Esselamu alejkum. Moram priznati da ste se potrudili da date opširan odgovor na moja konkretna saznanja i zabrinutosti. Međutim, dokazali ste samo jednu stvar. Naime, pravi ste majstori izbjegavanja otvorenih odgovora i smislenih pojašnjenja tj. vaši odgovori obiluju sofizmom, zaobilaženjem istine, ispraznosću i demagogijom iako navodite kur'anske ajete kojima ukazujete na neke opće postavke i pravila vjere islama. Niste mi odgovorili da li ima ili nema sunijska džamija u Teheranu, gdje je, na kojoj adresi da je posjetim. Ako je Širazi bio od onih koji nisu shvatali vjeru na pravi način ili su postupali suprotnu naučavanju ehlibejtskih imama, kakvi su tek oni ispod njega.
Ne odgovoriste mi ništa o veličanju ubice halife Omera, koji vam je donio vjeru osvajanjem Perzije (ili vam je preči Ebu-Lu'lu kao perzijski patriota). Šta mislite da je Hasan b. Ali oženio perzijsku princezu umjesto Husejna, možda bi njegovi potomci bili imami. I još jedna stvar. Vaši stari učenjaci, ali i oni mlađi vrlo slabo uče Kur'an na namazima. Nisu u stanju nakon tolikih godina provedenih izučavajući islam pravilno izgovarati arapske glasove. Žalosno je da se mektebska djeca u Bosni smiju neznanju tih imama prilikom prenosa namaza preko vaše televizije. A koji je jezik sličniji arapskom? Što se tiče snimaka koje posjedujem već se slični mogu naći na internetu (youtube), a ko ne vjeruje u obim zločina počinjenog nad sunijskim učenjacima nek upita živog brata ubijenog muftije (dat ću mu e-mail). A imam i neke rijetke Homeinijeve knjige u originalu štampane četrdesetih godina, gdje se otvoreno iznosi šijska mržnja (Kasfe asrar i Misbahe hedajat) pa ko zna perzijski, bujrum. Što se tiče navodnih studenata sunija po Komu i drugim mjestima, te sunijskog univerziteta riječ je o najobičnijoj ikebani. Naša su tri hafiza pobjegla glavom bez obzira, kad su vidjeli šta se tamo kuha. Toliko od mene, završili smo! Vaš odgovor me samo ubijedio, da su ove žalosne stvari sušta istina.
1 Odgovor
Selam alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
Poštovani brate, koji ste napisali veoma emocionalno pismo, napomenuo bih vam nekoliko činjenica, bez ikakve namjere da uđem u raspravu od koje ne vidim za sebe ni dunjalučkoga ni ahiretskoga dobra, već isključivo zarad razjašnjenja nekoliko nejasnih stvari u vašem odgovoru. Naglasavam, ukoliko budete imali pitanja, ja sam vam raspolozen dati odgovor, u racionalnom i logičnom okviru. Nadam se da će poštovani gospodin, kao i moja malenkost uspjeti kroz ova pitanja i odgovore priskrbiti zadovoljstvo Božije.
Neke stavke koje ste napisali u svome odgovoru iznosim uz kraća objašnjenja.
1. U vezi vaših riječi: “potrudili ste se da date opširan odgovor na moja konkretna saznanja i zabrinutosti.”
Svaki musliman – između ostalih i vi uvaženi gospodine – zabrinut je zbog unošenja raskola i narušavanja ili uništavanja jedinstva u ummetu hazreti Muhammeda, s.a.v.a., i mora biti, jer je takav raskol protivan kur'anskim ajetima i Poslanikovom sunnetu. Naprimjer, u 103. ajetu sure Ali Imran čitamo: Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! Ili pak u 46. ajetu sure Enfal: Pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih.
Raskol je suprotan pokoravanju Bogu i Poslaniku. On je povod labilnosti islamskog društva, uz sile i činioce sa strane. Činilac je gubljenja islamske postojanosti, dostojanstva i nezavisnosti. Suprotstavlja se Božijoj naredbi da se bude strpljivo i izdržljivo. Kako da musliman ne bude zabrinut? Vaše pismo, vaše pitanje i odgovor najbolji je dokaz vaše zabrinutosti, koja pita: zašto mora tako da bude!? Ove zabrinutosti imaju vrijednost, i zaslužuju pohvalu, jer muslimani smo i želimo jedinstvo u islamskom ummetu.
