Zanima me odakle ovolika nepristojnost i mržnja prema sljedbenicima Ehli-bejta od strane “selefija”? Jesu li oni uopće ljudi, insani sa uputom ili beskrupulozne haridžije?
Odgovor
Treba nam biti jasno da odbojnost prema istini može biti prouzrokovana sa dva činioca. Jedan je neznanje, drugi su inat i tvrdoglavost.
Neznanje se ne tiče obavezno samo neprijatelja, nekada čak i prijatelji istine svojim neispravnim metodama dovode do toga da se prema njoj počne gajiti netrpeljivost i mržnja. Kako to jedan intelektualac kaže: “Da bismo uništili neku vrijednost dovoljno je da je branimo na loš način.”
S druge strane, nekada su prkos i tvrdoglavost razlog da čovjek – iako zna da je nešto istina – ipak to ne prihvati. Kur’an kaže: I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci. (Neml, 14)
Dakle, bili su sigurni da je nešto istina, ali su to ipak porekli, čemu su razlog nasilje i to što su sebe smatrali boljima tj. njihova oholost.
Nadamo se, kao prvo, da sljedbenici Poslanikovog Ehli-bejta hode racionalnim metodom i da se suzdržavaju od vrijeđanja i ružnih riječi prema bilo kome, kao i da preporučuju drugima da se suzdržavaju od tih stvari. Drugo, da oni koji u svojim srcima imaju takvu mržnju jedanput od korice do korice iščitaju Časni Kur’an da bi ga shvatili i provodili ono što je u njemu, te da bi se mogli na Sudnjem danu pred Allahom i Poslanikom odbraniti, pa čak ukoliko bi u vezi ovog pitanja i pogriješili da to bude zaista greška a ne, da Bog sačuva, inat, nasilje ili oholost koja ih je natjerala na takav put. U tom slučaju jedini rezultat je kajanje.
Nadamo se da će Uzvišeni Bog svima nama da podari duh istinoljubivosti i traganja za istinom i da nas sačuva od svake vrste odstupanja u mislima, moralu i djelu.