koje prijete, ali ako se ovo sredstvo odbrane čovjeka pretvori u sredstvo njegova nestanka ili nestanka njegove ljudske osobnosti, da li možemo reći da je koristio ispravan put za vlastito očuvanje i opstanak? Naravno da ne možemo.

Prema tome, poštovani pitaoče, da bi se oslobodili straha nemamo potrebe za dovom u obliku izgovorenih riječi, nego za promišljanjem o mudrosti postojanja straha i sličnih primjera. Svaki put kada Uzvišeni Bog čovjeku podari neko sredstvo na raspolaganje, da bi se njime koristio za vlastito usavršavanje ili da bi se njime zaštitio od moguće štete, ukoliko to sredstvo čovjek ne koristi, pa zbog toga osjeti štetu ili izgubi savršenstvo, ako hiljadu puta ili hiljadu godina čini dovu – Uzvišeni Bog neće uslišati njegovu dovu, jer posjeduje sredstvo i alat za priskrbljivanje koristi. U biti, upravo korištenje tim sredstvima je njegova dova.
S obzirom na rečeno, najbolja dovu koju Uzvišeni Bog uslišava i koja pomaže čovjeku koji se trudi, jeste promišljanje o smislu i postojanju straha kod čovjeka i pravilno korištenje njime te suzdržavanje od korištenja straha na mjestu gdje to nije potrebno. Stoga od Uzvišenog Boga trebamo tražiti da nam podari uspjeh u pravilnom korištenju moći koje se nalaze u nama.
Spomenut ću nekoliko savjeta koje daje islam, a i psiholozi u nadi da će biti od koristi.
1. Razmišljanje
Dakle, da čovjek redovno promišlja o tome zašto se treba bojati te otkrije uzroke straha.
2. Ukloniti uzroke straha
Kada čovjek otkrije uzroke straha pravilnom vježbom ih može iskorijeniti. Kada nestane uzrok straha, nestat će i sam strah.
3. Pravilna vježba za oslobađanje straha
Primjerice, čovjek se boji mraka ili odlaska na neko mjesto ili se boji nekog prijatelja, tada treba, postepeno i polahko, ući u mračnu prostoriju ili otići na ono mjesto ili popričati sa prijateljem. Nakon nekog vremena uvidjet će da strah polahko nestaje, a na njegovo mjesto dolazi smiraj i hrabrost, te čovjek shvaća da je strah bio nepotreban.
4. Davanje sadake
Čovjek može pomažući siromašne Božije robove zadobiti Božiju milost
مَّن ذَا الَّذِي يُقْرِضُ اللَّـهَ قَرْضًا حَسَنًا فَيُضَاعِفَهُ لَهُ أَضْعَافًا كَثِيرَةً
Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? (Bekare, 245)

Dakle, pomaganje nevoljnicima i potrebitima nosi za sobom velike nagrade od Uzvišenog Boga. Naravno, nije potrebno da iznos sadake bude velik već onoliko koliko ste u mogućnosti, makar se radilo i o neznatnom iznosu. Drugo, nije potrebno da to bude materijalne prirode već to može biti uveseljavanje nečijeg srca lijepom riječju ili razgovorom što čak ima i veću vrijednost od materijalne pomoći.
Ukoliko čovjek ima djeda, nanu, tetku, amidžu koji imaju potrebu za razgovorom i društvom, posjet njima i ukazivanje poštovanja donosi izvršiocu tog čina Božiju pomoć. Poštovanje prema majci, ljubljenje majčine ruke, dobročinstvo sestri ili bratu –sve su to primjeri sadake i imaju visoku božansku i ljudsku vrijednost za koju će Uzvišeni Bog obilato nagraditi.

5. Klanjanje namaza
Namaz je duhovna i neprekidna veza između Boga i stvorenja. Ta veza označava povezivanje beskrajno slabog sa beskrajnom snagom, znanjem, milošću i mudrošću. Kada se čovjek poveže sa beskrajnom snagom strah za njega gubi značaj.
وَاسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلاةِ
Pomozite sebi strpljenjem i molitvom. (Bekare, 45)
Neka vas Uzvišeni Bog pomogne!

Prof. Akbar Eydi