Es-selamu alejkum. Molim vas da mi objasnite na sta se u ovim ajetima misli, jer se ocigledno spominje drugaciji broj umiranja 37/59 jednom smo umrli – više necemo biti muceni, 40/11 “Gospodaru naš” – reci ce oni – “dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva nacina da se izide?” 44/56 u njima, poslije one prve smrti, smrt više nece okusiti i On ce ih patnje u ognju sacuvati
1 Odgovor
Esselamu alejkum
Prije svega želim se zahvaliti na činjenici da čitate Kur'an s razumijevanjem i razmišljanjem o njemu.
Ono što su veliki tumači Kur'ana, poput allame Tabatabaija u svom Mizanu i Alusija u djelu Ruhu-l-me'ani, kazali o ovom pitanju je sljedeće: Svaki čovjek na svom životnom putu ima tri razine življenja.
Prvi je materijalni život u svijetu prirode, dakle svijetu u kojem trenutno živimo. Drugi je život u Berzahu, koji počinje smrću na Ovom svijetu, kada se duša odvaja od tijela i počinje svoj berzahski život. Berzah je svijet koji je s jedne strane sličan svijetu prirode, jer u njemu postoji oblik i forma, dok je s druge strane sličan nematerijalnom svijetu jer ne postoji opipljiva materija. Baš kakav je svijet snova u odnosu na javu. Berzahski život se nastavlja sve do Sudnjeg dana, kada će čovjek ponovnom smrću iz svijeta Berzaha preći u Vječni svijet.
Razlog zbog kojeg nevjernici u svojoj izjavi nisu spominjali ovosvjetski život jeste taj da su pod “životom i ponovnim oživljenjem” podrazumijevali život u uvjerenju u sve ono što je donio časni Poslanik, a što iskonska ljudska priroda prihvata i da su na kraju shvatili da Bog doista postoji i da su poslanici doista bili iskreni te da postoje proživljenje i Sudnji dan, kada će svaki čovjek na osnovu svoje vjere ili nevjere, dobrih ili ružnih djela morati da se suoči sa vječnom srećom ili nesrećom.
Jasno je da svaka smrt mora nastupiti tek nakon života i svaki život nakon smrti.
Drugi tumači časnog Kur'ana imaju nešto drugačije mišljenje i kažu da je stanje zametka prije udahnjivanja duše prva, a odvajanje duše od tijela i Ovog svijeta druga smrt. Upućeni su mnogi prigovori na ovakvo tumačenje, o čemu se raspravlja u tefsirskim knjigama.
إِنَّ هَٰؤُلَاءِ لَيَقُولُونَ إِنْ هِيَ إِلَّا مَوْتَتُنَا الْأُولَىٰ..
A ovi, doista, govore: “Postoji samo naša prva smrt, mi nećemo biti oživljeni; pretke naše nam dovedite, ako je istina to što govorite!” (Ed-Duhān, 34-36)
Ovo je govor idolopoklonika i poricatelja proživljenja koji su bili uvjereni da prvom ovosvjetskom smrću dolazi kraj našem životu i da nema proživljenja, uvjereni da nakon smrti nema života. Kur'an časni prenosi priču o njima.
Prof. Akbar Eydi