Selam alejkum. Moram priznati da ste vrlo mudri, svaka Vam čast! Već duže vrijeme čitam odgovore koji se postavljaju na ovoj stranici, čak sam i sam postavio neka pitanja i na njih dobio odgovor… Zanima me jedna stvar, kako Vama šijama ne dosadi da nas sunije izvodite iz “krivovjersta”, jer da smatrate da smo na istini sigurno ne biste trošili toliko truda, vremena pa i novca da nas “uputite”. Svakome je jasno da između sunizma i šizma postoji jedna velika provalija, ogromni jaz koji je nemoguće premostiti – jer, htjeli vi to priznati ili ne, mi se razilazimo u osnovama vjere, a ne u nekim nevažnim pitanjima… Iako priznajem, Vaš nastup i odgovori koje dajete zaista me iznenađuju, odišu iskrenošću… Pristupate vrlo mudro što i jeste jedna od glavnih odlika šija, pogotovo onih načitanih. Ali eto da Vas obradujem ili bolje rečeno razalostim, knjiga Lillahi sume littarih je prevedena na bosanski jezik i inšallah biće besplatno dijeljena širom naše domovine, tako da će naš obični bosanski narod moći da pročita i “vidi” pravo lice šizma. Iskreno, žao mi je što tumarate u toj zabludi, ali još iskrenije, smeta mi to što ste došli čak iz Irana da moj narod “učite” tom krivovjerstvu… Ali ima jedna dobra stvar, Bosanci nisu glup narod, nisu oni Perzijanci, hvala Allahu tako da Vaša da'wa neće i ne može zaživjeti u Bosni. Al eto… Cuke će do Sudnjeg dana da laju na mjesec, mada mu nikad naškoditi neće. Ovaj put sumnjam da ćete mi odgovoriti…helem, kako god… ja Vas selamim…
1 Odgovor
Pročitao sam Vaše pismo, i nasuprot vašim očekivanjima, dragi moj brate, nisam ražalošćen, i nasuprot očekivanju – odgovorit ću na pismo.
Moram priznati, začudila me količina oprečnosti i haotičnosti koje upadaju u oči, a koje vjerovatno izviru iz razjarene psihe i pera koje nije upoznato sa islamskim principima. Da bi tema postala jasnija nudim određene činjenice i vama i cijenjenim posjetiocima naše web stranice, prepuštajući sud poštenim ljudima i intelektualcima, a na kraju Vrhovni Sudac i Presuditelj jeste Allah, dž. š., i to na Dan: kada bližnji neće bližnjega ništa pitati, a gledat će ih. Griješnik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana iskupi sinovima svojim, i saputnikom svojim, i bratom svojim, i porodicom koji su ga svojim smatrali, i svima ostalima na Zemlji, samo da se izbavi. (El-Me'aridž, 10-14)
– Protivrječnosti u pismu
S jedne strane čestitate nam na mudrosti (pa makar to bilo i na razini ismijavanja), zatim to ozbiljno ponavljate kada konstatujete kako je jedna od glavnih odlika šija to da su vrlo mudri, što znači da uvijek postupaju racionalno, da biste na kraju zaključili kako Bosanci nisu glup narod, jer nisu Perzijanci. Pa, dragi brate, ovo nije nedostatak, ovo je vrlina. U hadisu se kaže: “Vjernik je mudar.” Suština i filozofija prisustva poslanika među ljudima i objave nebeskih knjiga jeste da bi ljudi postali mudriji, pametniji, razumniji.
Potom, izražavate čuđenje što govorimo i postupamo i mudro i iskreno. Dragi brate, treba se čuditi kada neko postupa neracionalno i kada njegovi odgovori ili prigovori ne odišu iskrenošću, a ne kada se to radi mudro i iskreno!
