Selam, postovani profesore Moje pitanje je sljedece: Radim za izdavacku kucu koja izdaje novine raznih karaktera, od traca do propagiranja tema za sto vece iskoristavanje ”savremene” zene. Od pocetka mi se nije svidjao ovaj rad, ali mislila sam da cu vremenom naci drugi posao, medjutim do danas da nisam nasla. Trenutno sam u situaciji kad ne znam sta da radim, jer sam emotivno ali i duhovno slomljena. Skoro svaki tekst u novinama se protivi mojem uvjerenju, pa se osjecam kao licimjer. Volim raditi kao novinar, ima odlicnih tema o kojima bi se moglo pisati, ali sve je podredjeno novcu i propagnadi, da svaki tekst koji napisete izgubi svoj smisao. Pitanje je da li je uopste dozvoljeno raditi u ovakvim novinama? Najvise me boli sto se udaljavam od vjere, a ne znam kako da pronadjem put natrag. Osjecam da se svaki dan kida dio po dio mene i unutra ostajem apsolutno prazna. Zelim napustiti posao, ali na odredjeni nacin se bojim. Recite mi sta Vi mislite o ovome, posto vise zaista ne mogu ovako. Hvala na odgovoru Selam
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Poštovana, velika i mudra sestro,
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Iz sadržaja Vašeg pisma se može shvatiti da ste mudra i razumna osoba, te da se i zbog toga nalazite u sumnjama i na raskrižju materijalnih i duhovnih pitanja. Za ovo Vam upućujem čestitke, i budite zahvalni Gospodaru svjetova Koji vam je podario blagodat mudrosti, vjerovanja i čiste osjećaje.
Da bi odgovor bio jasniji napisat ću Vam nekoliko napomena, a od Uzvišenog Gospodara ponizno tražim da u njima da hajr i blagoslov za moju malenkost i za Vas.
1. Osnovna razlika između čovjeka i ostalih stvorenja
Ako bismo nekoga upitali da li čovjek kao vrsta razlikuje od ostalih stvorenja svijeta, sigurno bi odgovor bio potvrdan, ali kada red dođe na drugo pitanje: gdje je razlika čovjeka u odnosu na ostala stvorenja, obično nemamo dobar odgovor. Razlog neposjedovanja ispravna odgovora jeste nepoznavanje zbilje čovjeka, i posebnih osobina ovog posebnog Allahova stvorenja. One osobine i svojstva koja čovjeka odvajaju od drugih stvorenja su mnogobrojne, ali se sve one vraćaju jednoj zbilji i osnovi, a to je postojanja snage razuma i intelekta u čovjeku. Vrijednost ove nevjerovatne snage je važna i ona je hazreti Adema, a.s., učinila mjestom prema kojem su meleci učinili sedždu. Jer, kada su saznali o njegovom namjesništvu na zemlji nikako nisu mogli shvatiti kako je moguće da jedno zemljano stvorenje sa nečistoćom i krvoprolićem može biti namjesnik i halifa Božiji! Zato su meleci i spomenuli svoj ibadet, slavljenje i veličanje Njega. Međutim, odgovor Uzvišenog nije bio ibadet već „spoznaja“.[1] Stoga, ako želimo ostati čovjekom, onim čovjekom pred kojim su sva stvorenja pokorna, tada se moramo koristiti snagom uma i razmišljanja. Ovaj metod i korištenje razuma može otvoriti svaka zatvorena vrata pred čovjekom, i svako dobro čovjeku predočiti. Potrebno je da čovjek u svojoj duši odgoji vjerovanje u Boga i oslanjanje na Njegovu beskonačnu snagu tako da uvijek može, recimo tako, da razgovara sa Bogom i sve poteškoće vanjske i unutarnje korištenjem Njegovih zakona u Kreaciji i upućivanju poslanika u vjerozakonu da otkloni. A iz svih duhovnih i materijalnih poteškoća može izaći nadmoćan. Na osnovu ovog mjerila možete pronaći odgovor na Vaše pitanje. Također, put rješenja možete pronaći povjerenjem u samog sebe i vjerom u Svevišnjega Boga i spasiti se iz ovih teškoća, osjećaja gubitka i hiljada zašto i zašto.
