Selam alejkum, poštovani prof. Eydi.
Moje pitanje je vezano za bezgriješnost poslanika. vjerujem da su bezgriješni, drugačije nebi ni moglo. Moje pitanje je vezano za Adema a.s. i njegov izgon iz Dženneta. Allah dž.š. je zabranio da se približe on i njegova žena određenom drvetu, ali oni su prekršili tu naredbu i poslušali šejtana. Zdrav um to prihvata kao neku neposlušnost i to Ademovo djelo svrstava u grijeh. A, isto tako, sam taj izgon iz Dženneta je bio rezultat neposlušnosti. Ja to shvatam kao da je Adem zgriješio i Allah ga kaznio izgonom iz Dženneta. Ali nemoguče je ipak da je Adem baš zbog toga poslat na Zemlju, jer po tome mi svi svoj boravak na Zemlji dobivamo zbog Adema. Mislim da na taj način razmišljaju pripadnici druge vjere.
Ako Vam nije problem da mi malo pojasnite to Ademovo a.s. djelo, po kojoj osnovi to nije bio grijeh? slusao sam jedno pojašnjenje o tome, ali nisam zadovoljen odgovorom. Očekujem odgovor, hvala.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
Da bi rasvjetili odgovor na ovo pitanje, prije svega moramo obratiti pažnju na nekoliko stvari:
1. Bezgrješnost vjerovjesnika
Kao što ste i sami napomenuli svi Božiji poslanici po jasnim kur'anskim zakonima i zdravom razumu moraju biti bezgrješni jer u suprotnom filozofija slanja poslanika radi upute čovjeka bila bi nedostatna i s vremenom bi nestala.
2. Nužnost prihvatanja bezgrješnosti
Kada na temelju čvrstih argumenta prihvatimo da su poslanici bezgrješni, onda sve ono što se spolja čini kao dokaz da su oni griješili i pravili grešeke treba protumačiti na drugačiji način od onog uobičajenog. Primjerice, kada smo čvrsto uvjereni da Uzvišeni Bog nije tijelo i da ne može biti tijelo, a potom u Kur'anu čitamo: Allahova Ruka je iznad ruku njihovih! (Feth, 10) ili jer je blagodat samo u Allahovoj Ruci (Hadid, 29) onda moramo prihvatiti da ruka koja se spominje u ajetu nije tjelesna ruka, koju vidimo kao dio tijela, već se ovdje misli na Božiju moć, Milost i Znanje kojima On sve obuhvata. Jer nije moguće da prihvatimo dvije stvari koje su oprečne i proturječne, znači da s jedne strane poričemo tjelesnost Boga, a s druge strane vjerujemo da On ima materijalnu ruku.
Isto je i po pitanju bezgrješnosti poslanika, ako su oni bezrgješni, to znači da ona neposlušnost nije u značenju grijeha, a kršenje nije u značenju kršenja zakona.
3. Razni svjetovi sa različitim zakonima
Baš kao što ste sami spomenuli, u vrijeme kada je hazreti Ademu rečeno da se ne približava onom drvetu on se nije nalazio na ovom materijalnom svijetu, već je to bio neki drugi svijet – koji nije obećani vječni Džennet u koji se stiže nakon boravka na zemlji i izvršenja niza obaveza, a ni svijet materije i prirode. Dakle, vrsta obaveze i zabrane razlikuje se od vrste zbrane i obaveze na ovom materijalnom svijetu i prema tome ne treba posljedice izvršavanja obeveza koje nastaju na ovom materijalnom svijetu povezivati sa posljedicama na tom drugom svijetu, jer su to dva različita svijeta sa različitim zakonima, od kojih svaki ima sebi svojstvene posljedice i one nisu srodne. Da bi vam ovo bilo jasnije obratite pažnju na snove koje ljudi sanjaju tokom svog života. U snu vidimo ljudska lica, šume, mora, životinje, čujemo glasove, osjećamo slast i tugu, međusobno razgovaramo i čujemo razgovore drugih, dok naše perceptivne moći kao što su oči, uši, dodir nisu aktivne. U snu vidimo more i u njemu plivamo, ali kada se probudimo na našem tijelu nema tragova vode. Dakle, sličnost onoga što vidimo u svijetu snova i u svijetu prirode nije dokaz da su te egzistencije i njihovi zakoni jednaki. Radi se o dva različita svijeta, sa različitim zakonima, a svaki je samo sebi svojstven i ima posebne posljedice.
