Esselamu alejkum!
Sunija sam, i već dugo čitam tekstove s Vaše stranice, kao i odgovore koje Vi na njoj postavljate… Zapazih nekoliko, po meni, čudnih rečeničkih sklopova. Naime, velite ovako: “Nakon ovog kratkog uvoda predočite sebi da u jednom mjestu Poslanikovi potomci, kao što su Hazreti Husejn i Hazreti Zejneb i približno 82 osobe što žena, što djece, te 72 osobe što starih što mladih bivaju okruženi velikom vojskom. Vojska ih sprječava da dođu do vode za piće. Sve su muskarce pobili, odsjekavši im glave s tijela. Po obezglavljenom tijelu Hazreti Husejna natjeravali su svoje konje. Popalili su šatore, sve žene i djevojke su okovali u lance, odsječene glave su nabili na koplja i tako su okovane žene pred kojima su nosili odsječene glave, tjerali da idu iz mjesta u mjesto, okupljajući narod da sve to gledaju. Optužili su okovane žene i njihove muskarce da su istupili protiv vjere. Veći dio ljudi ih nisu poznavali. Zato su na njih bacali kamenje. Poskakujući i igrajući pred tim ožalošćenim ženama od radosti.”
Ove rečenice, meni kao čovjeku koji se bavi izučavanjem islama izgledaju kao “rekla-kazala”pa Vas molim da mi predočite neke dokaze za ove gore navedene Vaše riječi.
Nadalje, zapažam da u svojim odgovorima na pitanja citirate riječi poznatih sunijskih učenjaka. Je li pokušavate prevariti nas Bošnjake, i prekvalifikovati nas u šije tako što ćete uzimati ono što vam se sviđa iz naših knjiga, a odbacivati ono što vam se ne sviđa?
Koliko je meni poznato, priznata šitska djela, kao sto su Kafi, Biharu-l-envar i ostala, govore o tome kako su sunnije kafiri – nevjernici, pa vas zato pitam jeste li Vi to došli nama u Bosnu da nas izvedete iz “nevjerstva” u kojem se nalazimo, ili Vi pak ne priznajete ono što govore Kulejni, Tusi i ostali šitski učenjaci? Volio bih da dobijem odgovore na ova pitanja, bilo da ih objavite na Vašoj stranici ili pak da mi ih proslijedite na mail. Esselamu alejkum!
U slučaju da mi ne odgovorite na pitanja i ne razbistrite mi svoju ideologiju, onda ću biti prisiljen da vas shvatim kao ljude koji su došli sa zlim namjerama u moju domovinu… Unaprijed vam se srdačno zahvaljujem za odgovore koje ću već od danas željno iščekivati… Selam alejkum!
1 Odgovor
Uz zahvalnost za Vaše pažljivo čitanje, dat ću Vam jasan odgovor u vezi nekoliko stvari:
1. Mjerilo vjere i nevjerstva sa kur'anskog aspekta
Sa kur'anskog stajališta, vjerovanje predstavlja svjestan izbor. Na temelju ove činjenice, svi islamski fakihi kažu da taklid (tj. slijeđenje) u principima vjere nije dozvoljen. To znači da je vjerovanje i uvjerenje bez znanja i obaviještenosti besmisleno. Brojni kur'anski ajeti nam objašnjavaju ovu zbilju. Kao primjer pogledajte ajete 190. do 195. sure Ali Imran, u kojima se govori o početku vjerovanja sa razmišljanjem, o stvaranju nebesa i zemlje i izmjeni noći i dana, da bi nakon toga slijedili poziv istine i pošli za Božijim poslanicima i da bi u skladu sa svojom vjerom predočili svoja htijenja Gospodaru.
Uzvišeni Gospodar objašnjenjem jednog univerzalnog zakona zaokružuje ovu temu. U ovom se zakonu kaže da ljudi trebaju tražiti od Boga, a njihovo traženje treba da bude popraćeno dobrim djelom i Uzvišeni Gospodar će dati odgovor na traženje i nagradu za dobra djela.
Dakle, vjerovanje na temelju obaviještenosti, koje je popraćeno dobrim djelima je vjerovanje koje Bog prihvata. Sve što je mimo toga nema značenje vjerovanja. Nevjerstvo predstavlja tačku suprotnu vjerovanju i ogleda se u obaviještenom negiranju – čovjek zna da je nešto istina, zna da neki govor odgovara zbilji, ali ga poriče. Prema tome, poricanje izraslo iz neznanja nije nevjerstvo. Kur'an u vezi sa ovim navodi sljedeće: I oni ih, nepravedni i oholi porekoše, ali su u sebi vjerovali da je istina, pa pogledaj kako su skončali smutljivci. (Neml,14.) Zašto su porekli ono u što su vjerovali? Kur'an kaže – zbog nasilne duše, jer su bili nasilnici, i zbog oholosti i arogancije.
