Selam poštvani profesore,
Zahvaljujem na Vašem odgovoru vezanom za nikab. Da Vas Allah dragi nagradi i što duže poživi kako bi iscrpili što više Vašeg cijenjenog znanja. Kazali ste: “Ukoliko želite imati potpuni uvid u ovo pitanje, mi možemo za vas prevesti najvažnija poglavlja iz spomenute knjige, kako biste znali stavove i šijske i sunijske uleme o njemu.”
Jako bih bila zahvalna kada bi mi to preveli, jer mi je vema važno.
Još jedno pitanje jeste o dva hadisa koji se prenose od Poslanika, s.a.v.a, i glase ovako: “Allahov poslanik, s.a.v.s. je rekao:”Pogledao sam Džennet i vidio da u njemu ima najviše siromaha, a pogledao sam i Džehennem i vidio da u njemu ima najviše žena.” (Muslimov Sahih)
Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao:”O žene, dijelite sadaku puno, i istigfar činite, jer sam vidio da će najviše vas u Džehennemu biti.”Jedna žena, po imenu Halda, upita:”Šta smo mi skrivile, o Allahov poslaniče, pa da najviše nas bude među stanovnicima Džehennema?” Poslanik s.a.v.s., odgovori: “Vi puno proklinjete i nezahvalne ste muževima. Nisam vidio da ikom ko ima razuma manjka pameti i vjere kao što je slučaj sa vama.” Halda reče:”Allahov poslaniče, kako smo to mi manjkave pameti i vjere?” Poslanik, s.a.v.s., odgovori:”Što se manjkavasti razuma tiče, svjedočenje dvije žene odgovara svjedočenju jednog muskarca. To je manjkavost. Žena nekoliko dana ne klanja i ne posti. To je manjkavost vjere.” (Muslimov Sahih)
Da li se ovo odnosi općenito na sve žene ili samo žene vjernice, ili žene nevjernice? I da li je ovaj hadis uopće sahih? Unaprijed zahvaljujem i da Vas Allah nagradi.
1 Odgovor
Poštovana sestro, znajte da su nam želje da ostvarite što veći uspjeh na putu razumijevanja i shvatanja šerijata, kako vi tako i svi oni koji nastoje stići do istine.
Da bi odgovor na pitanje bio razumljiv i jasan, potrebno je prvo ukazati na nekoliko stvari, moleći Boga da to bude korisno.
U vezi hadisa
Nema nikakve sumnje da je za pravilno razumijevanja hadisa potrebno imati određeni niz znanja, obaviještenosti i specijaliziranosti, kao i radi razaznavanja i odvajanja ispravnog od izmišljenog hadisa. Na temelju ove činjenice istaknuti autoriteti, poput Allame Tabatabaija ukazali su na neka mjerila i standarde prepoznavanja izmišljenih i lažnih hadisa, koje vam ovdje navodimo da biste znali o čemu je riječ.
Standardi i mjerila su sljedeća:
a) Časni Kur'an
Svaki hadis, na temelju nesumnjivih Poslanikovih riječi, koji bude oprečan sa kur'anskim propisima, bez ikakve sumnje nema legitimnost, niti bilo kakvu vrijednost. Ovo nam daje do znanja da moramo dobro poznavati Kur'an.
b) Nesumnjivi sunnet
Postoje hadisi, i Poslanikova tradicija koji su nesumnjivi i koje prihvataju svi muslimani bez izuzetka. U skladu s ovim, svaki hadis koji je u suprotnosti sa nesumnjivim hadisom Božijeg Poslanika, on kao takav nema legitimnost i spada u skupinu izmišljenih hadisa.
c) Logika i temelji vjere
Postoji niz temelja na kojima su ustanovljeni načela i propisi vjere, a spadaju u očita načela islama. Poput pravila da je mjerilo svih čovjekovih vrijednosti takvaluk, tj. svijest o Bogu. Ili poput načela da se vjera suprotstavlja svakom obliku nasilja i nepravde. Ili poput toga da je farz čuvati čast islama i obraz muslimana. Poput toga da svaki islamski propis ima korist zbog koje je propisan kao obavezan ili spriječava neko zlo, zbog čega je propisana njegova zabrana. Stotine su drugih primjera koji predstavljaju temeljna načela i jasne osnove naše vjere. Svaki hadis koji se suprotstavlja tim temeljima nije prihvatljiv i treba biti odbačen.