– Haotičnost Vašega pisma
S jedne strane poistovjećujete s psima koji laju na mjesec, a s druge strane nazivate selam, da biste na kraju izrazili sumnju u to da će vam biti odgovoreno, pokazujući se na taj način vrlo smetenim. Moram vam reći da je sasvim jasno – što se da razumjeti iz vašeg nazivanja selama – da vama uopće nije jasna suština selama u islamskoj kulturi. U islamu, selam ima izuzetno pozitivno značenje i poruku. Nazivanjem selama obznanjuje se mir svome sagovorniku, drugim riječima selam govori: vi ste s moje strane sigurni, od mene vam ne prijeti nikakva opasnost (ni za život, ni za čast, ni za imetak), od mene vam neće biti upućeno ništa što je protivno ljudskom moralu i društvenim običajima. Preciznije, uočavamo da je selam u društvenom obraćanju sličan bismili u vjerovanju. Na temelju ove zbilje, Poslanik, s.a.v.a., podvlači važnost zaživljavanja selama u društvu. Pogledajte kako Časni Kur'an suru Tevba, u kojoj se govori o žustrom odnosu prema mušricima, uopće ne počinje bismillom, da bi početak i kraj odgovarali jedan drugom. Dakle, ukoliko ste naumili ratovati, ne nazivajte selam, a također i ne završavajte sa selamom. Ukoliko pak uđete na ulaz mira i selama, zašto onda unosite ono što ne priliči jednom vjerniku, štaviše, jednom razumnom i obaviještenom čovjeku koji zna šta u društvu ide, a šta ne?
To što kažete kako mi smatramo da su sunije zalutale, te da smo u Bosnu došli da ih izvedemo iz krivovjerstva… Ukoliko bismo svjetske tokove posmatrali na taj način i s takvim stavom onda niko nigdje ne bi putovao, niti bi mogli biti uspostavljani međunarodni odnosi. Danas u Iranu, u Svjetskom centru za proučavanje islamskih znanosti, boravi više od šesnaest hiljada studenata, iz više od devedeset zemalja svijeta. Njihov cilj je studiranje islamskih znanosti. Da li bismo trebali reći: “Oni nas smatraju krivovjercima i došli su nas izvesti na pravi put”? Sa islamskog stanovišta jedno od načela društva i međuljudskih odnosa jeste putovanje, migracija, preseljavanje. Postavlja se pitanje čemu onda međunarodni naučni, trgovački, politički i poslovni centri prisutni u svim državama svijeta, a koje su osnovali strani državljani? U skladu s vašim stavom, tajna njihovog postojanja je u tome što oni koji su ih osnovali smatraju kako su svi drugi, osim njih, zalutali te ih žele spastiti i uputiti?! Kakav li je to pogled i stav prema jednom od suštinskih načela u međuljudskim odnosima!
– Razilaženje šija i sunija
Ponovo moram kazati, suprotno stavu i mišljenju našeg uvaženog gospodina, u svijetu nema razilaženja za koje ne bi postojao put i način rješavanja. Kada ne bi bilo tako, prisustvo poslanika bi bilo besmisleno i neučinkovito. Kur'an obavezuje muslimane: Ne grdite one koji pozivaju mimo Allaha, da ne bi i oni iz mržnje i iz neznanja Allaha grdili. Tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Zatim će se Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti. (El-En'am, 108.) Da li je ovaj ajet jedan način racionalnog i društvenog rješenja za sprječavanje devijacija, nesporazuma i sukoba? Kur'an također naglašava: I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, osim sa onima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što je objavljeno nama i što je objavljeno vama, naš Bog i vaš Bog je isti, i Njemu se predajemo.” (El-Ankebut, 46)
Da li je ovaj ajet bio u opticaju samo za vrijeme Poslanikova života ili je na snazi sve dok je Ovoga svijeta? Ukoliko traje, i ukoliko je vječan – a sigurno da je tako – to znači da i pored svih razlika koje postoje među ograncima različitih monoteističkih religija, ipak postoji mogućnost za vahdet, i svi oni mogu ujedinjeni stati nasuprot riječima i stavovima materijalista, te ih opovrgnuti. Također, Kur'an poručuje: Zato obraduj robove Moje koji riječi s razumjevanjem slušaju i slijede najbolju; oni su oni koje je Allah uputio i oni posjeduju suštinu znanja. (Ez-Zummer, 17,18)
Zaokružena i kratka poruka ovog ajeta jeste da Božiji robovi imaju posebna svojstva, od kojih su neka naglašena u tematskom ajetu iz kojeg proizlazi da oni:
– ništa ne prihvataju bez argumenata, niti šta negiraju bez logičnog objašnjenja
– istražuju i rade na određivanju vrijednosti
Dakle, oni nisu takvi da svaki lijep govor prihvate samo zato što je lijep, već ga prihvataju tek kada ne bude boljeg govora od njega. Drugim riječima, biraju i obavljaju samo ono što je najbolje. Kao što i svaki loš govor ne poriču samo zato što je loš, već procjenjuju da ukoliko ne odaberu nešto loše, biće prisiljeni da prihvate nešto gore od toga, te zato prihvataju loše da ne bi morali gore. Dakle, oni istražuju, proučavaju, kritički posmatraju i procjenjuju, i svoje djelatnosti uvijek temelje na razumu i razmišljanju.
