Kako da čovjek zna zašto mu je data određena blagodat?

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Esselamu alejkum,
Postojanje našeg bića, njegova opstojnost, sredstva i činioci uz pomoć kojih postižemo savršenstvo, vječnu sreću i spokoj – sve su to blagodati Božije dane iz ljubavi i samilosti. Iskušenja su, također, data iz ljubavi i milosti. Trener iskušava svog učenika jer ga voli i želi mu da pobijedi protivnika. Put za saznavanje koje su blagodati zbog savršenstva, sreće i naše vjere, a koje su sušta suprotnost je jednostavan. Svaki put kada blagodati koristimo ispravno i u svrhu duhovnosti te ljudskih i božanskih vrijednosti zasigurno su to stvarne blagodati koje nam Uzvišeni daje zbog razvoja i usavršavanja na putu vječne sreće. U suprotnom, to su samo izvanjski gledano blagodati.
Jednog dana neki bogataš je pozvao hazreti Sadika u goste, a budući da je imao veliku i prostranu kuću prije dolaska hazreti Sadika ispričavao mu se govoreći kako voli Ovaj svijet i neka uči dovu za njegov sretan kraj. Hazreti Sadik ga upita: “Na koji način koristite ovu kuću?” Čovjek odgovori: “Kao prvo, ona pruža smiraj našoj porodici, a uz to u njoj priređujemo vjenčanja, skupljamo se povodom neke žalosti, pozivamo ljude koje treba pomiriti i rodbinu s kojom rješavamo neke porodične nesuglasice i slično.” Hazreti Sadik mu reče: “Tako mi Boga, ova vaša kuća je dio Dženneta koji vam je Uzvišeni Bog podario.”
Dakle, prvi pokazatelj da li je blagodat zbiljska ili je pak u njoj nesreća jeste njeno ispravno ili neispravno korištenje. Drugi pokazatelj je kada se čovjek nađe u sukobu s vjerom, ako odabere vjeru – to je blagodat, a ako izabere ovaj svijet onda je nesreća. Primjerice, ako je čovjek bogat, ali plaća zekat i daje pozajmice ljudima kojima je to potrebno ili ako je učitelj koji je u stanju odgovoriti na pitanja svojim učenicima, onda je jasno da su to istinske blagodati koje za posljedicu imaju usavršavanje i duhovni razvoj. Te blagodati čovjeku donose slast na Ovom svijetu, a sreću na budućem. Treći pokazatelj je da čovjek blagodati vidi datim od Boga i da na njima zahvaljuje.
Pozivam vas da pročitate ajete sure Kasas, od 72. do 82. U njima se donosi priča o Karunu, najbogatijem čovjeku svog vremena. Samo nošenje ključeva odaja u kojima se nalazilo njegovo blago zamaralo bi i najsnažnije ljude. Kada su mu govorili da pomogne ljudima onako kako je Bog njemu pomogao, on je porekao ulogu Boga u svom bogatstvu i moći riječima: “To je sve proizvod mog znanja i sposobnosti.” Dakle, možemo znacima koji se nalaze u nama samima prepoznati o kojoj se vrsti blagodati radi.
Četvrti pokazatelj je ako nismo pretjerano tužni i ne krivimo Boga ili vjeru ako izgubimo blagodati koje posjedujemo. Časni Kur'an istinski asketizam opisuje u sljedećem ajetu: … da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade.. (El-Hadid, 23) Ovdje se pod tugom misli na onu tugu koja čovjeka odvodi u zaborav na Boga i koja potresa čovjekovo srce.
Kur'an kaže: sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi (El-Kijame, 14-15)
Znači, dovoljno je da pogledamo unutar sebe i vidjet ćemo kako gledamo na te blagodati, da li ih vidimo kao neuništive i date od Boga ili kao proizvod našeg umnog i tjelesnog napora, bez Božije uloge u njima? Uz sva ta stanja i pokazatelje, moramo stalno tražiti utočište kod Boga i moliti Ga da nas ni jedan tren ne napusti, već da uvijek bude naš upućivač i pomagač, kako bi se spasili od prokletog šejtana i svoje duše koja navodi na zlo, te da kažemo:
لا حول و لا قوة الا بالله العلی العظیما….
Nema snage ni moći, osim sa Allahom.