Esselamu alejkum. Iako sam Vam ranije postavio nekoliko možda provokativnih pitanja, razlog tome je bilo moje neznanje i neupućenost. Nakon što sam dublje istražio šijsko učenje iz meni dostupnih knjiga sa Vaše i drugih stranica, zaključio sam da je put Imama Ehli-bejta uistinu najbliži Istini s kojom je došao naš Poslanik, a.s. Od naročito velike koristi je bila Vaša knjiga Imamet u Kur'anu, te djelo Kur'an u Islamu koje se nedavno pojavilo. Ove dvije knjige su mi gotovo u potpunosti rasvijetlile skoro sva sporna pitanja u vezi vjerovanja u Imame i šijski stav prema Kur'anu. Pošto trenutno izučavam praktične aspekte džaferijskog mezheba i sličnosti sa sunnijskim mezhebima, zanima me nešto u vezi abdesta i namaza. Na jednom mjestu sam pročitao da je sunnet ponavljati tri puta abdestke radnje pranja lica i ruku, dok na drugom mjestu stoji da je to haram te da se može ponoviti najviše dvaput. Isto tako, u vezi namaza, piše da se moraju učiti cijele sure, a ne ašereta te da postoje neke sure koje se ne smiju učiti. Ovo mi je teško palo, jer volim učiti dugo na kijamu ali nisam u mogućnosti proučiti npr. cijelu suru Bekare. Također bih zamolio da mi pojasnite pitanje kur'anskih sedždi (koliko ih ima i propis o sedždei-tilavetu). Molim vas i za objašnjenje o spajanju namaza u vezi klanjanja nafila (da li se izostavljaju) kao i način obavljanja zikra nakon namaza. Tome bih dodao i propis o noćnom namazu (da li se može kljanjati manje od 11 rekata i može li se obaviti samo jedan rekat vitra za nagradu noćnog namaza). Halalite ako sam opširan i dosadan, ali me ovo jako zanima. Allah Vas nagradio.
1 Odgovor
Prije svega da kažem kako se ne sjećam koja su to pitanja bila vaša, i da dodam kako se ni u kom slučaju ne ljutim na pitanja, ma u kakvom obliku bila. Trudim se u granicama svojih ograničenih sposobnosti dati odgovor na njih, da bi Bog bio zadovoljan, te u tom smjeru tražim od Boga pomoć i uputu, jer svaki čovjek mora paziti i čuvati samo sebe kako bi Bog bio zadovoljan njegovom dušom. Svačija je dužnost da obavi svoju obavezu, a kakav će rezultat biti, to već treba od Boga tražiti. Ukoliko ja odgovor ponudim kao izvršenje svoje šerijatske dužnosti, u tom slučaju za mene ne smije biti razlike u tome kakvo je pitanje. Ukoliko me pitanje uznemiri ili naljuti, to je već pokazatelj duhovne slabosti. Naravno, ne želim reći kako nisam slab, jer moje biće odiše slabošću, već želim ukazati da ne trebamo biti ljuti i bijesni, već se trebamo truditi da odgovor ponudimo na temeljima Istine, na kur'anskim i ljudskim mjerilima, sa racionalnim argumentima. Iskreno se nadam da nas Uzvišeni Allah povede pravcem pravog puta, i da nam slabosti preobliči u snagu.