Mjerilo vjerovanja je svjesno, a mjerilo nevjerovanja je svjesno poricanje.
2. Znanje je mjerilo prihvatanja ili poricanja
Sa aspekta vjere i fitreta, nijedno prihvatanje koje nije proizvod znanja i obaviještenosti nema nikakve vrijednosti, pa čak i ako stvar koja je prihvaćena bude istinita. Također, nijedno poricanje nema vrijednosti osim ako ne bude utemeljno na argumentima i na znanju. I ne povodi se za onim u čemu nemaš znanja, zaista, oko, uho i srce za sve će se to odgovarati. (Isra, 36)
Zašto je Kur'an izdao naredbu da se ništa ne treba raditi bez znanja i obaviještenosti? Odogovor je jasan. Kao prvo, čovjekov život je racionalan, što znači da bi svaki pokret i svaki izbor koji učini trebao biti utemeljen na znanju, u surpotnom izlazi iz okvira čovječnosti.
Drugo, suština postojanja oka, uha i srca koji simboliziraju opažajne potencijale je upravo zbog navedenog. Uzvišeni je dao sretstva spoznaje, da bi se njima služili za pronalazak puta usavršavanja i da bismo na taj način svjesno išli ka svom cilju.
Ako izaberemo ili pak poreknemo neki mezheb – a da to nije utemeljeno na tačnoj obaviještenosti, niti naše prihvatanje niti naše poricanje ima vrijednost. Sasvim prirodno, sud i stav koji imamo u vezi sa mezhebom kojeg smo prihvatili ili kojeg smo porekli, također neće imati niti naučnu niti kur'ansku vrijednost. Čak će nas prigovori koje uvijek imamo u vezi sa mezhebom koji smo odabrali ( ne na temelju obaviještenosti) – a koji se stvaraju u našem umu – dovoditi u stanje nesigurnosti i frustracije. Sva oprečnost i nespojivost između vjerovanja i djela koji su očiti u našim životima, upravo su utemeljene na neobaviještenosti o stvarnostima mezheba.
Dakle, svaki musliman, štaviše svaki čovjek može sebe smatrati muslimanom ili čovjekom tek kada njegovo prihvatanje i njegovo negiranje bilo čega bude utemeljeno na tačnoj obaviještenosti. U suprotnom, varamo sami sebe, živimo u mašti, a ne u životu stvarnosti.
3. Istina, mjerilo svake nagrade i svake kazne
Kur'an je na brojnim mjestima ukazao da je mjerilo prihvatanja nekog djela i davanja nagrade ili pak mjerilo bezvrijednosti djela i kažnjavanje u skladu sa tim odgovara li dato djelo istini.
Dakle, istina je egzistentna vanjska zbilja sa kojom se i na ovom i na onom svijetu vagaju naša uvjerenja, naš moral i naša djela, a sudac podudaranja ili nepodudaranje naših djela sa mjerilom koje se zove istina je Bog koji je upoznat i ima uvida i u vanjsko i u unutarnje i u pojavno i u skriveno svakog bića. A mjera toga dana je istina, pa kome mjera bude teška, pa to su pobjednici, a kome mjera bude lahka, to su gubitnici, zato što dokaze naše nisu priznavali (E'araf, 8,9)
Ovi nam ajeti ukazuju da je mjera na vagi naših uvjerenja, morala, riječi i djela samo istina. Onaj čije aktivnosti budu imale više sličnosti sa ovom mjerom, na kraju će biti spašen, uspjet će i biti u blizini Uzvišenog Gospodara. Međutim, oni čija djela ne budu imala sličnosti, ili im sličnost sa istinom bude mala, tas na tereziji će biti lahak, a to će rezultirati da će biti gubitnici i da će biti udaljeni od istine. Taj će Dan nastupiti i ovu će procjenu Uzvišeni Gospodar obaviti, a mi u toj procjeni nećemo imati niti najmanju ulogu. Samo je Bog taj koji će suditi, a istinu će učiniti jasnom. I zabluda će izaći na vidjelo i svakom će se dati ili vječni Džennet ili – da nas Bog sačuva – Džehennem.