2. Riječi: “vaši odgovori obiluju sofizmom, zaobilaženjem istine, ispraznošću i demagogijom.”
Kao prvo, moja malenkost je veoma posvećena aktivnim bavljenjem filozofskim i racionalnim pregnućima, a vi sigurno znate da su filozofija i sofizam postavljeni na dvijema različitim i suprotnim tačkama. U principu, filozofija je negiranje sofizma, a ne njegovo prihvaćanje. Drugo, ja sam musliman, a demagogija (obmana naroda) je suprotna mome vjerovanju i vjerskim shvatanjima. Treće, sa sigurnosću znam i u to nemam nikakve sumnje do ovim svijetom upravlja Bog, i da je On istinu i zabludu odvojio u dva različita okvira, a demagogija je u okviru zablude, zato se u njoj ne nalazi nikakvo dobro, ni za čovjekov Dunjaluk, a kamoli za Ahiret. Dakle, ne postoji razlog da bih ja koristio demagogiju. Četvrto, u skladu sa očitim kur'anskim tekstom, Poslanikovim sunnetom, i riječima imama Ehli-bejta, širenje istine, čak i jačanje temelja i dokazivanje monoteizma, ukoliko se temelji na pogrešnim i neispravnim mjerilima, nema nikakve vrijednosti, jer samo je po sebi širenje zablude. Ukoliko u jednom dokazu bude utkana i laž, taj dokaz je lažan. Ukoliko u jednom djelu dokaza u vezi s nečim, makar to bila i istina, laž i neispravnost nađe sebi mjesta, taj je dokaz neispravan – on je zabluda. Nijedan razuman čovjek musliman nije spreman da radi dokazivanja jedne ispravne stvari, jedne istine, samoga sebe postavi u okvir i putanju zablude. Dakle, ne postoji razlog da se koristim demagogijom, kada postoji stotine istinitih argumenata u vezi s onim o čemu se vodi prepiska.
3. Što se tiče sunijskih džamija
Bez ikakve sumnje, odete li u pokrajine i gradove u kojima žive sunije, tamo ćete naći i brojne sunijske džamije i vjerske školske centre, a možete također o tome pitati sunijske poslanike u Islamskom parlamentu, kao i u gradskim vijećima. Poslanici u parlamentu su najbolja instanca za pitanja, a gradovi poput Sanandadža, Bane, Bidžara, Tafara, Merivana, Zahedana… imaju sunijskih džamija, a i šijskih, i od davnina oni žive u bratskim odnosima, i ne prave razliku pri odlasku u džamije, već i jedni i drugi odlaze u džamije i jednih i drugih. Među njima se uspostavljaju i porodični odnosi i veze, žene se i udaju jedni za druge. Primjera radi, muž tetke moje supruge je sunija, i imamo izvanredne i jako prisne porodične odnose. U pokrajini Gorgan, sunije imaju svoju hozu, tj. vjerski školski centar, čije sve troskove počevši od plaća uposlenika i nastavnog osoblja do studentskih stipendija obezbjeđuje država, preko svjetskog centra za islamske nauke. U isto vrijeme, ne odričem mogućnost da na bilo kojoj tački svijeta, u bilo kojoj religiji i mezhebu mogu postojati nepismeni, glupi i neuki ljudi koji predstavljaju elemente raskola i pogrde.
Ovo je prirodna stvar, a posebno ukoliko se uoče tragovi stopa zajedničkog dušmana. U isto vrijeme, niti kažem niti ću ikada reći da su sva ponašanja i odnosi u vlasti Islamske republike sto posto islamski i u skladu sa vjerskim propisima i šerijatskim zakonima, već ima stvari koje se odvijaju, a nalaze se pod kritikom iranske uleme.
