Esselamu alejkum!
Cuo sam od mnogo ljudi da nije dozvoljeno mijesanje mezheba. Ipak, neki kazu da se od svakog ucenjaka uzima i ostavlja, a da se samo od Poslanika sve uzima. Takodjer sam cuo da nijedan od cetvorice osnivaca mezheba nije rekao da je obavezno slijedjenje samo njegovog mezheba. Zato me zanima na cemu je ustanovljeno misljenje da se mezhebi ne smiju mijesati.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Ono što treba znati po ovom pitanju jeste nekoliko stvari na koje ćemo ukratko ukazati:
1. Religija (din) i škola učenja (mezheb) su uvjerenje
Znači, ako čovjek nema neko uvjerenje i ispravno vjerovanje vezano za jednu školu učenja ili religiju, onda ne može ni slijediti njezine zakone i propise. Dakle, prvi i osnovni uvjet za slijeđenje jeste vjerovanje i uvjerenje.
2. Svako vjerovanje ili poricanje mora biti utemeljeno na razumskim i naučnim dokazima
Sasvim je jasno da ako neko bez razumskog ili naučnog dokaza prihvati vjerovanje ili neku školu učenja, ili ga pak porekne, takvo prihvatanje i poricanje nemaju naučnu vrijednost.
Stoga časni Kur’an kroz mnogobrojne ajete ustrajava na načelu “prihvatanja i odbijanja na temelju dokaza”. On općenito ovu metodu drži mjerilom čovječnosti, pa čak ide tako daleko i kaže da ako neko tvrdi da je musliman i djeluje prema propisima islama, ali za svoje vjerovanje nema nikakav dokaz sa gledišta Kur’ana, takav iman nema nikakvu vrijednost i čovjek neće biti nagrađen za djelovanje prema propisima islama.
3. Korijen i temelj svake škole učenja mora se zasnivati na Kur’anu i praksi Poslanika
Mi znamo da su svi mezhebi nastali nakon smrti časnog Poslanika, pa se iz tog razloga svaki mezheb mora dokazati putem argumenta na način da ono što govori i prakticira mora svoje uporište imati u Kur’anu i govoru časnog Poslanika, s.a.v.a. Zaključujemo da svaki učenjak nekog mezheba mora predočiti dokaz za svoje stajalište i mora ga temeljiti na Kur’anu i praksi Poslanika.
4. Istinitost jednog mezheba moguće je spoznati na dva načina
Čovjek ima dva načina da sazna gdje je i šta je istina. Prvi način je pomno istraživanje pitanja na vrlo ozbiljan način jer takva metoda u konačnici sigurno daje rezultat i čovjeka približava istini. Drugi način je vjerovati u općenitom obliku. Drugim riječima, čovjek koji nema sposobnost istraživanja treba u sve uopćeno vjerovati i u skladu sa svojim mogućnostima raspoznavanja treba odabrati i slijediti jedan od mezheba dok u sebi svoje razmišljanje mora usmjeriti na uvjerenje da je sve što je od Boga i Poslanika istina i to treba prihvatiti, iako zbog nemogućnosti spoznavanja nije došao do istine, ili sve ono što su Bog i Poslanik odbacili i on treba odbaciti, iako zbog svoje nemogućnosti nije u stanju to spoznati, pa je moguće da je u praksi to primijenio. Ovaj drugi način pristupa i vjerovanja može polučiti dva rezultata:
1. Nema isključivosti prema drugim mezhebima jer postoji mogućnost da su oni na istini, a da on griješi.
2. Bog će čovjeka za ovakvo vjerovanje, makar bilo neispravno, nagraditi jer ovakav čovjek nije bio neprijatelj istini.
Ovu istinu potvrđuje i 3. ajet sure Muhammed. I na samom kraju, moram reći da što se više čovjekovo vjerovanje temelji na dokazu, to je on psihički smireniji i samim time bliži istini. Isto tako, čovjek treba izbjegavati predrasude prilikom traganja za istinom i ne treba reći “ovo je istina” i onda tragati za argumentom da bi dokazao svoju tvrdnju, jer tada čovjek dokazuje svoje tvrdnje, a ne ono što jeste istina. Kada ste rekli: “Čuo sam od većine ljudi da nije dozvoljeno miješanje mezheba”, treba reći da čak slijeđenje samo jednog mezheba, ako je izvan one dvije metode o kojima smo prethodno govorili, nema vrijednost. Nadamo se da ćemo bez predrasuda spoznati ono što je istina ili ono što je najbliže istini. U slučaju da u ovom odgovoru za vas ima nekih nejasnoća možemo ovu raspravu nastaviti.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh