Esselamu alejkum we rahmetullaji we berekatuh,
Postovani, danas sam imao polemiku oko lijepih muslimanskih imena sa drustvom.
Moja tvrdnja je bila da je svako ime koje ima lijepo znacenje, pa cak i na nasem- bosanskom jeziku muslimansko ime sve dok to ime lijepo zvuci npr Zvjezdan ili neko drugo ime koje lijepo zvuci i ima lijepo znacenje, svakako sve dok ne predstavlja nesto sto se kosi islamskoj logici i dok to nije ime koje je nosio neki od muslimanskih protivnika ili jedno od imena Allaha dzellesanuhu. Dok je njihvoa tvrdnja, bila da su imena strogo definisana i odredjena tj da imena mogu biti samo ona koja su napisana npr u knjigama lijepih muslimanskih imena i da su ona odredjena od Allaha dz.s. kao npr Ibrahim, Muhamed, Ahmed itd.
Mozete li mi pomoci oko ovog,
Sellam alejkum.
Almin.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
U vezi s vašim pitanjem važno je obratiti pažnju na nekoliko činjenica da bi osnova teme postala jasna.
Islam je sveobuhvatna škola učenja
Islam, kao božanska misao i nebeski zakon, objavljen je čovjeku od strane Uzvišenog Boga da uputi ljude u različitim sferama i dimenzijama njihovog života te da uz pomoć tih zakona on postigne istinsku sreću. Kada kažemo da je islam sveobuhvatna vjera onda pod tim mislimo da ne postoji tema ili pitanje koje je značajno za čovjekovo usavršavanje ili koje je prepreka njegovoj sreći, a da o tome ne postoji propis u islamu. Koristi i dobrobiti svakog zakona i propisa u jasnom obliku su objavljene bilo da se njihova jasnoća ogleda u univerzalnim pravilima i načelima ili u posebnom obliku.
Čovjek ima različite dimenzije
S druge strane, znamo da čovjek ima mnogo egzistencijalnih dimenzija: ima dušu, tijelo, brojne perceptivne moći, a također i osjećanja. Dakle, čovjek je jedinka, ali isto tako ima obaveze prema društvu, a islam o svemu navedenom donosi propise koji su za čovjekovo dobro. Međutim, islam čovjeka podsjeća na nerede i nedaće koji su pred njim te poziva na oprez.
Čovjek kao dio društva i civilizacije
Svi znamo da čovjek silom prilika mora živjeti društvenim životom i stvarati civilizaciju, jer sam nije kadar nastaviti život i stići do savršenstva i sreće. Čovjek mora živjeti u društvu i taj njegov društveni život mora poprimiti oblik saradnje, on mora svoje potrebe ispuniti kroz članove društva, a on sam treba ispunjavati potrebe društva i pojedinaca.
Iskorištavanje čovjeka
S druge strane, znamo da je čovjek stvoren takav da se upliće u život svih drugih bića prirode uključujući minerale, biljke i životinje i sve to stavlja sebi u službu, radi vlastite sreće. Na isti način uklanja sve opasnosti i prepreke koje mu prijete. Ovo je potpuno jasno i razumljivo, upravo taj njegov duh vodi ga ka tome da i svoju vrstu stavi u službu sebi i da se njome okoristi, ali se tom prilikom suočava s ozbiljnim problemom, a to je da upravo ti ljudi koje on želi sebi staviti u službu planiraju njega staviti u svoju službu i njime se okoristiti. Upravo ovdje čovjek sebe vidi na raskrsnici dva puta – rata ili razmjene. Znači da mora ili ratovati i suprotnu stranu nadjačati i sebi staviti u službu ili mora pribjeći razmjeni i međusobnoj pomoći tako da svaka strana pruži suprotnoj onoliko koliko pomoći od nje primi. Razum što ga je Bog podario čovjeku kao vodiča presuđuje u korist druge metode, znači pomirenja i međusobne razmjene. I upravo je to početna tačka civilizacije koja je uspostavila društveni život na temeljima saradnje i mirnog suživota.