S druge strane, u prethodnom sam odgovoru objasnio da mjerilo jedinstva i istomišljeništva nije vlast u Iranu, već su mjerilo kur'anski ajeti, sunnet i metod Poslanika, riječi imama Ehli-bejta. Pretpostavimo da se vlast islamske republike Iran, poput nekih islamskih država, na zalaže za jedinstvo, da li bi to moglo poslužiti kao opravdanje i izgovor za institucije, za pojedince muslimane, pred Bogom, Kur'anom, Poslanikom, s.a.v.a., što su okrenuli leđa tolikom broju ajeta i hadisa i što su unijeli raskol u Muhammedov ummet?! Da li ponašanje vlasti može na Sudnjem danu biti za nas prihvatljiv izgovor? Ukoliko neko ovakav izgovor smatra ispravnim pred Bogom i Poslanikom, on onda treba raditi u skladu sa svojom dužnosti i sigurno da će za vršenja svoje šerijatske dužnosti i prakticiranje vjerskih obaveza imati nagradu.
4. U vezi Širazija, kojeg spominjete
Kao prvo, nisam rekao da je on govorio u suprotnosti sa islamom ili da je postupao u suprotnosti sa naukom imama Ehli-bejta – jer i sada uopće ne znam na kojeg Širazija mislite – već sam želio dati do znanja da nečije riječi – bilo ko to bio i bilo gdje – za nas ne predstavljaju tumačenje vjere. Izvor za upoznavanje s islamom je jedan, a to je samo Časni Kur'an, Knjiga poslata od Allah, dž.š. Ništa drugo nije komentar vjere. Međutim, Kur'an nam sam predstavlja sljedeća dva izvora za tumačenje i objašnjenje vjere. Jedan je Poslanikov govor, o kojem kaže: A on ne priča po hiru svome, njegov je govor objava koja se objavljuje. Postoje i drugi ajeti dati u istom kontekstu, koji Poslanikove riječi i praksu, predstavljaju kao objavu i tumačenje vjere. Sve ono što on kaze, sud je Božiji, i haram je kršiti ga.
Sljedeća stvar jesu nedvojbeni racionalni sudovi, koji su izrasli na čovjekovom fitretu. Dakle, sa stanovišta Objave, izvori za spoznaju vjere su sljedeći:
– Časni Kur'an,
– Sunnet i riječi Poslanika,
– Nedvojbeni racionalni sudovi ustanovljeni na čovjekovom fitretu.
Sve što je izvan ovog okvira i ovih izvora, sa aspekta Objave nema vrijednosti. Usljed toga hazreti Sadik kaže: “Ko svoju vjeru uzme iz knjige Božije i sunneta Poslanikovog, prije će brda propasti nego li njegova vjera, a ko je uzme iz usta ljudi, od nje će ga i odvratiti ljudi.” Vidimo da ni smutnje, ni fitne, ni griješnici ne mogu uništiti vjeru izgrađenu na temeljima Kur'ana i sunneta. Bude li čovjek od ljudi uzimao svoju vjeru, isti ljudi će ga od nje odvratiti. Dakle, vjeru i vjerska uvjerenja, moral i islamsko ponašanje moramo crpiti iz tri izvora, a ne od od ljudi, jer bilo ko da su, na bilo kojem položaju da budu, nisu nepogrješivi, tako da u njihovim mislima, djelima i riječima postoji mogućnost za grešku.
5. U vezi Ebu Lu'lua
Nikada u životu niti sam razmišljao o Ebu Lu'luu, niti imam informacije o njegovom životu, ideologiji, vjerovanju. Slučajno, prošle godine imao sam u Komu jedan susret s učenjakom, istraživačem i on mi je rekao: “Nevjerstvo Ebu Lu'lua za mene je neupitna stvar, za svoju tvrdnju imam bezbroj argumenata.” Dakle, sasvim sigruno niti ja, niti bilo koji drugi čovjek musliman, neće jednog nevjernika, pa makar bio Iranac i patriota, altruista, staviti ispred bilo kojeg muslimana, a da ne govorimo ispred ashaba Božijega poslanika, s.a.v.a. Takvo što se ne smatra uopće usporedivim, a kamoli da mu se daje prednost. Sasvim sigurno, u cijelom svome životu, niti jednoga trenutka, ne samo da Ebu Lu'lua nisam volio, nikada prema njemu nisam imao ni trunke poštovanja niti mu pridavao značaj i pažnju.