1. Da li je vrjednija čovjekova psiha ili njegovo tijelo?
Odgovor je sigurno razum i intelekt, jer se čovjekova psiha, kao i ramišljanje i iman ne mogu upoređivati sa tijelom i materijom. Ako bi jedan čovjek imao sve životne pogodnosti i bio spokojan, ali psihički utučen, takav uređen život za njega postaje zatvor, pa i gore od toga. Međutim, ako bi bio siromašan, ali njegova psiha vesela i intelekt zdrav, i njegov iman popraćen obaviještenošću, tada ta njegova koliba i skrušena sofra za njega postaju Allahov Džennet. Zato, milostiva i mudra sestro, zašto ste Vašu psihu, iman, mišljenje i intelekt koji je od svega veći i uzvišeniji, zaposlili poslom kojim niste zadovoljni i koji ne zadovoljava Vaše duševne potrebe, niti se kreće putanjom imana u Boga? Ovaj izbor znači nekorištenje najvećeg čovjekovog kapitala, a to su razum i razmišljanje. U islamskim predajama se prenosi i kaže da je razum poput unutarnjeg poslanika koji upućuje i vodi čovjeka. Ako želimo ispravno kazati, tada ćemo reći: Vi ste odabrali takav posao, koji kako sami kažete odvaja svaki dan po dio Vašeg tijela i duše i odvlači Vas ka uništenju. Kako iranski pjesnik, Sa'di Širazi kaže: „Jesti je za živjeti, a ne živjeti za jesti.“ Posao je za spokoj i mir čovjekove psihe, a ne za neprijateljstvo sa dušom.
1. Vjerovanje u Boga je najveći čovjekov kapital
Jedne prilike su Lava Nikolajeviča Tolstoja upitali: „Šta je iman?“, a on je odgovorio: „Iman je čovjekov životni kapital.“ Ova izjava ima korijenje u Kur'ana koji kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آَمَنُوا هَلْ أَدُلُّكُمْ عَلَى تِجَارَةٍ تُنجِيكُم مِّنْ عَذَابٍ أَلِيمٍ﴿۱۰﴾
تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ وَتُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ بِأَمْوَالِكُمْ وَأَنفُسِكُمْ ذَلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ﴿۱۱﴾
O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, (koja) će vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite – to vam je, da znate, bolje. (Saff, 10. i 11.)
Vjerovanje u Allaha i oslanjanje na Njega je zaista najveći kapital koji čovjeka spašava od ovosvjetskih materijalnih poteškoća, te vječitih patnji Onoga svijeta. Budite uvjereni, ako se na osnovu informisanosti i korištenjem snage intelekta oslonite i vjerujete u Uzvišenog Boga, On će Vam sigurno otkloniti sve teškoće. Da bi nam navedeno postalo jasno obratit ćemo pažnju na kur'anske ajete u kojima se vodi razgovor između meleka i ljudi u posljednjem danu njihova života, nakon čega ćemo preći na zaključak.
إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ ظَالِمِي أَنْفُسِهِمْ قَالُواْ فِيمَ كُنتُمْ قَالُواْ كُنَّا مُسْتَضْعَفِينَ فِي الأَرْضِ قَالْوَاْ أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ اللّهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُواْ فِيهَا فَأُوْلَئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ وَسَاءتْ مَصِيرًا ﴿۹۷﴾
Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: “Šta je bilo s vama?” (tj. zašto niste izvršavali vaše vjerske dužnosti?) – “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovoriće. (tj. nismo bili zaposleni, nismo imali novca, zbog čega smo bili prisiljeni odseliti se u zemlju u kojoj zbog naše slabosti nismo mogli izvršavati vjerske dužnosti. Međutim ovo njihovo pravdanje neće biti prihvaćeno kod Allaha i meleka) – “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište. (Nisa, 97)
Zato, poštovana sestro zbog čega je ovaj Vaš strah? Da vam Allah ne može obezbijediti opskrbu na drugom i boljem mjestu?! Da, ne daj Bože, umrete od gladi? Ovaj strah je jedan šejtanski strah. Jer čovjek ima mnoge potencijale, i ako bi zbog određenih uslova bio spriječen da koristi neke od njih, tada je na njemu da se okrene drugim potencijalima i umjetnostima. A onda kada se odrekne jedne umjetnosti i potencijala zbog unutarnjih uvjerenja, sigurno će ga poredak Kreacije pomoći.