– Pokoravaju se istini
Sljedeća osobina Božijih robova jeste da prihvataju istinu bez obzira u kojoj odjeći i na kojem jeziku bila. Nikada ne kažu da neće nešto prihvatiti i da će to negirati samo jer ga izgovara njihov neprijatelj, ili pak da prihvataju neistinu samo zato što je izgovara prijatelj. Ne – oni se predaju samo istini i ničemu drugom. U hadisima možemo naći riječi prenesene od Isa, a.s: “Uzmite istinu i od čovjeka koji je u zabludi, i ne uzimajte laž ni od čovjeka koji je u istini, i budite strogi kritičari govora”.
Dragi brate, uzmimo u obzir dvije skupine koje se razlikuju u osnovama vjere. Jedna od njih predloži da je zarad prevazilaženja sukoba i spašavanja od krvoprolića, te gubitka ljudskih i duhovnih resursa najbolje da odaberu miran suživot, a da pred zajedničkim neprijateljem nastupaju jedinstveno. Međutim, druga skupina kaže: Ne, ni govora, mi smo različiti, vjerovanje nam se razlikuje, želimo s vama biti stalno u sukobu, želimo međusobni rat, želimo krvoproliće, želimo da ubijamo jedni druge, želimo ratovati i protiv vas i protiv zajedničkog nam neprijatelja! Koji od ovih prijedloga je razumniji i bliži metodi intelektualnog postupanja?
Ovaj nas ajet uči: uvijek odaberite najbolju mogućnost da biste bili obuhvaćeni Božijom milošću i uputom, a takvim odabirom istovremeno pokazujete svoju sposobnost, svoje umijeće i vrijednost.
Zaključak:
Suprotno stavu uvaženog gospodina, svako razilaženje na svijetu ima način da bude riješeno i prevaziđeno. S druge strane, vahdet tj. jedinstvo i rješavanje razilaženja, ne znače prihvatanje vjerovanja i ubjeđenja suprotne strane, već znače ujedinjenje i slaganje na osnovu zajedničkih tačaka, kao i njihovu odbranu od onih koji ne prihvataju nijedno načelo i nijednu tačku. Također, opet suprotno vašem mišljenju, danas se šijski i sunijski učenjaci koji se zalažu za mir i jedinstvo, te čast i dostojanstvo islama, veoma ozbiljno bave radom na rješavanju neslaganja i uspostavljanju jedinstva u velikom islamskom ummetu. U tom nastojanju organiziraju se kongresi i konferencije i upravo je prethodne sedmice u Teheranu bio jedan takav veliki međunarodni skup, koji je primjer racionalnog i Bogu dragog zalaganja i rada. Opet, u suprotnosti sa vaši stavom, neslaganja šija i sunija nisu u načelima, tj. kako vi kažete u osnovama vjere, već u njemim ograncima i to u detaljima praktičnih propisa. Koji je to musliman koji negira osnove vjere: vjerujem u Allaha, Božije meleke, Božije knjige, Božije poslanike, Sudnji dan, sve što se dešava dešava se Božijom voljom i određenjem? Koji je to musliman koji ne prihvata ogranke vjere poput namaza, posta, zekata, hadža, džihada, naređivanja dobra i odvraćanja od zla? Ako postoji razlika, ona je u u nijansama, a kada je već riječ o razlikama onda vjerovatno znaš da ona postoji i u ahkamu četiri sunijska mezheba.