Ne negiram ponašanja nekih neobaviještenih ljudi o izvorima spoznaje islama. Oni umjesto da se obrate na adresu osnovnih principa vjere i ispravnu poruku Kur'ana, uzjahali su na talase emocija – koje se ne mogu drugačije interpretirati osim kao džehalet – čineći na taj način postupke koji su u suprotnosti sa islamom. I mi smo zabrinuti koliko i vi, mozda čak i više od toga.
6. U vezi vaših riječi: “da je Hasan b. Ali oženio perzijsku princezu umjesto Husejna, možda bi njegovi potomci bili imami.”
Moram kazati da ste vi ovim riječima upali u veliku klevetu. Razmislite malo o tome, i svakako pripremite odgovor pred sudom Božijim i Poslanikovim, na Dan kada: ne govori niko osim onog kome Milostivi dozvolu da, a govorit će ispravno (Enbija, 38). Na drugom mjestu Kur'an ukazuje da je mjerilo ispravnosti i neispravnosti istina: Mjerilo toga Dana, bit će istina. (E'araf, 8) Dakle, odgovor zbog vaše klevete da je razlog imameta devet imama, potomaka Poslanikovih iz loze Husejnove zbog perzijske princeze, ukoliko se ne pokajete pred Bogom i Poslanikom i takvi odete u Berzah, biće težak.
Budite sigurni i znajte da postoje stotine argumenata od Poslanika, u knjigama tefsira i hadisa od sunijskih učenjaka koji su ustanovljeni na imametu i određenju imameta Ehli-bejta. Postoje i stavovi i mišljenja od strane sunijskih učenjaka u svakom stoljeću, o Imamu toga stoljeća, u vezi sa znanjem, takvalukom, čistotom, moralnim i čovječnim vrlinama. Usljed toga sto ne želim ući u ovu neproduktivnu raspravu, odgovor ostavljam za Sudnji dan, a sud i presudu prepuštam Allahu: A zar praskozorje nije blizu? (Hud, 81) Oni ga vide dalekim, a Mi ga vidimo bliskim. (Me'aridž, 6,7) Sudnji dan, svijet smrti, prva noć u kaburu nisu uopće daleko, pripremimo se za odgovore. Kako to hazreti Ali kaze: “Sve što doći mora, blizu je.”
7. U vezi učenja Kur'ana nekih učenjaka, kojima se ljudi smiju potrebno je da znate neke stvari.
* Obaveza je u
* skladu sa mogućnostima
Svaki je musliman onoliko obavezan koliko je moćan. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih. (Bekara, 286) Naučiti akcent stranog jezika, za narod koji govori drugim jezikom je teška stvar. S druge strane, u islamskome fikhu je objašnjeno da je dovoljno ukoliko je izgovor ispravan, ne mora biti i arapski akcenat. Da se povijest poznaje dovoljno dobro, znalo bi se da je prvi mujezin, dakle Bilal Habesi umjesto „š“ izgovarao „s“, međutim, niti mu se Poslanik kada nasmijao niti bilo ko drugi. Dakle, oni koji se smiju trebali bi znati da u tome nisu uzeli Poslanika za svoj uzor. Zbilja, ti što se smiju učenjacima na namazu, da li su se ikada nasmijali onima koji ne klanjaju i napuštaju namaz? Da li su se ikada nasmijali haosu u islamskom ummetu? Da li su se ikada nasmijali nemoralnim odnosima i ponašanju? Da li su se ikada nasmijali zaostalosti muslimanskih naroda?Ili su pak možda plakali nad ovim nesrećama?!