U vezi vaših pitanja:
* Što se abdesta tiče, sa stanovišta fakiha sljedbenika Ehli-bejta, poznatih kao Džaferije, pranja u abdestu moraju biti obavljena u smjeru odozgo prema dole. Prilikom namjeravanja i donošenja nijeta, jedanputa i dvaputa oprati dio koji se pere nema nikakvog problema. Međutim, treći put određeni fakihi smatraju nedozvoljenim, a kada kažu haram, to znači da to pranje kvari abdest, dok neki pak smatraju da može biti i treće pranje. U džaferijskom fikhu postoji pravilo da ukoliko sam nisi fikhski stručnjak i ukoliko ne možeš na temelju tačno preciziranih izvora, tj. ajeta i predaja doći do fikhskog rješenja, u tom slučaju je obavezno slijediti takvog stručnjaka, tj. mudžtehida, kojeg krase osobine pravednosti i brige o očuvanju religije. Ukoliko je stav mudžtehida da se u abdestu smije oprati dva puta, a ne više od toga, mukallid, tj. onaj koji ga slijedi u fikhskim pitanjima mora da postupa na taj način. Ukoliko pak mudžtehid ima mišljenje da može i tri puta, tada mulallid može prati tri puta. Ukoliko mudžtehid kojeg je on slijedio umre, mora se obratiti živom autoritetu, jer u džaferijskom fikhu nije dozvoljeno slijediti mudžtehida koji nije živ, osim u slučaju da to dozvoli živi mudžtehid koji je učeniji od ostalih živih mudžtehida, ili je u najmanju ruku jednak sa drugima. Razlog tome je što se svakodnevno stvaraju nove prilike i nameću nova pitanja, a da bi se došlo do odgovora mudžtehid treba biti živ i prisutan na terenu životu, te biti upoznat sa stanjem i prilikama kako bi u skladu sa potrebama vremena čuvao religiju. Ova tema je zahtjevna i traži više prostora da bi bila objašnjena.
* Što se namaza tiče, sa aspekta džaferijskog fikha nakon Fatihe, mora biti proučena jedna cijela sura i to sa svojom bismilom na početku, jer je bismila dio Kur'ana i sasvim prirodno, dio je svake sure ponaosob. Što se tiče sura koje ne mogu biti učene u namazu, to su 4 sure u kojima se nalazi sedžda, koju je obavezno odmah, po učenju tog ajeta obaviti. U namazu to bi značilo dodati jednu sedždu dvjema koje su njegov sastavni dio, što nije dozvoljeno, odnosno kvari namaz, jer mi nemamo pravo dodavati ili skraćivati obavezne dijelove namaza. Na temelju ovog pravila u džaferijskom fikhu se ne smiju nakon Fatihe učiti: Sedžda, Fussilet, Nadžm, te Alek. Ovo je površno objašnjenje, a svaki mukallid se obraća knjizi fetvi svoga mudžtehida, gdje se upoznaje sa svim potrebnim detaljima u vezi s pitanjem. Jer najzad, svaki mukallid mora postupati u skladu sa fetvama svoga mudžtehida, a ne bilo kojeg.Sure koje imaju u sebi ajet s obaveznom sedždom se izvan namaza mogu učiti, ali kada se prouči ajet odmah se obavlja i sedžda. To je vadžib, a nakon jedne sedžde nastavlja se s učenjem sure.
* Što se spajanja namaza tiče, podneva i ikindije, te akšama i jacije – u skladu s propisima džaferijskog fikha dozvoljeno je spajati navedene namaze, u vezi s čime postoji velik broj predaja o dozvoljenosti tog postupka i u sunijskim i u šijskim hadisima o tome kako je Poslanik, s.a.v.a, postupao. Iako je mustehab da se namazi klanjaju odvojeno, tj. svaki posebno za sebe. Kao i za prethodna pitanja i o ovome treba objašnjenje tražiti u posebnim knjigama.
* Što se nafila tiče, riječ je o neobaveznim namazima koji su pokazatelj čovjekove ljubavi prema dragom Bogu. U predajama se kaže da nafile popunjuju nedostatke obaveznih namaza. Pošto nije riječ o obaveznim namazima, u tom slučaju postoji dozvola i islamska i poslanička da se taj namaz ne obavlja, u suprotnom bili bi to obavezni namazi.
