Čitala sam u jednoj knjizi hadis koji kaže da žena treba da poštuje muža, ali ako je muž agresivan i neispravan i dosta puta griješi, pa često i udara, da li sam ja kao žena griješna ako udaram muža u samoodbrani? Pitam u ime moje drugarice koja ima životne problem. Hvala vam mnogo.
Odgovor
Poštovana sestro, potrebno je znati da je Uzvišeni Allah čovjeka stvorio slobodnog. Nijedan čovjek nema prednosti nad drugim čovjekom, osim ako je jedan u nečemu bolji, a drugi je onda bolji u nečemu drugom. Ovo pravilo je kur’anski tekst: Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na Ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili. (Zuhruf, 32) Ovo nam daje do znanja da su ljudi međusobno potrebni jedni drugima. S druge strane kaže se: Reci: “O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, gospodarima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: “Budite svjedoci da smo se mi pokorili!” (Ali Imran, 64)
Drugim riječima, ova tri načela trebaju biti prihvaćena i na temelju njih se uspostaviti ugovor.
U ovom ajetu negira se bilo koja vrsta prevlasti i prihvatanja nečije dominacije. Niko nema pravo bez šerijatskog opravdanja i argumenta koga udariti, niti bilo ko ima pravo primati tuđe udarce. Ukoliko je u islamu zabranjeno nasilništvo, također je zabranjeno i prihvatati da ti neko čini nasilje.
Naravno, desi se nekada da se čovjek zbog životnih interesa i očuvanja porodičnog gnijezda odrekne svojih prava. Ovo je šerijatski poželjno, a racionalno opravdano. Međutim, ne u značenju da žena sebe preda na milost i nemilost mužu, pa da je tuče kako mu volja. Ovo ni u kom slučaju ne dozvoljava ni Allah, ni Poslanik, niti razumni ljudi, niti se takvo pravo daje mužu, niti ženi da takvo što trpi i podnosi, pa ukoliko bi branila svoje pravo da se nazove griješnom.
Ponovo naglašavam, jedna stvar je čuvati životne interese, a druga je prihvatiti poniženje i nasilje.
Nadam se, kao prvo da će nam svima Allah dati dovoljno ljudskosti i milosti da život ispunimo međusobnom pažnjom i dobrotom, i kao drugo, da uspijemo odvratiti i muškarce i žene od povređivanja međusobnih prava i obaveza. Isto tako, da budemo sačuvani i bezbjedni od međusobnog zla i nasilja. Na kraju, od svega važnije je da svoje pogrešno ponašanje i još pogrešnije razmišljanje ne potpisujemo i ne dostavljamo na adresu islama i Kur’ana, opravdavajući se na taj način.
Molim Uzvišenog Allaha da Vam pomogne u životu i učini ga sretnim. Amin, Rabbe-l-alemin.