U skladu sa ovim, poštovani brate, ne dozvolimo da nas unutarnji i vanjski šejtan prevari i obmane, pa da bismo sačuvali jednu grančicu posiječemo korijen stabla. Mi sjedimo na grančici, a sjekirom udaramo po korijenu – takvo djelo niti prihvata Zakonodavac, niti razuman čovjek, mislilac, niti je to bio sunnet Božijega poslanika, niti metod Božijih evlija.
Objavljivanje knjige „Lillahi summe li-ttarih“
U vezi ove knjige i njenog besplatnog širenja „da bi se vidjela prava lica“, sada ću vam, kao brat musliman, ukazati na nekoliko činjenica. Nadam se da ćete ih sagledati i o njima razmisliti, možda će ako Bog da biti korisno.
Kamo sreće da se u naslovu ove knjige zadovoljilo samo sa onim Lillahi tj. zarad Allaha, a da se nije išlo i sa summe li-ttarih, tj. zatim zbog povijesti, jer kur'anska je napomena: Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. (En'am, 136) Stavljanje povijesti pored Allaha, dž.š., ako nije vrsta širka, može se reći da je vrsta dodavanja sudionika, što poništava iskrenost posla. U skladu sa eksplicitnim kur'anskim tekstom svako djelo koje nije iskreno i čisto u ime Allaha, suočeno je s nizom problema.
Prvo, ili je bez rezultata, ili mu je rezultat sasvim slab. Kako se u Kur'anu kaže: Čista zemlja iznjedruje biljke, dozvolom svoga Gospodara, a ona koja je nečista ne iznjedruje osim oskudno; Eto, tako Mi ponavljamo znakove ljudima koji zahvaljuju. (El-E'araf, 58) Djelo koje je zagađeno, plodova ili nema nikako ili su veoma oskudni.
Drugo, i to malo ako ga bude nema trajnosti, jer Kur'an kaže: Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. (Nahl, 96) Dakle, sve ono što je naše, između ostalog i povijest, prolazno je, nestaje – kako to Kur'an kaže – poput pjene na površini zahuktale vodene stihije, koja se jedno vrijeme pjenuša, ali veoma brzo iščezava.
Treće, neiskreno djelo nije pokazatelj istine, pa samim tim ne upućuje prema istini. One koji se budu zbog Nas zalagali Mi ćemo, sigurno, putevima našim uputiti; a Allah je zaista samo sa dobročiniteljima! (El-Ankebut, 69) Ukoliko napor bude samo radi Allaha i ničega više, u tom slučaju Bog otvara i pokazuje puteve. Oni koji poznaju arapsku gramatiku kada čitaju arapski tekst ovog ajeta znaju da je u pitanju potpuno ograničenje, jer kaže se “fina” a ne “fi sebilina” i upotrebljava se za potvrđivanje, tj. daje se do znanja da je Allah samo sa dobročiniteljima. Dakle, ukoliko povijest, ili bilo šta drugo bude pored Allaha u našim djelima, u tom slučaju i djelo i tragovi djela nestaju, a ono što čovjeku ostaje od takvih djela i na Dunjaluku i na Ahiretu jesu kajanje i tuga.
Prijedlog: brisanje dijela naslova “summe li-ttarih”
Predlažem vam izbrišite ovaj dodatak, “summe li-t-tarih”, da bi vam djelo ako Bog da bilo samo lillahi tj. radi Allaha. A zatim, ponovo pređite sadržajem knjige i u njemu ostavite samo ono što je zbilja u ime Allaha, a ne sve ono što se čulo i kazalo. Zašto tako? Ako sadržaj knjige ne bude istinit, ukoliko se ne bude mogao dokazati, šta reći na Sudnjem danu pred Bogom, pred Poslanikom? U tom slučaju rezultat života neće biti ništa drugo do propast i jad. Dakle, pišite, ali pišite istinu, ne dozvolite da neprijateljstvo i lične pobude budu razlog da neko skrene s puta istine, jer Kur'an kaže: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže svijesti o Bogu, i budite svjesni Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite! (Maide, 8). U ovom ajetu se obraća vjernicima, što znači da i vjernik može biti savladan ličnim, grupnim pa čak i mezhebskim naklonostima i mržnjama, te da zbog toga izađe iz okvira pravednosti i poštenja. Bog dobro zna šta radimo, i nagrada i kazna su kod Njega i od Njega, a ne kod nekog drugog. Dakle, pišite, dijelite, i obavjestite ljude, ali samo istinom, za istinu i prema Istini.
