Čitala sam u jednoj knjizi hadis koji kaže da žena treba da poštuje muža, ali ako je muž agresivan i neispravan i dosta puta griješi, pa često i udara, da li sam ja kao žena griješna ako udaram muža u samoodbrani? Pitam u ime moje drugarice koja ima životne problem. Hvala vam mnogo.
1 Odgovor
Poštovana sestro, potrebno je znati da je Uzvišeni Allah čovjeka stvorio slobodnog. Nijedan čovjek nema prednosti nad drugim čovjekom, osim ako je jedan u nečemu bolji, a drugi je onda bolji u nečemu drugom. Ovo pravilo je kur’anski tekst: Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na Ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. (Zuhruf, 32) Ovo nam daje do znanja da su ljudi međusobno potrebni jedni drugima. S druge strane kaže se: Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, gospodarima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo se mi pokorili!” (Ali Imran, 64)
Drugim riječima, ova tri načela trebaju biti prihvaćena i na temelju njih se uspostaviti ugovor.
U ovom ajetu negira se bilo koja vrsta prevlasti i prihvatanja nečije dominacije. Niko nema pravo bez šerijatskog opravdanja i argumenta koga udariti, niti bilo ko ima pravo primati tuđe udarce. Ukoliko je u islamu zabranjeno nasilništvo, također je zabranjeno i prihvatati da ti neko čini nasilje.
Naravno, desi se nekada da se čovjek zbog životnih interesa i očuvanja porodičnog gnijezda odrekne svojih prava. Ovo je šerijatski poželjno, a racionalno opravdano. Međutim, ne u značenju da žena sebe preda na milost i nemilost mužu, pa da je tuče kako mu volja. Ovo ni u kom slučaju ne dozvoljava ni Allah, ni Poslanik, niti razumni ljudi, niti se takvo pravo daje mužu, niti ženi da takvo što trpi i podnosi, pa ukoliko bi branila svoje pravo da se nazove griješnom.
Ponovo naglašavam, jedna stvar je čuvati životne interese, a druga je prihvatiti poniženje i nasilje.
Nadam se, kao prvo da će nam svima Allah dati dovoljno ljudskosti i milosti da život ispunimo međusobnom pažnjom i dobrotom, i kao drugo, da uspijemo odvratiti i muškarce i žene od povređivanja međusobnih prava i obaveza. Isto tako, da budemo sačuvani i bezbjedni od međusobnog zla i nasilja. Na kraju, od svega važnije je da svoje pogrešno ponašanje i još pogrešnije razmišljanje ne potpisujemo i ne dostavljamo na adresu islama i Kur’ana, opravdavajući se na taj način.
Molim Uzvišenog Allaha da Vam pomogne u životu i učini ga sretnim. Amin, Rabbe-l-alemin.