* Neodgovarajuće poređenje
Zbilja, da li se sav ahkam i zakoni islama svode na tačan izgovor i otezanje medda u riječi vele-d-dallin? Ovo je poređenje pokušano i izneseno još na početku islama, a odgovor Božiji bio je: Zar smatrate da je onaj koji hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Časnom hramu, ravan onome koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje i koji se na Allahovu putu bori? Nisu oni jednaki pred Allahom. A Allah neće ukazati na pravi put onima koji sami sebi nepravdu čine. (Tevba, 19) Pored ovog ajeta, Sujuti u Ed-durru-l-mensuru i Ebu Ne'im u knjizi Fadailu-ssahabe, Ibn ‘Asakir prenose od Enesa da su jednoga dana sjedili Abbas i Sejbe (mutevelija Bejtu-l-harama) i hvalili se međusobno. Abbas je rekao: “Bolji sam od tebe, jer kao prvo Poslanikov sam amidža i zamjenjujem njegovog oca, a i dajem vodu hadžijama.” Sejbe mu reče: “Bolji sam od tebe jer sam mutevelija Božije kuće, a i blagajnik sam sredstava kuće Božije. Da si ti bolji, pa što ti nisi povjerenik?!” U tome im priđe Ali i oni mu rekoše o čemu razgovaraju. Ali im reče: “Ja sam od vas časniji, jer prvi sam koji je povjerovao u Poslanika, isto tako, učinio sam hidžru i vodio džihad da bih mu pomagao.” Nakon toga, sva trojica odoše kod Poslanika i rekoše mu o čemu je riječ. Poslanik im nije odgovorio, međutim, nakon tri dana, Poslanik ih pozva i prouči im ovaj ajet, dajući pravo Aliju (Ed-durru-l-mensur, svezak III, str. 219). Dakle, sve vjerske vrline, ljudske plemenitosti i Božiji zakoni nisu sakupljeni u kiraetu na namazu, da bi to bio razlog ismijavanja, već postoje vrline u kojima kada se prednjači tada se dobija od Allaha veća nagrada. Kur'an nas također uči: O vjernici, neka se jedna skupina ne ruga drugoj skupini, možda su oni bolji od njih. (Hudžurat, 11) Zašto je to tako? Zato što se čovjekovo biće razvija, a čovjekov nijet i nutrinu znaju samo Bog i Poslanik. Također, samo je Bog taj koji zna kakav će biti čiji kraj. Tako, postoji mogućnost da se veliki broj finih ljudi nađe u nekom događaju i da se uvrste u skupinu nevjernika i idolopoklonika, pa postanu loši i s njima da umru, a veliki broj idolopoklonika da se nađe unutar toka istine, da se pokaju i da umru i Ovaj svijet napuste kao muslimani. Zato je sa stajališta kur'anskog morala i odgoja ismijavanje vrlo pokuđena stvar, djelo koje nije vjersko, zapravo djelo koje nema vrijednosti da se o njemu raspravlja, osim ako se čovjek želi odreći kur'anske odgojne metode i ne želi prihvatiti Poslanika kao svoj životni uzor.
* Vjerske vrijednosti i nacionalni ili mezhebski osjećaji
Sa kur'anskog stanovišta imaju vrijednost samo one stvari ustanovljene na istini, koje se oslanjaju na Boga i koje potiču iz čistoga insanskog fitreta, a ne unutarnji osjećaji koji nemaju nikakve racionalne i moralne utemeljenosti. Kur'an prekorava i kritikuje ponošenje i oduševljenje koje nema jakog utemeljenja i koje nije protkano istinom, naprimjer: Svaka stranka radosna onim što je u njih. (El-Mu'minun, 53 i Rum, 32) Dakle, svaka skupina, stranka ili mezheb su radosni i ushićeni onim što imaju, kritikuju i ismijavaju druge. Mu'mini, pravi vjernici, kojim je vjerovanje ustanovljeno na čvrstima kur'anskim temeljima, pravilima Poslanikova sunneta i racionalnim dokazima i u isto vrijeme kada obavljaju svoje obaveze i rade u skladu s moralnim i vjerskim propisima, njihova su srca ispunjena strahom i strepnjom, jer znaju da s Bogom imaju posla, Koji svojim znanjem obuhvata svaku česticu postojećeg svijeta, i vanjsko i unutarnje svega što postoji. Sigurno znaju da Bog ima znanje koje oni nemaju, zato je moguće da Bog ne prihvati takvo ponašanje, jer On zna, a mi ne znamo. Dakle, treba se samo nadati u Božiju dobrotu i milost Njegovu. Ovu zbilju nam ilustruje u ajetima sure Mu'minun od 57. do 61. ajeta. Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daju udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.
