Postovani moji, ja bih da vas pitam neke stvari,jer citajuci ovo uvidjela sam da mogu dobiti odgovor i svajet. Moj poblem je sljedci ja sam nemuslimanka, a moj momak je uzoran i posten musliman, svaki namaz je u dzamiji ,posti cijeli ramazan, i tako te stvari sve koje idu uz dobrog vjernika. Rodielji su mu hadjije. Mi smo u vezi godinu dana, i to je na pocetku sve bilo divno, al u zadnje vrijeme se on udaljava od mene, cini mi se da je zbog vjere, jel njemu grijeh bit s mnom, cini mi se da ga pojedini prijatelji ismijavaju zbog mene, naso je bit s nemuslimankom ??? Ja nisam trenutno nikakv vjernik, trazim se… I on mi je stalno pricao o islamu i nekako mi prirasta to srcu, isla sam i u dzamiju na jaciju, postila sam 7 dana tokom ramazana… Ne znam, mozda zelim islam samo zbog njega, a znam da to onda nece bit ispravna odluka. A opet mislim da mi je bas njeg Allah poslao da me uputi na pavi put, jer kad se nasla prvi put u djamiji, osjetila sam neku strepnju,ono srce mi je lupalo ko nikad do tad, osjetila sam neku slast svega toga i onda ono padanje na sedzdu, to ne mogu opisati?!
Opisala sam vam situaciju. Da li on cini grijeh sto je s mnom ?? Sigurno ni njeovi roditelji nisu za mene ipak sam nemusliman ? da li je zapavo u islamu sramota bit s dugom vjerom? Hvala vam puno.
1 Odgovor
U ime Boga,Milostivog,Samilosnog
Es-selamu alejkum
Da bi rasvijetlili ovo pitanje, obratite pažnju na nekoliko stvari:
1. Uređivanje života
Ono što je svakom čovjeku neophodno – bez obzira na vjersku ili misaonu školu – jeste da uredi svoj život i prije nego što poduzme bilo kakve mjere mora znati da je prije svega čovjek koji treba sebi priskrbiti sreću i savršenstva svojstvena čovjeku, a isto tako treba se sačuvati štete, zla i nesreće. Ovo je temeljno načelo i ako se na njega ne obrati pažnja isčupat će se korijen čovjekovog života i nestat će. Engleski filozof Francis Bacon iznio je jednu vrijednu misao u kojoj kaže: “Svoju sreću u životu dugujem vremenu od pola sata, jer sam svake sedmice najmanje dva puta po pola sata razmišljao i kada bi ljudi sedmično pola sata razmišljali postali bi pronicljivi.” Dakle, razmišljanje je temelj čovjekovog života i sreće jer otvara vrata dobra i upozorava na opasnosti.
2. Vrijednost vjerske škole
Kad je riječ o vjerskoj školi, moramo dobro razmisliti pa je onda izabrati, jer vjerska škola nam govori o stvarima i istinama koje mi, izvanjski gledano, ne možemo dokučiti. Mjerilo izbora koje je svakom čovjeku Uzvišeni Bog dao kako bi na temelju tog mjerila izvršio odabir jeste razum. Razum je moćna snaga koja čovjeka može uputiti na najbolju vjersku školu i on je taj koji analizira njene propise i zakone. Upravo zbog toga prilikom izbora vjerske škole moramo se suzdržati od emocija, prolaznih ljubavi i neosnovane mržnje. Ako se izabare ispravna vjerska škola ona čovjeku donosi vječnu sreću, dok pogrešna donosi vječnu nesreću. Pa prema tome, vi ne trebate birati vjersku školu zbog ljubavi prema nekoj osobi, a niti bi se on trebao udaljavati od vas zbog zadirkivanja drugih. Vi morate dobro razmisliti – oslobođeni prijateljstva ili neprijateljstva sa nekom osobom – da li je vjerska škola koju izabirete vrijedna i kakva dobra i blagodati vam donosi i od kakve štete i opasnosti vas udaljava. Trebate vidjeti da li će vam ta vjerska škola donijeti više spokoja, društvenih i duhovnih vrijednosti te više spoznaja nego što sada imate. Također, trebate vidjeti kakve naredbe i zabrane ima neka vjerska škola, pa da u slučaju postupanja po njezinim naredbama ili izbjegavanja njezinih zabrana stignete do istina do kojih nije moguće stići drugim putem. Vjerska škola je prije svega ugovor između čovjeka i Boga, a tek onda na temelju Božijih zapovijedi se razumijevaju društveni odnosi i način postupanja i ophođenja prema ostalim ljudima. Ako čovjek na spomenuti način uredi svoj život, on biva poput spone između Boga i Njegovih stvorenja, jer s jedne strane ruka mu je ispružena prema Bogu i od Njega uzima, a s druge, ruka mu je ispružena prema stvorenjima kojima nudi ono što uzima od Uzvišenog Boga. Stoga hazreti Isa (Isus) – po riječima Kur'ana – kada se predstavlja kaže:
Ja sam Isa sin Merjemin, rob Božiji, kojeg je On posalo i kojem je dao knjigu da bi njome ljude uputio i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi namaz i zekat sve dok sam živ (uz poklanjanje pažnje Bogu, pazio je i na socijalno ugroženi sloj ljudi), i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.
