Ko je poslanik?

Sa stanovišta Kur'ana poslanik je osoba koja ljudima donosi poslanicu (رسالت) i poruku od Boga. Dakle, vrijednost poslanika je u činjenici da on ima obavezu posredništva između Stvaraoca i stvorenja. Iz rečenog se razaznaje da su samo poslanici oni koji ze­maljskog čovjeka povezuju sa Uzvišenim Bogom i da sve što ljudi imaju posjeduju to posredstvom Objave.

Razlika između poslanika i vjerovjesnika

Neki zastupaju mišljenje da je odnos između vjerovjesnika i poslanika subordinirani odnos (عام و خاص مطلق). To bi značilo da je svaki vjerovjesnik poslanik, a svaki poslanik nije vjerovjesnik. Poslanik sve dok ne primi vijest ne može biti prenosilac poruke i poslanice. Tako, vjerovjesnik može primiti vijest, ali nije obavezan da je obznani i prenese ljudima. Dakle, logički gledano, između njih vlada subordinirani odnos.

 Zapažanje allame Tabatabija o ovom pitanju

On kaže da gornja tvrdnja nije ispravna budući da u Kur'anu čitamo:

وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ مُوسَى إِنَّهُ كَانَ مُخْلَصًا وَكَانَ رَسُولًا نَّبِيًّا

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik.[1]

Navedenim ajetom želi se istaknuti i pohvaliti položaj Musaa, a. s.. U ajetu je spomenut i kao poslanik i kao vjerovjesnik. Sam čin veličanja i hvale ne dozvoljava da govor teče od specifičnog ka op­ćenitijem, te da kažemo prvo je bio vjerovjesnik, a tek onda poslanik. Pogledajmo sljedeći ajet:

وَمَا أَرْسَلْنَا مِن قَبْلِكَ مِن رَّسُولٍ وَلَا نَبِيٍّ

Prije tebe Mi nijednog poslanika ni vjerovjesnika nismo poslali...[2]

U spomenutom ajetu i poslaniku i vjerovjesniku pripisan je glagol poslati, a prema mišljenjima mufessira ne bi trebalo glagol poslati (ersele) dovoditi u vezu sa vjerovjesništvom (nubuvetom).

Ono što se može zaključiti iz ajeta: Ahzab, 40; Junus, 47; Nahl, 15; Baqara, 213, gledajući ih objedinjeno, jeste sljedeće:

Vjerovjesnik (nebij) je lice koje ljudima objašnjava sve što predstavlja vrijednost ovosvjetskog i onosvjetskog života, temeljna načela i njegove pojedinačne grane. Sve to iziskuje Božija milost spram upute ljudi prema njihovoj željenoj materijalnoj i duhovnoj sreći.

Poslanik (resul) je ona osoba koja ima posebnu poslanicu od Uzvišenog Boga sa kojom se pravac hoda ljudskog roda upotpun­juje, tj. čini ga cjelovitim. Prema tome, ako bi ljudi prekršili propisani put, dočekala bi ih kazna i patnja, jer se taj njihov postu­pak shvata kao protivljenje Istini.

لِئَلاَّ يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ

…Da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali...[3]

Allame Tabatabai kaže: Više od toga ne može se razumjeti iz Kur'ana u vezi sa razlikom između vjerovjesnika i poslanika.

Dakle, poslanici posjeduju čast donosilaca poslanice i posred­ništva između stvorenja i Stvoritelja, dok vjerovjesnik ima čast spoznaje Boga i Božanskih učenja.

Izvor: Akbar Eydi, Rasprava o poslanstvu, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović

[1] Maryam, 51.

[2] Al-Hagg, 50.

[3] An-Nisa’, 164.