selam I BAJRAM MUBAREK…
U Svetoj knjizi se kaže da ne smijemo da vrijeđamo svetinje naroda drugih religija jer bi oni iz ne znanja govorili ružno o Allahu iz svog neznanja…
Zanima me slućaj mnogih poslanika koji su govorili ne baš lijepo o božanstvima mnogobožaca, da bi im ukazali na Pravi put. Ali oni su uzvracali upravo na naćin govorenja lošeg o Allahu Uzvišenom. Da li su poslanici izuzeti u ovom ajetu ili se tu krije mudrost koju ja nisam shvatio???
hvala unaprijed jer znam da ću dobiti dobar odgovor kao i uvijek…
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
1. Kao što ste i sami kazali cilj prošlih nebeskih knjiga i časnog Kur'ana je odgoj ljudi. Odgoj je misaona tema, a misao se ne može ispraviti silom, vrijeđanjem i ponižavanjem. Put ispravljanja misli je traganje za istinom i realno posmatranje stvari.
2. Ponekad je odgoj uz poticanje i hrabrenje (u 90% slučajeva), a ponekad uz kuđenje jer čovjek posjeduje snagu ljubavi i milosti kako bi tim putem priskrbio koristi, a posjeduje i srdžbu kojom tjera štetu i na taj način brani svoja sigurna prava. Vjera se također s jedne strane temelji na obećanju, radosnoj vijesti i nagradi, dok s druge strane upozorava na kaznu Džehennema.
3. Razlika između Božijih poslanika i nas, običnih ljudi
Božiji poslanici nemaju ličnih interesa i zbog dostave Božije poslanice prošli su se prohtjeva svoje duše, oni nemaju drugog cilja do da upute ljude. Njihov govor nikada nije bio zbog lične koristi, već su oni puput brižnih očeva koji da bi skrenuli djetetu pažnju govore o njegovim nedostacima, kako bi djeca na osnovu tih nedostataka upoznala sebe. U biti njihove stroge riječi su poput oštrog skalpela hirurga koji, iako voli pacijenta, da bi ga izliječio mora ga porezati, rastvoriti mu prsa kako bi izliječio srce. Međutim, mi obični ljudi zbog vlastitih interesa ne možemo se savladati i dobro raspoznati razliku između vlastitih i tuđih koristi, pa ako oštri nož riječi zarežemo u tuđa prsa umjesto da mu izliječimo srce, mi ćemo ga rasporiti i ubiti. U konačnici, njega smo uništili, a sebi priskrbili nesreću. Jedan arif kaže da je razlika između nefsa koji traga za vlastitim koristima i nefsa koji izvršava božanske dužnosti toliko suptilno, kao kada se zmija omota oko vrata bezgrješnog čovjeka i jedan vješt lovac želi da je ubije odapinjanjem strijele ili gađanjem oštrim nožem da bi spasio čovjeka. Koliko samo ovaj lovac mora biti vješt i sposoban prilikom odapinjanja strijele ili bacanja noža da ubije zmiju, a da pri tome ne ozlijedi čovjeka?! Božiji poslanici su vješti lovci koji imaju tu sposobnost. Zbog toga božanski arifi svojim učenicima koje moralno odgajaju naređuju da pronađu osobu koja je samilosna, vjernik i znalac i da se s njom zbilže, a potom da im ona ukaže na sve njihove mahane u razmišljanju, moralu i ophođenju kako bi ih uvidjeli i od sebe otklonili, jer naša ljubav prema nefsu ne dozvoljava nam da spoznamo svoje mahane i na koncu ih odstranimo.
Neka nas Uzvišeni Bog sve ispravi i učini onima koji se koriste savjetima Božijih poslanika i nebeskim zakonima.