Vaše riječi: “Ali eto da vas … ražalostim.” U odgovoru vam jednostavno moram kazati da nijedan razuman čovjek, koji je osjećajan i milostiv ne može biti obradovan time da drugi ljudi budu rastuženi i ražalošćeni, a da ne govorimo o jednom muslimanu koji tvrdi da slijedi poslanika Muhammeda, s.a.v.a., koji je milost svim svjetovima, i koji je zbog toga što nevjernici nisu željeli povjerovati bio toliko tužan da mu Allah da bi ga smirio govori: Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju? (El-Kehf, 6)
Drugo, zašto bih ja trebao da se ražalostim? Zar ja upravljam svijetom i zar sam ja čuvar Božije vjere? Žalost ima smisla tek onda kada čovjek nešto izgubi, a kakvo ja posjedništvo nad Božijom vjerom ili nad svijetom imam, da bih premiještanjem, umanjivanjem ili uvećavanjem nečeg postao tužan? Ako bih bio razuman i mudar poslušao bih govor Objave koji kaže: O vjernici, čuvajte duše svoje; neće vam nauditi onaj ko je zalutao kada ste vi upućeni! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavjestiti o onome šta ste radili. (Maide, 105)
Dobročiniteljima će dobiti pozitivan odgovor i čist život, dok će zalutali i uprljani dopasti u nevolje svojih djela. Tok istine i zablude, njihova isprepletenost i upotpunjavanje u materijalnom svijetu nije ništa drugo do Božiji ispit za čovjeka, da bi onaj koji na temelju obaviještenosti i znanja slijedi tok istine stigao do istinskog savršenstva i vječne sreće, a onaj koji svjesno odabere put zablude do “nagrade” za takav izbor. Ukoliko šije budu imale udjela u istini, Bog je Onaj koji im pomaže, a ukoliko ne budu imale udjela u istini, Bog je taj koji će ih uništiti, jer to je Božije obećanje: Da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio. (Ali Imran, 141)
Dakle, Božiji ispit na ovom svijetu je da bi vjernike očistio od svake vrste unutarnjeg širka i licemjerstva, a da bi s druge strane uništio nevjernike. U skladu s ovim činjenicama, opstajanje svakog pojedinca, skupine i mezheba je u onolikoj mjeri u kojoj se koristi istinom. Što joj je bliži – to mu je opstojnost duža i imat će više plodova. Dakle, dragi brate, nema razloga, ni opravdanja da vi mene obavještavate o nečemu što bi me moglo ražalostiti. Jer takvih vijesti svakodnevno ima i za pojedince i za grupe i za mezhebe. Važno je da u toj uzkovitlanosti i haosu čovjek ne iziđe iz okvira istine, da se preda Bogu da bi, ako Bog, da bio spašen.
Vaše riječi: “… smeta mi što ste došli čak iz Irana da moj narod…“ Sasvim je jasno da još niste shvatili razliku između geografskih i vjerskih granica. Sa kur'anskog stanovišta, geografske granice predstavljaju društveni segment: …na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. (Hudžurat, 13) Uzvišeni stvara narode, plemena, nacije samo da bi olakšao međuljudske odnose, a racionalni metod je za određivanja granica ovome, dok je vjerska granica ta koja sa kur'anskog stanovišta ima svoju vrijednost: Zaista, vjernici su braća, kaže nam Kur'an. Istini za volju ona braća koja žive u Iranu, a sa aspekta vjerovanja slijede isti put kao vi, zar nisu vaši zemljaci? S druge strane zar su vam braća i zemljaci oni koji žive u Bosni, ali sa aspekta vjerovanja ne slijede put koji vi slijedite, već promiču sekularizam?
