Selam Alejkum braćo,imate lijepu web stranicu. Ja sam iz Skoplja. Pitao sam mnogo ljudi ali mi nisu mogli dati odgovor, ako možete vi u ime Allaha Miloslivog i Samilosnog dati odgovor; GDJE SE NALAZI NAŠA DUŠA PRIJE DOLASKA NA OVAJ SVJET, kad smo u majčinoj utrobi. Hvala vam unaprijed inchallaj Allah da vam podari mir i spokojnost. Selam alejkum
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Esselamu alejkum,
Prije svega, želim se zahvaliti na ljubaznosti i pozvati vas da svojim nesebičnim prijedlozima i kritikama unaprijedite ovu zajednicu i da u sjeni zajedničke naučne saradnje učinimo korak ka usavršavanju kulutre, morala i jedinstvene ekonomije svih ljudi.
Vezano za vaše pitanje:
1. Razlika između tijela i duše
Svi znamo da između duše i tijela postoji temljna razlika. Tijelo ima tri dimenzije – širinu, dužinu i visinu – dok duša nema dimeziju. Tijelo mora biti na određenom mjestu i zauzimati prostor, dok duša budući da je nematerijalna nema mjesto i ne zauzima prostor. Tijelo mora biti u vremenu i nije moguće da postoji tijelo, a da za njega ne vrijede zakoni kretanja, jer vrijeme je posljedica kretanja. Međutim, duša je izvan vremena.
2. Dvije vrste egzistenicije duša
U stvorenom poretku postoje dvije vrste nematerijalnih egzistencija ili terminološki dvije vrste duša. Jedna vrsta su one nematerijalne egzistencije koje su neposredno stvorene u nematerijalnom stanju, kao što su meleci koji su od vremena stvaranja u nematerijalnom obliku, dok je druga vrsta stvara kretnjom materije i usavršavanjem prirode, a to su ljudske duše. Dakle, Uzvišeni Bog stvaranje ove vrste duše položio je u prirodni put i kretanje svijeta i za njezino nastajanje predvidio je prirodne uslove. U suri Mu'minun od 12. do 16. ajeta opisuje se čovjekov usavršavajući put: od zemlje i dalje:
a) Čovjeka smo stvorili od bîti zemlje
b) zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo
c) pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo,
d) i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo
pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!
Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, zatim ćete, na Onom svijetu, oživljeni biti.
Svako će ubrati polodove svog vjerovanja, morala i djela.
Stvake vrijedne pažnje u spomenutom ajetu su sljedeće:
Nakon treće faze stvaranja se kaže: i poslije ga kao drugo stvorenje oživimo. Dakle, ovo stvaranje se razlikuje od predhodnih. Primjerice, ugrušak krvi se po boji, okusu, obliku i odlikama razlikuje od sjemena, ali je pokretno biće i još uvijek posjeduje tjelesno svojstvo sjemena. Recimo da uguršak nije bijele boje i tečan kao sjeme, ali su slični po tome što imaju boju, zauzimaju prostor i tijelo su. Međutim, u četvrtoj fazi tom biću se daju svojstva koja su u potpunosti različita od prethodnih, a to su svojstva života, snage i znanja. Ta svojstva su zbilja i supstanca koju mi nazivamo “ja”. Taj primjerak, to biće i te osobine u prethodnim fazama stvaranja (sjeme, ugrušak, meso, prekrivanje mesom) nisu postojale – i nisu srodni ni po čemu. Dakle, u četvrtoj fazi stvara se nešto čega nije bilo u prethodnim, iako su prethodne faze nužne za dolazak u postojanje tog uzvišenog bića.
Prema tome, čovjek posjeduje dva stepena egzistencije: u prvom je potpuno materijalni, neuki i nemoćni, dok na drugom stepenu postaje živi, znalac i moćan. Na prvom stepenu ima materijalna svojstva i odlike, ali na drugom ta svojstva i odlike nisu materijalne, ali u isto vrijeme biće drugog stepena je posljedica usavršavanja bića prvog stepena. Ili drugim riječima, ova dva stepena niti su po biti ni po svojstvu slična, ali posjeduju jedan oblik jedinstva, povezanosti i međusobnog uticanja. Prvi stepen je alat i sredstvo za priskrbljivanje drugog stepena, uz pomoć kojeg se stiže do cilja.