* Što se tiče zikra nakon namaza, dakle dova koje se uče nakon namaza – nijedna od njih nije vadžib, već spadaju u mustehabe, što znači da ih čovjek može i neobaviti. Iza svakog namaza postoje posebne dove koje se mogu naći u zbirkama dova. U svakom slučaju ni to nije obavezno, pa ukoliko ih ne obavimo na Sudnjem danu nas o tome neće pitati, a ako ih budemo primjenjivali imat ćemo veću nagradu.
* Što se noćnog namaza tiče, i on spada u red mustehab djela, koja se veoma pritvrđena. Obaviti svih 11 rekata odjednom nije obavezno, već se može obaviti onoliko koliko čovjek želi, pa makar samo jedan rekat vitr namaza. A Bog će inšaallah nagraditi kao da se obavilo sve, jer On je Najmilostiviji. Zato se u Kur'anu i kaže: koga želi opskrbljuje mimo računa. Tako On hazreti Zekerijau, a.s., mimo svih poznatih pravila daje dijete u dubokoj starosti sa ženom nerotkinjom. Dakle, nada u Božiju plemenitost i dobrotu spada u stvari koje stalno prosvjetljuju i jačaju vjernikovo srce, a zauvijek iz srca izbacuju beznađe.
Još bih vam dao nekoliko napomena za kraj, možda budu korisne.
* Pitanja me nikada ne zamaraju, i trudim se koliko god mogu da budem na usluzi Božijim robovima, a od Bog molim da mi podari uspjeh u tom hizmetu. Zato nema potrebe da vi, niti ko drugi osjećate kako mi pričinjava teret i da tražite halala, jer ja samo obavljam svoju dužnost.
* U odnosima ili bolje rečeno u trgovini s Bogom trebamo voditi računa da Ga ne smatramo nama ravnim, pa da računamo koliko će dati ili koliko neće dati. On je Najmilostiviji od milostivih, Njegovi atributi moći, znanja, milosti i oprosta su apsolutni, neograničeni. Zahvaljujući tome imam Sedžad kaže: “O Ti Koji si takav da se od Tebe svaki hajr i dobro očekuje i u Čijem okrilju se sigurno od svake vrste zla. Bože, Koji za malo djela daješ puno nagrade. Bože, Koji daješ svakom ko traži, Bože, što daješ i onome koji ne traži i ne samo onima koji ne traže, već daješ i onima koji Te ne poznaju, iz milosti i dobrote prema njima. Kada Si takav, o Bože, pa daj mi svako dobro Dunjaluka i Ahireta, jer Ti si Najmilostiviji”.
Ovakvih dova i traženja ima veliki broj, prenesen od Poslanika i imama Ehli-bejta, u kojima nas uče na koji način da se obraćamo i tražimo od svoga Gospodara, i one zapravo predstavljaju svojevrstan komentar i objašnjenje kur'anskih ajeta i postupaka Poslanika, s.a.v.a. Dakle, prema Allahu i od Allaha i sa Allahom ne trebamo postupati i gajiti očekivanja kao što je to slučaj u našim međusobnim odnosima, jer takav bi postupak imao dva velika nedostatka. Prvi, lišava nas velikog broja savršenstava i stvarne sreće, jer mi ne znamo kakve zbilje u svijetu gajba postoje, pa tražimo u granicama svojih kapaciteta, kada bi trebalo da tražimo u skladu sa položajem i veličinom Božijih imena. Dakle, nagradu tražimo od Njega, Plemenitog i Milostivog, a ne u mjeri svoga fizičkog zahmeta. Drugi nedostatak je što mi ukoliko učinimo kakvo dobro djelo, odmah Boga smatramo svojim dužnikom, a pri tome smo mi i naše postojanje i sve što imamo i uputa i ibadet i cio svijet u apsolutnoj Božijoj vlasti, tako da Bog dragi nije nikome ništa dužan, niti je iko nečim zadužio Boga. Rob i ono što on ima u vlasti su Gospodara, Božija vlast je apsolutna, kao što je i sveukupno Stvaranje potpuni rob u svim segmentima, što znači da je sušta potrebitost, a On sušta i apsolutna Moć i Potpunost. Zar apsolutna potrebitost ima što da bi očekivala zauzvrat? Dakle, iz Kur'ana, poslaničkih metoda i prakse evlija trebamo da se upoznamo s načinom traženja i trgovanja s Bogom, kako bismo s Božijom pomoći mogli ostvariti stvarnu sreću i savršenstvo, od čega trenutno u nama nema ni traga ni glasa.