Vaše riječi: “…Bosanci nisu glup narod, nisu oni Perzijanci” znače Perzijanci su glupi? Šta reći o govoru koji se kosi i sa šerijatom i sa ljudskom kulturom? Kao prvo, govoriti na ovako općenit način, i prozivati cio jedan narod glupim ljudima znak je krajnje vjerske nevaspitanosti. Veliki dio ovog naroda i u prošlosti i danas jesu sunije, pa se postavlja pitanje kako vi bez da provjerite i istražite, bez uzimanja u obzir šerijatske težine ovih riječi, cio jedan narod opisujete takvim epitetom, i pored toga što dobar tio tog naroda pripada istom mezhebu kojeg branite?!
Da bi se u najmanju ruku postidio samoga sebe i osjetio potrebu da se izvineš tom velikom narodu i da tražiš oprost od Boga, spomenut ću neka imena velikana koje poštuju muslimani cijeloga svijeta, i šije i sunije, mada su Iranci, odgojeni u Iranu od strane Iranaca.
Komentatori Kur'ana:
– Muhamed ibn Džerir Taberi autor je poznatog komentara Kur'ana Džami’-l-bejan fi tefsiri-l-Kur'an. On spada u red najistaknutijih sunijskih alima. Rođen je 224. H. u Amolu, Mazanderan, tj. porijeklom je Iranac.
– Ebu-l-Kasim Mahmud ibn Omer Zamahšeri, autor komentara Kaššaf, koji sa aspekta gramatičkih i retoričkih napomena blješti poput zvijezde među ostalim komentarima Kur'ana. Napisao je veliki broj knjiga iz gramatike, propovijedi, hadisa. On potiče sa sjevera Irana, gdje je rođen 467. H. Zbog toga što je jedano razdoblje života proveo u blizini Kabe postao je poznat kao Džarullah, o čemu i sam govori u trećem svesku svoga komentara ispod 56. ajeta sure Ankebut: O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se samo Meni klanjajte!
– Muhamed ibn Omer Husejn ibn Hasan ibn Ali – poznat kao Fahru Razi rođen je 543. H u Mazandaranu, a živio je u Reyu u blizini Teherana. Napisao je komentar Kur'ana Mefatihu-l-gajb u 32 sveska, kao i veliki broj filozofskih i teoloških knjiga.
– Hasan ibn Muhamed ibn Husejn – poznat kao Nizame Nejšaburi. Napisao je knjigu Garaibu-l-Kur'an, poznatu i pod naslovom Tefsir Nejšaburi, koji zauzima visoko mjesto među sunijskim tefsirima. Bio je svestrana ličnost, između ostalog i matematičar i pisao je knjige o ovoj temi. Rođen je u Komu, a živio je u Nejšaburu. Umro je 730. H.
– Abdullah ibn Omer ibn Ahmed poznat kao Kazi Bejzavi. Autor je komentara Envaru-t-tenzil ve esraru-t-te'vil. Potiče iz Bejzave kod Širaza. Umro je koncem VII stoljeća po Hidžri.
– Ebu-l-Fadl Rešiduddin Mejbodi Jezdi autor je komentara Kašfu-l-esrar, napisanog u X svezaka. Živio je u drugoj polovini V stoljeća po Hidžri. Porijeklom je iz Mejboda kraj Jezda.
Do XIII stoljeća po Hidžri među sunijama je bilo velikih učenjaka, između ostalog 14 velikih i poznatih komentatora Kur'ana, od kojih su šest porijeklom Iranci, s perzijskog govornog područja.
Učenjaci hadisa
– Muhamed ibn Ismail Buhari. Autor najprihvaćenije i najautoritativnije zbirke hadisa kod sunija. Šesnaest godina je prikupljao hadise za svoju čuvenu zbirku. Porijeklom je iz Buhare. Nakon brojnih putovanja u gradove Horasan, Erak (grad u blizini Koma), Hidžaz, Šam, Egipat, itd. umire u Samarkandu, 256. H.
– Muslim ibn Hadžadž Nejšaburi. Autor je poznate zbirke hadisa Sahihu-l-Muslim. Porijeklom je iz Nejšabura koji se nalazi u pokrajini Horasan u Iranu. Umro je 261. godine u Naserabadu u Nejšaburu.
