O znanju imama

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
Imamet je jedna od ozbiljnih tema Kur'ana i prošlih Božijih knjiga, tako da treba razmotriti dva pitanja:
a) Položaj i zbilju imameta
b) Primjere ljudi koji su imami
Vezano za prvo, časni Kur'an za hazreti Ibrahima kaže:
وَ إذَا بتَلَي إبْراهِيمَ رَبُّهُ بِکلِماتٍ فَأتِمَّهُنَّ قَالَ إنّي جَاعلُکَ للنَّاسِ إمَاماً قَالَ وَ مِنْ ذُرّيَّتي قالَ لَا يَنَالُ عَهْدِي الظّالمين
A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskušenje stavio, pa ih on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učinit ću da ti budeš ljudima u vjeri imam!” – “I neke moje potomke!” – zamoli on. – “Obećanje Moje neće obuhvatiti nevjernike” – kaza On. (Bekare, 124)
Potrebno je razmotriti nekoliko tačaka iz ovog ajeta koje su jako značajane za rasvjetljavanje teme imameta i koje čovjeka upoznaju sa ovom kur'anskom zbiljom.
a) Imenovanje Ibrahima, a.s., imamom u odmaklim godinama njegovog života
Ovo se veoma jasno i lahko da zaključiti iz molbe Ibrahima, a.s., upućene Uzvišenom Bogu da i njegove potomke učini imamima, a 55.ajet sure Hidžr i 73. ajet sure Hud potvrđuju da je hazreti Ibrahim, a.s., potomka dobio tek u starosti. Dakle, položaj imameta hazreti Ibrahimu, a.s., daje se nakon što je već posjedovao položaj vjerovjesništa, stoga je položaj imameta veći od položaja vjerovjesništva. Drugi dokaz koji pokazuje da je imamom postao u starosti je Ibrahimov, a.s., najteži ispit kada je trebao žrtvovati svoga sina hazerti Ismaila, Taj ispit je položio. Sam hazreti Ibrahim je rekao:
الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي وَهَبَ لِي عَلَى الْكِبَرِ إِسْمَاعِيلَ وَإِسْحَاقَ إِنَّ رَبِّي لَسَمِيعُ الدُّعَاء
Hvala Allahu, koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, uslišava molbe. (Ibrahim, 39)
Dakle, nema nikakve sumnje da je hazreti Ibrahim, a.s., postao imam u starosti.
b) Zbilja imameta
Kur'an svaki put kada govori o imametu izlaže dvije stvari, jedna je “uputa“, znači da je imam upućivač i to je jedna od važnih i neupitnih dužnosti imameta, a druga je da uputa mora biti posredstvom “Božije zapovijediˮ a ne podsredstvom riječi ili govora.
وَوَهَبْنَا لَهُ إِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ نَافِلَةً وَكُلًّا جَعَلْنَا صَالِحِينَ وَجَعَلْنَاهُمْ أَئِمَّةً يَهْدُونَ بِأَمْرِنَا
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj (Enbija, 72-73)
Dakle, ova uputa nije u apsolutnom smislu, već je uputa po Božijoj zapovijedi, a vezano za značenje zapovijedi Kur'an kaže:
إِنَّمَا أَمْرُهُ إِذَا أَرَادَ شَيْئًا أَنْ يَقُولَ لَهُ كُنْ فَيَكُونُ فَسُبْحَانَ الَّذِي بِيَدِهِ مَلَكُوتُ كُلِّ شَيْءٍ
A zapovijed Naša je kada nešto hoće, On samo za to rekne: “Budi!” – i ono bude. Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti. (Ja-Sin, 82-83)
Ili, na drugom mjestu se kaže:
وَمَا أَمْرُنَا إِلَّا وَاحِدَةٌ كَلَمْحٍ بِالْبَصَرِ
i naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka. (Kamer, 51)
Ovaj ajet ukazuje na to da u Božijem naređenju nema vremena, postepenosti ili kretanja, već se radi o najbržem trenu koji uopće nije usporediv sa vremenom.
c) Razlog darivanja položaja imameta
Kur'an na jednom drugom mjestu kaže:
وَجَعَلْنَا مِنْهُمْ أَئِمَّةً يَهْدُونَ بِأَمْرِنَا لَمَّا صَبَرُوا وَكَانُوا بِآيَاتِنَا يُوقِنُونَ
Između njih smo Mi imame određivali i oni su, odazivajući se zapovijedi Našoj, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali. (Sedžda, 24)
Jasno je da ovdje čvrto uvjerenje (jekin) nije ono filozofsko i arumentirano, već ono čvrsto uvjerenje koje se u suri En'am u 75. ajetu pripisuje hazreti Ibrahimu, a.s., kada se kaže:
كَذَلِك نُرِي إِبْرَهِيمَ مَلَكُوت السمَوَتِ وَ الأَرْضِ وَ لِيَكُونَ مِنَ الْمُوقِنِينَ
I mi pokazasmo Ibrahimu carstvo Nebesa i Zemlje da bi bio od onih koji čvrsto vjeruju. U suri Tekasur na sljedeći nači objašnjava se značenje čvrstog uvjerenje:
کَلا لَوْ تَعْلَمُونَ عِلْمَ الْیَقِینِ لَتَرَوُنَّ الْجَحِیمَ
Ne, nije tako, ako biste imali znanje čvrstog uvjerenja, sugurno biste Oganj vidjeli!
Znači ne samo da bi vidjeli ovaj materijalni svijet, već bi vidjeli i Džehennem čije vrijeme još nije došlo, spoznali bi Džennet, svijet duša i meleka. Postoje i mnogi drugi ajeti koji tumače pitanja čvrstog uvjerenja i strpljenja.
Dakle, položaj imameta je položaj koji Uzvišeni Bog daje posebnim ljudima koji su ga dostojni i koji su u stanju spoznati njegov položaj. Onim ljudima koji mogu spoznati istine Skrivenog svijeta i upotrijebiti ih u svrhu upute ljudi i koji nikada ne griješe.
d) Najuzvišeniji položaj imameta
Jednako kao što su položaji vjerovjesništa, iskrenosti, Božijeg zadovoljstva i ostalih osobina koje čovjek može steći različiti i imaju mnogo stepena krenuvši od nule do beskonačnog tako je i sa položajem imameta. Na temelju časnog ajeta iz Kur'ana najuzvišeniji položaj imameta pripada Božijem Poslaniku, s.a.v.a., kao i najuzvišeniji položaj vjerovjesništva i ni jedan imam ne može dostići položaj Božijeg Poslanika, s.a.v.a., jednako kao što niti jedan poslanik ne može dostići njegov položaj.
e) Pečat poslanstva
Budući da poslanstvo završava sa Božijim Poslanikom, s.a.v.a., imamet nakon njega objavljuje sam Božiji Poslanik, s.a.v.a., po Božijoj zapovijedi. Pa stoga da bi saznali koji su to ljudi, kakvo je njihovo znanje, na koji način se predstavljaju, što je njihova dužnost i što je dužnost Poslanikovog ummeta vezano za imame potrebno je obratiti se islamskim predajama sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Naravo i te predaje treba uskladiti sa časnim Kur'anom i protumačiti ih uz pomoć filozofije i razumske argumentacije kako bi na taj način spoznali položaj imama nakon Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Budući da je ta tema jedna izuzetno specijalizirana rasprava, nećemo o njoj govoriti na ovoj web-stranici koja je namijenjena širokim masama ljudi. Naravno, postoje druge web-stranice na kojima se mogu naći i ove rasprave.