1. Posljednja napomena
Na kraju ovoga pisma napisat ću napomenu za koju smatram da je nužno navesti je. Pazite da Vas Vaša duša i šejtan ne prevare u ovoj trgovini s Uzvišenim Bogom. Nekada čovjek ima odbojnost prema nekom poslu ili osobi, ali nikada nije spreman da analizira argumente za tu svoju odbojnost. Tako glavni uzrok uzima neviđeno, a okrene se sporednim uzrocima. Ovaj čovjekov način ophođenja sa samim sobom neprestano ga suočava sa životnim porazom. Npr. čovjek osjeća odbojnost prema direktoru nekog magazina, ili prema radnom mjestu iz bilo kojeg razloga, ili na radnom mjestu ima kolegu kojem ne vjeruje, i hiljade je drugih primjera koji mogu jednu osobu učiniti strancem u okolini, društvu ili poslu. Međutim, čovjek nikada neće da analizira glavne uzroke, pa se okreće sporednim. Zato, kada onaj posao, okolinu, osobe ostavi da bi odabrao drugi posao, okolinu i osobe ili prijatelje – nastoji da obrati pažnju na osnovne uzroke i ne obraća pažnju na sporedne uzroke. Ali, ako u drugoj okolini, na drugom poslu opet naiđe na poteškoće, tada će okriviti sporedne uzroke. Kao što zna okriviti vjeru ili više ne vjerovati Bogu. Zato Kur'an kaže:
وَمِنَ النَّاسِ مَن
يَقُولُ آمَنَّا بِاللَّهِ فَإِذَا أُوذِيَ فِي اللَّهِ جَعَلَ فِتْنَةَ النَّاسِ كَعَذَابِ اللَّهِ-
Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha” – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. (‘Ankebut, 10)
Ali, ako čovjek nešto želi i vjeruje u to, sve će poteškoće pretrpjeti za svog voljenoga. Stoga, obratite pažnju ako želite zbog Vaših uvjerenja i unutarnjeg nezadovoljstva dignuti ruke od posla, prvo precizno razmislite i razumno odlučite i ustrajte pred svakom teškoćom, a ne onako kako ste rekli da od samoga početka niste bili zadovoljni svojim poslom, pa ste ga s nezadovoljstvom prihvatili. Pazite da Vaš odlazak ne bude sa nezadovoljstvom, ili kako se kaže, „izvukli ste se iz rupe, ali ste upali u bunar“.
Bilo kako bilo, nemojte nikada zaboraviti dvije stvari:
1. Povjerenje u Boga i čvrsto uvjerenje u Njegovu pomoć imajte u slučaju ako vjerujete da ste ispravno, svjesno i informisano izvršili Vašu vjersku dužnost. I znajte, da će Vas sigurno Uzvišeni Allah pomoći.
2. Odluka i volja. Nekada je sama neprekidna nedoumica veća štete od odabira jedne njene strane, tj. u Vašem slučaju ostanka na poslu ili njegova napuštanja. Zato, preciznom pažnjom, u malom vremenu donesite konačnu odluku i oslobodite se ove duševne tegobe.
Da vas Allah pomogne.
Esselamu alejkum ve rahmetullah.
[1] Vidjeti 30. ajet sure Bekare i dalje.