4. Što je značenje grijeha?
Kada govorimo o grijehu onda prije svega mora postojati obaveza, znanje čovjeka o toj obavezi, moć izbora i svjesno suprostavljanje. Ako postoje četiri navedena uslova, radi se o grijehu, u suprotnom djelo nema takvo značenja. Ovo se vrlo precizno nalazi i u građanskim i društvenim zakonima i mi znamao da obaveza u svijetu u kojem ne postoji dobro i loše nema smisla. Stoga onaj svijet u kojem se nalazio hazreti Adem, a.s., uz one Božije naredbe nije bio svijet šerijatskih obaveza i dužnosti. Kada ne postoji šerijatska dužnost – u onom značenju u kojem postoji na ovom materijalnom svijetu –onda prirodno ni grijeh nema to značenje, iako da bi rasvijetlili ozračje i prilike onog svijeta, koristimo iste izraze koje koristimo u ovom materijalnom svijetu, jer nemamo drugog načina da bi razumijeli i pojmili zbilje onog svijeta.
Kur'an o svom spuštanju iz Skrivneog svijeta i pojavljivanju u svijetu prirode kaže: Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli. (Jusuf, 2). Jasno je da Skriveni svijet nije arapski niti neke druge nacije, ali ako želimo istine Skrivenog svijeta vidjeti u materijalnom moramo ih prilagoditi materijalnom svijetu da bi bile shvatljive ljudima koji žive na tom svijetu. Drugi način ne postoji. Kada se u vašem umu pojavi neka misao i kada je želite prenijeti drugom, morate se koristiti riječima, a kada želite da tu vašu misao prenesete budućim generacijama onda svoje riječi pretvarate u pismo. Niti je pismo kao riječ, a niti je riječ kao misao, ali u materijalnom svijetu ne postiji drugi način da prenesete svoju misao osim putem riječi, pisma ili danas filma, videa i sličnog.
6. Usluge koje je hazreti Adem učinio čovječanstvu
Suprotno našem mišljenju, Božija volja je bila stvaranje hazreti Adema koji je približavanjem onom drvetu pripremio preduslove za jedan beskonačni svijet čovjeka i očitovanje svega onoga što se nalazi u Skrivenom svijetu ili kako ga Kur'an naziva svijeta zara (ذر). Hazreti Adem, uz to što je bio otac ljudi i vjerovjesnik, bio je uzrok i posrednik svim savršenstvima koje čovjek može postići dolaskom na ovaj materijalni svijet.
Dakle približavanje hazreti Adema drvetu, u biti, bila je početna tačka za spuštanje čovjeka na Zemlju. Zemlja je mjesto gdje postoji suprotstavljenost, sudaranje i sukob. Suprotstavljenost je uvod za obaveze (taklif), a obaveza je sredstvo za savršenstvo i uzdizanje. Ako čovjek ne pređe ove stepene nije u mogućnosti steći znanje o Božijim imenima i zbilji Božijih zakona. Ako čovjek nema znanja o Božijim imenima, tada nema spospobnost da se uzdigne na stepen veći čak i od meleka. Svi Božiji poslanici, iskreni robovi, šehidi i veliki ljudi kroz povijest čovječanstva svoju blizinu Bogu duguju hazreti Ademu, a.s. Trebamo spoznati njihovu vrijednost i biti zahvalni našim materijalnim i duhovnim roditeljima: hazreti Ademu i hazreti Havi.