Uzevši u obzir ovaj uvod, dragi brate, ono što sam rekao u vezi događaja na Kerbeli, prenio sam povijesni tekst, a vi radi ličnog obavještenja pogledajte djelo Tarih od Taberija – Poglavlje o hidžretskoj godini 60. i 61., kao i Tarih od Ibn Esira, Tarih od Dimiškija, El-imametu wes-sijasetu Dinuri, El-bidaje ven-nihaje od Ibn Esira, El Isti'ab od Bulazerija, također vezano za 60. i 61. godinu po Hidžri, a zatim donesite svoj sud. Knjige koje sam naveo su djela istaknutih sunijskih autora. Ukoliko je citiranje povijesnih činjenica „rekla-kazala“ u tom slučaju je odbrana bilo kojeg mezheba ili bilo koje naučne činjenice, također „rekla-kazala“ i ovaj zakon obuhvata također i samo vaše pitanje.
Međutim, što se tiče toga što kažete kako „citiranjem poznatih sunijskih učenjaka pokušavate prevariti nas Bošnjake i prekvalifikovati nas u šije, tako što ćete uzimati ono što vam se sviđa iz naših knjiga, a odbacivati ono što vam se ne sviđa,“ citirat ću vam jednu predaju od hazreti Sadika, da biste znali kako teče proces vjerovanja i prihvatanja vjere:
“Svako ko temelje vjere uzme iz Božije knjige i Poslanikovog sunneta ono što se dešava će moći pomjeriti brda sa svoga mjesta, ali njegovu vjeru neće. Međutim, ukoliko čovjek temelje svoje vjere ustanovi na riječima ljudi, ljudi će ga izvesti iz vjere.“
Saobrazno ovom, dragi moj brate, postojanost vjere ili njena nestabilnost, zavise od načina kako ju je čovjek stekao i na čemu ju je izgradio. Tako da čovjek po tom pitanju ne treba da se brine šta se dešava izvan njega, a vjera koja je ustanovljena na prevari – nije vjera. Vjera je obaviješteno uvjerenje, uvjerenje srca, popraćeno dobrim djelima. Vjera je svjetlost koja je povezana sa Bogom, a prevara je tama i povezana je sa šejtanom i to se dvoje ne može nikako povezati.
Oni koji misle kako se drugi mogu uvesti u vjeru prevarom, oni sami sebe varaju, a ne druge. Kur'an nam ovo kaže: Reci, ovo je moj put i ja pozivam ka Allahu imajući jasne dokaze (sa očiglednim uvidom), ja i svaki onaj koji me slijedi (Jusuf, 108.)
Poziv ka vjeri u Boga je utemeljen na obaviještenosti, a ne na prevari. Zato je neophodno da o vjeri i uzvišenim vrijednostima čovjeka što više istražujemo i što više razmišljamo, da ne bismo spuštali granicu vjere i vjerovanja na tako niske grane. Poslanik, za kojeg Kur'an jasno kaže da je milost svim svjetovima, je rekao: “Zaista sam poslat da bih usavršio plemenite ćudi.“ Dakle, suština njegovog poslanstva je u zaokruživanju moralnih vrlina i ljudske plemenitosti. Došao je da ljude učini plemenitim: da ne budu oni koji lažu, ogovaraju, kleveću, nameću laži bilo kome, a pogotovo bratu muslimanu.
Što se tiče vaših riječi “Koliko je meni poznato, priznata šitska djela kao što su Kafi i Biharu-l-envar govore o tome kako su sunije kafiri nevjernici…” – moram vam reći: da nas Allah sačuva od takve optužbe. Ni vi, niti iko drugi ne možete donijeti dokaz da je bilo koji šijski alim nazvao sunije kafirima, a pogovotovo ne Kafi ili Biharu-l-envar, niti bilo koja druga priznata šijska knjiga. Nijednog čovjeka koji svjedoči da je Bog jedan, da je Muhammed njegov poslanik i koji vjeruje u proživljenje, šije ne smatraju kafirom. Kako bi to uopće bilo moguće?
Dragi moj brate, niti su sunije kafiri, niti ja imam namjeru izvesti vas (neuzubillah) iz nevjerstva u islam.
Nadam se da će Allah i vas i nas upoznati sa zbiljama Kur'ana da bismo kao braća mogli zajedno živjeti, slijedeći islam i braneći istinitost Kur'ana.