– Sulejman ibn Eš'as poznat kao Ebu Davud. Autor je poznate zbirke hadisa Sunenu Davud. Bio je savremenik Ahmeda ibn Hanbela. Sulejmanovi roditelji su arapskog porijekla.
– Muhamed ibn Jezid ibn Madže Kazvini. Autor je također poznate zbirke hadisa Sunen Ibn Madže. Porijeklom je iz Kazvina, jednog od Iranskih gradova. Umro je 273. godine.
– Muhamed ibn Isa Tirmizi. Bio je Buharijev učenik, porijeklom iz Tirmiza u Iranu. Umro je 279. godine.
– Ebu Abdu-Rahman Ahmed ibn Ali ibn Šua'jb Nesai. Autor je poznate zbirke hadisa Sunenu Nesai. Pri skupljanju hadisa obavio je veliki broj putovanja. Između ostalih, posjetio je i u Siriju. Kada je vidio da stanovnici Sirije imaju negativno mišljenje o hazreti Aliju, napisao je knjigu Hasais u kojoj opisuje njegoe vrline. U ovoj knjizi prenio je mnogo hadisa od Ahmeda ibn Hanbela. Sirijanci su ga pretukli zbog toga, osjetio je da mu se smrt bliži, te se stoga uputio prema Meki, gdje je umro 303. godine. Nesa je jedan od gradova u Horasanu.
Predvodnici
– Među predvodnicima i imamima sunijama je Nu'man ibn Sabit, poznat kao Ebu Hanifa, koji je također Iranac. On je za sunije imamu ‘azem tj. najveći imam. Umro je 150 H. Trenutno u Iranu, također, žive braća sunije koji slijede Hanefijski mezheb.
– Drugi je Ahmed ibn Hanbel, koji je porijeklom Arap, ali je s majčine strane Iranac. Potiče iz grada Merva u Horasanu. Ibn Halkan piše da je majka Ahmeda ibn Hanbela kada je bila noseća, otišla iz Merva u Bagdad. Dakle, Ahmed ibn Hanbel je Iranac Arap.
Veliki broj poznatih i uvaženih fakiha, i među šijama i među sunijama odrasli su i odgojeni u Iranu. Ukoliko bismo ih željeli sve navesti, to bi se odužilo u nedogled. Također, ako bismo htjeli spomenuti i sve autore gramatičkih, književnih, teoloških i pravnih knjiga koji su sunije, a Iranci, za to bismo trebali cijelu jednu knjigu.
Dakle, dragi brate, daleko je od islamske kulture da napamet, naslijepo i sa neznanjem cio jedan narod opišeš glupim, kada iz tog naroda odrastaju hiljade velikih intelektualaca, učenjaka, alima u različitim naučnim oblastima. Među njima se nalazi i veliki broj uvaženih fakiha i vjerskih ličnosti. Nemoj pomisliti kako ja samo zato što sam Iranac branim svoj narod. To uopće nije tako, niti će tako biti. Za cilj imam ukazati da ne smijemo dozvoliti da nas neobaviještenost odvede u smjeru suprotnom od onoga što tvrdimo i umjesto želje da nekog uputimo, kažemo nešto što je suprotno tome, te umjesto da se neko uputi – odvede se u zabludu.
To što veliš: “Cuke će do Sudnjeg dana da laju na mjesec…” Moram kazati da je ovo u potpunosti logično i ima svoje mjerilo, kojim ukazuje na odnos između znanja i neznanja. U hadisu se kaže sljedeće: “Ljudi su neprijatelji onome što ne (po)znaju”. Pitanje je ko je primjer psa, a ko primjer mjeseca i ko svijetli? Uzvišeni Allah će u svijetu kabura i na Sudnjem danu, na Mahšeru, presuditi i ukazati, i svaki će čovjek stići do rezultata svojih djela.
Od Uzvišenog Allaha skrušeno molim pomoć upute i uspjeha, i nadam se da će i nas i vas voditi do onoga čime je On zadovoljan i što je istina – šta god to bilo. Selam.