* U ibadetu i robovanju Bogu, za osnovu i temelj uzmimo spoznaju. Drugim riječima, mislimo o kvaliteti ibadeta a ne o njegovoj količini. Naprimjer, umjesto što bismo u namazu proučili suru Bekare, proučimo jednu kratku suru ali razmišljajući: s Kim razgovaramo? Gdje trenutno stojimo? Pred kakvom moći i silom se nalazimo, kad je sve što postoji, u svoj svojoj veličini rezultat samo jednog “Budi!”, jedne Njegove volje. Ukoliko se usredotočimo na kvalitet ibadeta, duhovno i u pogledu savršenstva duše može se stići do toga da ćemo učiti i suru Bekaru i uživati u tome. Poslanik je rekao: “Kada vidite čovjeka da mnogo klanja i posti, nemojte se ushititi njime, prije nego li vidite kakav mu je razum, jer zaista je nagrada u mjeri razum(ijevanj)a.” Ovo se veoma lahko može shvatiti i kroz kur'anski ajet u kojem se vrši poređenje. Poslanik Nuh, a.s., je u svom narodu boravio 950 godina, pozivao je i tumačio vjeru i istinu, zvao je u monoteizam, borio se protiv idolatrije i nevjerstva, grijeha i obijesti. Sasvim prirodno, u tom vremenu je i sam ibadetio i robovao Bogu. Međutim, Muhammed, s.a.v.a., bio je poslanik samo 23 godine, pozivajući i promičući vrijednosti monoteizma i vjerovanja. Ukoliko se njegov cio život usporedi sa dužinom Nuhovog poslanstva odnos je 1:15. Sada se može postaviti pitanje: ko je na većem stepenu robovanja Bogu, Muhammed ili Nuh? Sasvim sigurno, kada bi svi Božiji poslanici od prvog do posljednjeg na teraziju stavili svoje robovanje, a na drugu naš Poslanik, njegov bi položaj pretegao. Zašto? Odgovor je jasan. Jer je on od svih njih bolje spoznao Boga. A to znači da je njegov ibadet bio punosvjestan i sa znanjem. Dakle, što je ibadet svjesniji i s više znanja, s većom spoznajom, taj će ibadet biti s većom ljubavi, pregnućem i iskrenošću. Što je ibadet s većom ljubavi i s više iskrenosti, to će bliskost i približavanje Bogu biti veći. Zato je samo Muhammed,s.a.v.s, opisan riječima: i nismo te poslali osim iz milosti prema svjetovima. Nijedan poslanik, evlija ili čovjek ne može dospjeti do te razine, i okruniti se takvom plemenitošću.
Dakle, poštovani brate, trudimo se i zalažimo da što više razmišljamo. Posvetimo veću pažnju kvaliteti namaza, jer u predaji se kaže: “Veći dio Selmanovog ibadeta bilo je razmišljanje, umovanje, pokušavanje da se shvati ličnost Poslanika, te na taj način upozna put kojim se treba kretati prema Bogu.” Ukoliko ovaj metod prihvatimo za svoj lični put, sasvim sigurno da ćemo stići do zbilja koje nikada ne bi ni proletjele kroz naše misli. U vezi s ovim postoji velik broj svjedočanstava pretočenih u kazivanja o iskustvima Božijih evlija, o čemu ako Bog da možemo prvom prilikom koja nam se ukaže. Izvinjavamo se što je odgovor bio malo duži.