Ali upravo čovjeku koji je pristao da uredi život na temelju mira, prijateljstva, razmjene i saradnje kada se domogne moći, želja za iskorištavanjem biva sve veća. On zaboravlja na svoj ljudski dogovor te slabija društva i pojedince podvrgava sebi, iskorištava i stavlja pod svoju vlast te za pružene usluge želi dati što manje, primjerice iznos koji se trebao podijeliti na pola sada će biti 90% za moćne i 10% ili čak manje za slabe. Ovako nešto je zabilježeno u povijesti razmjene moćnih svjetskih zemalja sa slabijim zemljama i narodima.
Upravljanje islama islamskim umetom
Da bi spriječio svoje sljedbenike da zapadnu u stanje nemoći koje bi ishodilo uskraćivanjem sreće na Ovom svijetu te dobra i koristi Ovog svijeta, vatrom i kaznom Onog svijeta, zaostalošću i potlačenošću islam je muslimane obavezao da sve svoje snage upregnu ka sticanju moći bilo da se radi o kulturnoj, političkoj, vojnoj, ekonomskoj, naučnoj, tehnološkoj i drugima. Islam ih poziva da steknu neovisnost u pogledu vjere, nacionalne pripadnosti i svog islamskog identiteta. Islam je sve pojedince i islamske zajednice obavezao na saradnju i međusobno pomaganje.
Mnogobrojni ajeti iz Kur’ana i sunneta časnog Poslanika, s.a.v.a., ustraju na ovoj od Boga propisanoj obavezi i iznose rješenja i metode u vrlo jasnom obliku.
Znakovi prepoznavanja zajednica
Kao što znamo, svi ljudi kroz čitavu povijest određivali su svoje vlastite znakove i obilježja prepoznavanja svoje zemlje i zemljaka da bi se tako okoristili međusobnom saradnjom ili branili od zajedničkog neprijatelja. U ta obilježja spadaju oznake geografskih granica, zastave, zajednički jezik, posebna kultura i dr. Ime je samo jedan od karakterističnih i jasnih znakova.
Jedan od načina poznavanja misaonih škola ili nacionalnog identiteta je obilježje koje nazivamo “Ime”. Uz pomoć imena vrlo brzo upoznajemo identitet i vjersku školu pojedinaca. Ovdje islam nalaže muslimanima da svojim potomcima daju imena koja će poput zastave jedne države otkrivati njihov identitet i vjersku kulturu i da na tragu te prepoznatljivosti mogu biti promicatelji vlastite vjere i prepoznati jedni druge u različitim zemljama i društvima, a i radi statističkog utvrđivanja brojke muslimana u svijetu. Stoga je ime zastava svake škole i znak nacionalnog i vjerskog identiteta te vrlo važna tema.
Definiranje imena od strane Uzvišenog Boga
Ako neko kaže da su sva imena definirana od strane Uzvišenog Boga, za takvu tvrdnju ne može iznaći dokaz u islamskim i vjerskim tekstovima. Svako lijepo ime koje ukazuje na ljepotu i dobrotu može se dati djetetu i u tom pogledu ne postoji prepreka od strane islama i vjere.
Međutim, ovdje postoji jedna druga bitna stvar i na njoj je istrajavao i časni Poslanik, s.a.v.a., a to je da neka imena ukazuju na mnogoboštvo kao što je Abdušems (Rob sunca) ili da su ta imena neljudski pojmovi kao što su imena životinja koje su žestoke, agresivne, ugnjetavačke i prevarantske naravi. Kada bi časni Poslanik, s.a.v.a, čuo za neko od ovih imena on bi ih promijenio i zabrano je svojim sljedbenicima da nadijevaju takva imena. Ali ukoliko imena nemaju navedena svojstva i značenja Poslanik,s.a.v.a., ih ne bi mijenjao što dokazuju i mnoga imena Poslanikovih ashaba koja on nije mijenjao.
Dakle, ne može se kazati kako su imena pitanje koje je u potpunosti definirano od strane Boga u vjerskim izvorima i tekstovima ili bar ja nisam vidio.
Ono što ste napisali u samom sadržaju pitanja “dok se ne definiše da je nešto u suprotnosti sa logikom islama i muslimanskim identitetomˮ – jeste vrlo važna stavka. Pogledajte u imena sura časnog Kur’ana ili ona mjesta gdje se Uzvišeni Bog kune pojmovima iz prirode kao što su vrijeme, sunce… Jasno je da islam poštuje svako lijepo ime koje ima neku božansku, ljudsku ili prirodnu vrijednost.
prof. Akbar Eydi