3. Jačina povezanosti usavršavajućih i zastanjujućih čimbenika
Dva stepena čovjekovog bića su povezana na način da mogu biti uzročnici zastranjenja i zaborava ljudske zbilje, a mogu biti i najbolji dokaz Božije moći i uzok usavršavajućeg puta koji će čovjeka dovesti do savršenstva i neograničene i vječne sreće. Baš zbog te jačine povezanosti nevjernici su kazali: Oni govore: “Zar ćemo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju da će pred Gospodara svoga izići. Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.” (Sedžda, 10-11)
Dakle, poručuje im se da oni nisu ona supstanca koja ide pod zemlju i da nisu dio te zemlje i prirode, već da je to samo njihova početna faza i uslov za dovođenje u zbilju drugog čovjekovog stepena. Drugi stepen jeste duša, ljudskost u nematerijalnom obliku, koja se vraća u svoj svijet i tamo će zauvijek ostati, te se na nju više ne odnose zakoni kretanja materije i prirode.
Na temlju ovog plemenitog ajeta veliki filozofi, kakav je Mulla Sadra Širazi su kazali:
“Čovje je tjelesnog porijekla, a duhovnog opstojanja.”
Znači da je duša zbiljska posljedica materijalnog kretanja čovjeka, koji se na kraju odvaja od tijela i nastavlja nematerijalni i vječni život.
4. Razlika između dvije vrste duše
Između ove dvije vrste nematerijlnog stvaranja – ili preciznije rečeno nebeskih bića kakva su meleci i zemaljskih bića kao što je čovjek – postoji mnogo razlika, a mi ćemo ukratko ukazati samo na neke od njih.
a) Nepostojanje usavršavajućeg kretanja
Nebeska bića od samog početka stvaranja stvorena su kao potpuna bića i da milijardama godina opstanu i roboju Bogu oni se neće promijeniti, za razliku od duše koja je proizvod usavršavajućeg kretanja materije, koja se od samog početka stvaranja razvija i kreće do mjesta gdje ne samo da prolazi nematerijalna nebeska bića već ih stavlja sebi u službu i na svom usavršavajućem putu njima se okorištava. Upravo na temelju ove razlike meleci su znali da je čovjek (Adem, a.s.) na uzvišenijem položaju i učinili mu sedždu po Božijoj naredbi.
b) Nepostojanje pada i zastranjenja
Nebeska nematerijlna bića budući da nemaju moć izbora i ne susreću se sa nikakvom vrstom suprotnosti i smetnje na svom putu, ne zastranjuju. Kada nema zastranjenja onda nema ni pada ni supštanja sa postojećeg položaja, suprotno dušama koje prolaze prirodni put usavršavanja u kojem postoje suprotnosti i smetnje i koje imaju moć izbora, pa samim time one mogu skrenuti sa ispravnog puta i u konačnici biti pod uticajem unutranjeg (nefs) i vanjskog šejtana te pasti sa svog stepena ljudskosti do stepena životinje, pa i niže.
c) Jedinstvo i spojenost
Nebeska nematerijalna bića nisu spoj dvije dimenzije, oni su čisto svjetlo i um. Oni stalno veličaju Uzvišenog Boga i zahvaljuju Mu. Čovjek, koji je spoj duše i tijela, dok je u svijetu prirode ima materijlno tijelo, a svako od ovo dvoje – tijelo i duša – imaju svoje zahtjeve. Ako čovjek ne može koristeći snagu uma i zakone Objave postići umjerenost, onda će sigurno ili otići u krajnost zadovoljavanja svojih tjelesnih prohtjeva što većina ljudi danas radi ili će pak otići u drugu krajnost i ispunjavati samo duhovne težnje, kao što to rade neki sljedbenici budizma ili neki redovi sufija. Oba ova načina predstavljaju pad i zastranjenje sa ispravnog puta. Ali, ako čovjek bude umjeren, imat će dva oka, jednim će vidjeti stvari vezane za materijalni svijet, zakone prirode i slično, dok će drugim okom nadgledati uzvišene ljudske vrijednosti, nebeske propise Objave i vječni život. Sa gledišta savršenog čovjeka i razumnog muslimana Ovaj i Onaj svijet su kao tijelo i duša koji moraju jedno drugo pomagati da bi se ispravno prošao put.
U konačnici, naša duša upravlja tijelom – i u utrobi majke i u svijetu prirode – ali ona nije u tijelu i ne zauzima prostor. Nakon smrti, u svijetu Berzaha, duša je ponovo sa tijelom koje je slično tijelu koje vidimo u snu, a nakon Berzaha stiže do svog zbiljskog položaja i nastavlja život u tijelu srodnom svijetu Dženneta, koje je mnogo suptilnije i nije usporedivo sa tijelom u Berzahu. Nadamo se da smo vam uspjeli ponuditi zadovoljavajući odgovor, u suprotnom stojimo vam na usluzi.
Esselamu alejkum.