Esselamu alejkum, draga braćo i sestre. Htio bih da vas pitam o hadisu koji se prenosi kod braće sunija, u vezi s ljudima kojim je garantovan Džennet još na Dunjaluku. Da li se to desilo i kad? Hvala vam unaprijed.
1 Odgovor
Po pitanju jamčenja Dženneta određenim ljudima, skrećem Vam pažnju na nekoliko činjenica:
Svijet u kojem čovjek živi je prepun suprotnosti i sukoba, a Uzvišeni Gospodar je dao čovjeku moć slobode izbora, što znači da čovjek može izabrati sve ono što želi. Na osnovu ovoga zakona čovjek do zadnjeg trenutka svoga života ima mogućnost prelaska iz zablude u istinu ili suprotno – iz vjerovanja u nevjerstvo.
U Časnom Kur'anu navodi se jedno kazivanje i Poslaniku se kaže: Govori o tome ljudima. I kaži im vijest o onome kome smo dokaze naše dali, ali koji se od njih udaljio, pa ga je šejtan dostigao i on je zalutao. A da smo htjeli mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovome svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Nakon toga Kur'an kaže da je primjer ovakvih ljudi poput primjera psa kojeg kada pustiš laje (tj. daš mu blagodati, ali se on uzoholi i počne praviti smutnju), a kada ga lišiš te blagodati, on ponovo laje. Ovaj ajet nedvojbeno ukazuje na činjenicu da čovjek, čak i ako vjeruje u Boga i odlikuje se uzvišenim osobinama, ipak ima mogućnost da zaluta i da se tako iz visina gajba stropošta u nizine zablude. Od Poslanika se prenosti hadis u kojem se kaže da se čovjek nalazi u okviru istine sve do trenutka koji ga dijeli od smrti koliko bi trajala jedna muža deve i on u tom trenutku može da izađe iz pravca istine i kao nevjernik napusti Ovaj svijet.
Zabrana vjere da se iznose mišljenja u vezi sa čovjekovim završetkom
Ibn Esir, autor knjige Usdu-l-Gabe fi ma'rifeti es-sahabe, koji se ubraja u red istaknutih autoriteta i čije djelo je široko prihvaćeno, prenosi priču o stanjima Osmana Ibn Maz'una, čovjeka koji je bio ashab Božijeg poslanika. Riječ je o sljedećem: Kada je Osman Ibh Maz'un umro, jedna žena Ensarijka Ummu A'la koja je vjerovatno bila vlasnik kuće u kojoj je Osman živio uputila mu je sljedeće riječi nakon što je umro:“Neka ti je ugodan Džennet.“ Iako je Osman bio veoma dobar i vrijedan čovjek i Poslanik je prilikom njegove smrti plakao, sjeo je pored njegovog tijela i poljubio ga, kada je ona rekla ove riječi, veoma se naljutio i okrenuo se prema njoj i rekao: “Zašto donosiš sud na osnovu neznanja? Zar ti je stigla objava, zar ti znaš šta stoji u Knjizi Božije presude u vezi njegovih robova?“ Žena reče „O Božiji poslaniče, on je bio tvoj prijatelj, borio se zajedno s vama.“ Poslanikov odgovor je bio začuđujući. „Zaista sam ja Božiji poslanik, ali ne znam šta će sa mnom biti“
Reci: “Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem.”(Ahkaf, 9)
Sličan događaj se odigrao prilikom smrti Saad Ibn Muaza kada je njegova majka izrekla tvrdnju sličnu prethodnoj. Poslanik joj rekao „Šuti, nemoj se miješati u Božiji sud.“ Možemo zaključiti, pošto hadis ima nesumnjivo jasan sened (lanac prenosilaca) da je od Božijeg poslanika prenesen od jednog ili više ljudi, dužni smo to prihvatiti.
Pitanje je da li zaista postoji hadis naveden u pitanju. Ukoliko i postoji, da li je sigurno da ga je izrekao Poslanik ili je možda izmišljen. Trebalo bi to istražiti. Takva istraga do sada nije provedena. Molimo Uzvišenog Gospodara da da uspjeha i vama i muslimanima.