Imala sam momka koji je bio vjernik, ali se nije tako ponašao, naime, bio je grozna osoba, psovao je, omalovažavao me, nikada me nije poštovao kao osobu iako sam sve radila kako je htio. Ukratko, bio je užasan, licemjer. Naravno, razišli smo se jer ja to psihičko, nekad čak i fizičko maltretiranje nisam mogla izdržati. Poslije njega sam upoznala momka, koji ima pravu dušu, sve odlike pravog mu’mina kakav on treba biti, koji nikada nije povisio ton na mene, ali koji ima kršćansko ime. Šta da radim?