Eselamu alejkum,
Ja sam muslimanka, moja cijela porodica su muslimani. Ja vjerujem u Allaha dž.š. u Muhammeda a.s. u svetu knjigu Kur’an, u Božije poslanike, jednom riječju u sve.
Prije par mjeseci sam upoznala jednog momka koji je pravoslavne vjeroispovjesti.
Pošto mi živimo vani, uvijek je malo teže naći društvo muslimana, ne kažem da nema, ali je teško. U mojoj sredini je baš velika manjina naših tako reći bosanskih muslimana.
Taj momak kojeg sam ja upoznala je Srbin iz Bosne. Nakon nekog vremena počeli smo se viđati, u samom početku sam mu rekla kako stvari kod mene stoje. Da ne želim aposlutno ništa s njim i da nisam osoba koja će mu popustiti nakon nekog vremena po pitanju svega. Nakon nekog vremena ušli smo u vezu iako u toj vezi nikada ništa više nije bilo osim zagrljaja kada se sretnemo i kada se opraštamo jedno od drugoga. Momak je sve prihvatio, nikada nije navaljivao na bilo šta što sam mu rekla da ne želim.
Moj otac i majka su vjernici, kući otac vodi džemat i obavljamo zikr. Moj momak je izrazio želju da dođe kod nas i da se upozna sa našom vjerom i našim stvarima koje radimo. Roditelji su ga pustili da dođe kod nas, pričali su mu o islamu i momak je dobio neke interese prema islamu.
Moji roditelji nisu znali za našu vezu sve do neki dan, kada su saznali, naravno to je bio veliki šok za njih. Nama su rekli da oni to ne podržavaju ali da neće meni da brane ako sam ja tako odlučila jer sam punoljetna.
Nakon nekog vremena momak je rekao mojima da je njega strah da ga moji ne okrenu protiv njega jer on ima čiste namjere sa mnom, želi da me ženi itd.
Moja majka se par puta zaklela Allahom da neće riječi reći protiv njega da je to moja odluka, sutradan je to sve palo u vodu, naravno majka je uzela sve u svoje ruke i govorila mi sve protiv njega i on je svjestan nekih stvari.
Mene je strah da se momku želja da pređe na islam izgubi radi riječi moje majke i tog zaklinjanja u Allaha i na kraju sve sto je rekla da nece, uradila je.
Moje pitanje je kako sada da se postavim prema momku i prema svojim roditeljima?
Moji roditelji žele da prekinem sa tim momkom u što kraćem roku.
Hvala Vam na odgovoru unaprijed.
1 Odgovor
Esselamu alejkum
Poštovana, postoje neke važne stvari u vezi s brakom i poštovanje tih stvari i njihova primjena zaštitit će vas od opasnosti i nedaća u budućnosti, u suprotnom, bit ćete prisiljeni suočit se s raznim problemima i teškoćama.
1.Isti mezheb ili vjerska škola
Kada govorimo o vjeri, riječ je, dakle, o stvarima s kojima se stalno susrećemo, u raznim obredima, propisima, odgoju djece, i tada dolazi do sukoba.
2. Zadovoljstvo i pristanak roditelja
Roditelji očekuju od svoje djece da im pruže ljubav i poštovanje, a i djeca, također, trebaju podršku svojih roditelja, ne samo materijalnu. S obzirom na tu duboku povezanost, važno je da se brak sklapa uz njihov pristanak koliko god je to moguće, jer čovjek ne može zauvijek ostati daleko od majčine ljubavi i očeve naklonosti. Ako roditelji imaju nelogične zahtjeve i ne razmišljaju o sreći svoje djece, onda je Uzvišeni Bog dozvolio da se ignorira njihov pristanak i da djeca sama odluče o svojoj sudbini.
3. Povjerenje u obećanja
Jedno od važnih pitanja zajedničkog života jeste povjerenje koje se mora stvoriti između muža i žene. Ako se zaista nakon nekog vremena vatra ljubavi stiša i on ostane u prethodnom uvjerenju i vjeri, vi kao muslimanka ne možete biti žena nemuslimanu. Ako nastavite živjeti u takvoj bračnoj zajednici, počinili ste zabranjeno djelo i sigurno nećete imati dobar život, osim toga, morat ćete ponuditi odgovor Bogu i na budućem svijetu.
Zato ispravno razmišljajte, savjetujte se, budite strpljivi uzdajući se u Boga Svemogućega. Ako ga volite i vjerujete mu i ako je on uistinu postao musliman, onda se definitivno udajte za njega. Jer, osim što ste formirali zajednički život, učinili ste da osoba bude na pravom putu.
Na kraju, razgovor s roditeljima i mladićem zahtijeva mudrost, suzdržanost od emocija i iskrenost. Važno im je pristupiti s poštovanjem i izbjegavati bilo kakvu naglu žurbu koja može biti karakteristična za mladenačku ljubav. Središnji fokus trebao bi biti Božije zadovoljstvo i svjesnost odgovornosti na budućem svijetu, koji nas očekuje. Iskreno se nadamo vašoj sreći i svijetloj budućnosti.
Svako dobro.
Prof. Akbar Eydi