Poštovani profesore, imam jedno pitanje koje me mnogo interesuje i nisam našla konkretan odgovor. Jedna žena mi je preporučila Vašu adresu, i čitajući vašu web-stranicu našla sam puno lijepih i ubjedljivih stvari. Čitala sam u suru Enbija, ajet 95., gdje se spominjaju Medžudž i Jadžudž, i malo sam se uplašila čitajući ove ajete. Molim Vas da mi objasniti šta mogu biti ova stvorenja i o čemu je riječ. Sretna sam što sam našla stranicu Mulla Sadre, a žao mi je što ne razumijem bosanski jezik. Ujedno zahvaljujem našim drugaricama koje nam prevode. Ako Bog da, da što prije i mi u Kosovu imamo ljude kao što ste Vi, jer naše društvo je što se tiče kulture i ponašanja na mnogo nižem nivou.
Hvala Vam mnogo. Neka vam Allah da sve najbolje, na oba svijeta jer stvarno ste čovjek koji zaslužuje, ovo Vam kažem iz srca jer sam našla puno lijepih stvari čitajući Vaše knjige na ovoj web-stranici, a voljela bih da ih imam. Hvala jos jednom.
1 Odgovor
Poštovana sestro, na početku skrušeno molim Uzvišenog Allaha da usliši Vaše iskrene dove i time obuhvati sve muslimane svijeta, i da se svakodnevno sve više i više upoznajemo s Kur'anom i budemo uspješni u provođenju njegovih svijetlih pravila i zakona koji one koji ih vrše vode k uspjehu i izgradnji.
Isto tako, velika hvala na Vašem lijepom mišljenju o Fondaciji “Mulla Sadra” i njenim uposlenicima, koji su zapravo Vaši saradnici.
Što se tiče 59. ajeta sure Enbija i događaja u vezi sa Jedžudžom i Medžudžom, nema potrebe za strah i strepnju, jer strahu nema mjesta. Zar prije navedenoga ajeta nije rečeno da je Uzvišeni Allah dao moć Svojim robovima i njima prepustio sudbinu ljudi koji čine loša djela?
Općenito gledano, Jedžudž i Medžudž bili su narodi koji su živjeli na zemaljskoj kugli i koji su se predali razvratu i nemoralu. Božiji zakon ih je kaznio i odveo u pravcu uništenja. Zato, ono što je važno jeste znati da se misli, moral i djela svakog pojedinca nalaze na vagi vrednovanja kod Uzvišenog Allaha. Ukoliko djela budu na istim talasima univerzlanog pokreta stvorenoga Svijeta, koji se kreće prema Istinitom, u tom slučaju opskrbit će nas rastom, opstankom i procvatom. Ukoliko budu okrenuti suprotno spomenutom kretanju, sasvim sigurno da nemaju mogućnosti oduprijeti se toku istine, tako da će jednog dana doći do toga da nam na vrata zakuca zla kob.
Dakle, poštovana sestro, uopće nije potrebno bojati se vanjskog svijeta, već je potrebno vratiti se sebi, potrebno je misli, vjerovanje, moral, duševne osobine, djela i ponašanje uskladiti s Božijom vjerom i zakonima fitreta. U tom slučaju, cijeli Svijet pritječe u pomoć čovjeku, a ta pomoć svakako je odgovor izazvan Božijom naredbom.
Možemo zaključiti da ne postoji razlog da bi se čovjek trebao plašiti. Ono od čega bi trebalo imati strah jesu naše misli i djela koja su suprotna i suprotstavljena zakonima stvaranja, Božijim pravilima i naredbama Njegovih poslanika, te zdravom čovjekovom fitretu. Samo od toga i ni od čega drugog.
Neka vam Allah bude na pomoći.