8. U vezi ubijenog muftije
Ukoliko možete dokazati određene stvari vezane za ovu tvrdnju, u tom se slučaju može reći da je od strane Islamske Republike Iran počinjeno zlo prema jednom alimu, koji pripada jednom mezhebu. Prvo treba biti dokazan sam događaj, tj. ubistvo, ako ga je uopće bilo pod koji se okolnostima dogodilo. Drugo, da on pomenuti alim nije počinio nikakav zakonski prekršaj, da je ubijen samo zato što pripada drugom mezhebu. Dokaz svake od ovih stavki, uz predstavljanje dokaznog materijala traži dosta vremena. Ali, pod pretpostavkom da se dokažu, u tom slučaju i mi takvo djelo osuđujemo i smatramo lošim, i poput vas učestvujemo u tuzi onih ljudi na svijetu kojima je nasilje učinjeno, i proglašavamo gnušanje prema takvom djelu. Međutim, treba se znati i činjenica da nijedna država na svijetu, ni islamska ni neislamska, ne opraštaju prekršaj samo zato što ga je učinio pripadnik manjine. Ukoliko i učenjak bude ubijen, trebaju se naći razlozi takvom događaju, a ne samo reći: “Ma jašta, to je zbog mezhebskih razlika.”
9. Što se tiče knjiga Kešfu-l- esrar i Misbahu hidaje Imama Homeinijia
Ove su knjige više puta doživjele ponovljenja štampanja na različitim jezicima svijeta. Knjiga Kešfu-l- esrar je napisana kao odgovor na sumnje i prigovore koji se nalaze u knjizi Esrare hezar sale (hiljadugodišnja tajna) u kojoj se ismijavaju temelji islama, Bog, Poslanik, vjerski zakoni, a ove su knjige bile zabranjene od strane šahovog rezima, i koliko je samo učenjaka i studenata otišlo u zatvor gdje suprezivljavali različite torture, zboh njihovog posjedovanja. To nisu dakle tajne stvari, pa da ste vi došli do velikog otkrića.
Kao što sam već napomenuo, izvori spoznaje islama za svakog čovjeka muslimana su Kur'an, Poslanikov sunnet i siguran racionalni sud. Moguće je da razumijevanje svakog ovih izvora kod jednog bude različito od razumijevanja onog drugog, ali nijedan čovjek nije odgovoran i ne treba ispaštati zbog razmišljanja nekog drugog čovjeka, bez obzira koliko taj čovjek bio velik i istaknut alim, političar, vjernik. Međutim, u fikhskim propisima, ukoliko je neko mukallid i sljedbenik jednog mudžtehida, u tom ga okviru, dakle u vezi sa ahkamom i propisima mora slijediti, međutim, u pogledu Imama Homeinija u akaidu, ahlaku, političkim i društvenim stavovima svaki je čovjek slobodan, i u tome nije ispravno slijediti, jer Uzvišeni Bog je svakog čovjeka stvorio slobodnim, i dao mu moć izbora i odluke i sutra, na Sudnjem danu za taj izbor će polagati račun i odgovarati pred Bogom i Poslanikom, Knjigom i razumom. Na temelju ovoga, još za Homeinijevog života njegovi učenici koji su sjedeli naspram njega, neke bi njegove stavove kritički analizirali i obavljali sa njim ozbiljne polemike. Ovo je jedan od ideoloških principa šiizma, da se nijedna riječ niti jednog autoriteta, ma koliko velik i učen bio, ne prihvata osim ukoliko je popraćena argumentima. Na temelju ovoga, nema nikakvih smetnji za štampanje, distribuciji ili bilo koji drugom segment u vezi njega i njegovih knjiga.
10. Što se tiče vašeg “cvjetnog aranžiranja” u vezi sa studentima sunijama u Komu
Ukoliko fakultet sa približno 16000 studenata, te susrete ambasadora islamskih zemalja sa tim ogromnim zdanjem nije moguće dokazati i ukoliko je to ikebana kako se vi izraziste, onda eto upadosmo u sofizam, koji vi na početku pisma kritikujete i negirate.
Na kraju, oprostite zbog dužine odgovora, molimo Uzvišenog da svima pomogne u shvatanju, djelovanju i promicanju svijetlih kur'anskih pravila.