Sada pogledajte kako Kur'an definira vjersku školu i vjeru. Vjerska škola čovjeka s jedne strane povezuje sa neograničenom Božijom snagom bez ikakvog posrednika, a s druge strane stavlja mu u dužnost da se trudi da stiče imovinu kako bi na taj način društvo stiglo do sreće i savršenstva. Naređuje mu se ljubav i dobročinstvo prema majci i svim ljudima, a odvaća ga se od silništva prema stvorenjima. Da li, po vašem mišljenju, vjerska škola koja čovjeka vodi do savršenstva i vječne sreće, a udaljava od loših i ružnih stvari treba biti izabrana zbog ljubavi prema nekoj osobi ili zbog putenih prohtjeva? I da li zbog omalovažavanja drugih trebamo odbaciti onog ko nam želi biti životni saputnik, a pri tome je razuman i želi spoznati istinu na temlju znanja? Ni jedno ni drugo nema uporište u vjeri i razumu. Oboje trebate dobro razmisliti i onda donijeti odluku.
Rekli ste: “Možda je baš njega Allah poslao da mene uputi”. Ako čovjek iskreno traga za istinom, onda istina njega voli i kreće se prema njemu. Mevlana kaže: “Istina je da se žedan čovjek kreće i traži vodu, ali i voda svojom kretnjom s vrha planine, iz iz dubine zemlje žuri prema žednima.” Prema tome, Uzvišeni Bog onima koji tragaju za istinom nudi mnogo puteva i različitih sredstava, toliko da ih mi ne možemo pobrojati. Naravno, moguće je da je jedno od tih sredstava za stizanje do istine i osoba o kojoj vi pričate, ali ne treba misliti da je to jedini put do Boga i istine.
Vezano za vašu posjetu džamiji i osjećaj slasti prilikom sedžde, moram reći da svaki čovjek po svojoj biti teži apsolutnom savršenstvu i vječnoj sreći. Cilj cjelokupnog kretanja svijeta i čovjeka jeste Bog. Kada čovjek slijedi put ka istini Uzvišeni Bog će ga povesti i uputiti. Osjećaj slasti koji ste doživjeli prilikom sedžde potekao je upravo iz vaše izvorne i nepatvorene ljuske prirode koja voli Boga i istinu.
Pitali ste da li on čini grijeh ako je s vama. U odgovoru na ovo pitanje moram reći: Ako su dvije osobe zajedno zbog isitne, a ne lične koristi to ne samo da nije grijeh već to za sobom povlači duhovnu nagradu. Naravno, sa stanovišta prava, sve Ibrahimovske (Abrahamovske) vjere imaju niz uslova za brak dvije osobe koje slijede dvije različite vjerske škole i svaka osoba treba na temelju svoje vjerske škole donijeti odluku, baš kao što i svaka država ima svoje zakone kojih se treba pridržavati svaki njen stanovnik.
Pitali ste da li je u islamu sramota biti sa nemuslimanom. U odgovoru se mora kazati da sa gledišta vjere ne postoji sram i stid zbog veze sa nemuslimanima, pa zar na početku islama ljudi nisu bili drugih vjerskih škola? Bili su jevreji, kršćani ili su pak bili licemjeri i nevjernici. Zar većina kršćana koji su povjerovali u hazeri Isaa nisu bili jevreji, sljedbenici Musaa (Mojsija)? Na isti način jevreji prije Musaa bili su naklonjeni vjeri prijašnjih poslanika. Stoga, pogrešno je kazati da je odnos i prijateljstvo između osoba, skupina ili država različitih vjerskih škola sramota i da ga se treba stidjeti. Kada je postao islamski vladar, hazreti Ali poručio je svom namjesniku Egipta Maliku Aštaru: “O Malik, ljudi nad kojima imaš vlast ili su muslimani ili nemuslimani. Ako su muslimani, tvoja su braća po vjeri, a vjera nalaže da im služiš. Ako su nemuslimani, ljudi su poput tebe, a ljudskost ti nalaže da im služiš. Onda, o Malik, nemoj praviti razliku između muslimana i nemuslimana koji su pod tvojom upravom po pitanju društvenih prava. Oni trebaju biti jednaki pred tvojom pravdom i na tragu islamske pravde osjećati da su slobodni.
Pa prema tome, sa gledišta islama prijateljstvo i društvena saradnja između dvije osobe, muslimana i nemuslimana, ne predstavlja zapreku.
Ako želite, možemo više porazgovarati na ovu temu kako bi razjasnili da je načelo vjerske škole i istina nešto drugo od onoga što mi danas vjerujemo i prakticiramo.