d) Vjerske nužnosti
Neki propisi i zakoni vjere spadaju u kategoriju vjerskih neophodnosti, poput činjenice da je namaz farz, da je zekat farz, da svaki musliman koji ima mogućnost mora obaviti hadž. Također, zabrana alkohola, zabrana nemoralnih odnosa i stotine drugih stvari koje spadaju u nesumnjive vjerske nužnosti. Ukoliko naiđemo na hadis koji im se protivi, sigurno ga treba odbaciti.
e) Racionalni dokaz
Razum je jedan od Božijih dokaza koji čovjeku koriste za uputu. Dokazivanje da je mudžiza zaista mudžiza. Razlika između mudžize i magije. Dokazivanje poslanstva poslanika. Sve ove stvari dužnost su razuma.
Razum je jedan od dva izvorna tumača vjere, i kreće se ukorak sa objavom. Ukoliko naiđemo na hadis koji negira neki od racionalnih parametara i koji je suprotan i protivan razumu, sasvim sigurno da je taj hadis nelegitiman, jer jedna od nesumnjivih i kategoričnih stvari načela vjere jeste to da je vjera u skladu sa razumom. Stoga, ako prihvatimo hadis koji je oprečan nekom od racionalnih mjerila, prihvatili smo nesuvislost i oprečnost govora u vjeri. A to samo po sebi znači da negiramo vjeru i njene propise. Dakle, takvi hadisi trebaju biti odbačeni.
f) Pouzdana povijest
Postoji izvjestan broj povijesnih činjenica koje su izvan svake sumnje i koje se ne mogu negirati, poput javljanja Poslanika u Mekki ili njegovo preseljenje iz Mekke u Medinu. Tu je također i povijest bitaka koje su se dogodile za Poslanikova života, povijest hronološkog objavljivanja kur'anskih ajeta u Mekki i Medini i stvari slične ovima.
Ukoliko naiđemo na hadis od Poslanika koji je u suprotnosti sa povijesnim činjenicama i hronološkim redom dešavanja, on kao takav nije legitiman. U hadiskim knjigama možemo naići na određen broj hadisa koji su u suprotnosti sa povijesnim činjenicama i koji kao takvi nemaju legitimnost niti vrijednost.
g) Znanstvena otkrića koja su postala naučne činjenice
Ima hadisa koji su stigli do nas, a koji su u suprotnosti sa naučnim činjenicama. I religija je djelo Božije, jer u 80. ajetu sure Vaki'a čitamo: on je Objava od Gospodara svjetova. S druge strane i kreacija je Božije djelo, jer u dvanaestom ajetu sure Talak čitamo: Allah je Taj Koji je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; spustio je naređenje, tj. zakone, među njih, da biste znali da je Allah svemoćan i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!
Ukoliko između hadisa koji su tumačenje vjere od strane Poslanika i dokazanih naučnih pravila koji su tumačenje stvorenoga svijeta postoji razilaženje, to znači da negiramo vjeru i Božiju mudrost. Nijekanjem činjenice da je Bog Mudar, gubi se povjerenje i oslonac u sve stvari unutar vjere.
Uzevši u obzir spomenuto možemo se usredsrijediti na jedno kur'ansko načelo: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najplemenitiji kod Allaha jeste onaj koji je najbogobojazniji. (El-Hudžurat, 13)
Na drugom mjestu kaže se: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati čist život i zaista, nagraditi ćemo ih boljom nagradom nego što su zaslužili. (Nahl, 97)
Dakle, temelj vrijednosti i plemenitosti kod Boga je vjerovanje i dobro djelo, bilo da je djelatnik muškarac ili žena – u tome nema razlike, bilo da je crn ili bijel – ni u tome nema razlike, bilo da je rob ili slobodan – jednaki su, bilo da je istočnjak ili sa zapada – ni to ne igra nikakvu ulogu.
Još jedno kur'ansko načelo:
Časni Kur'an daje do znanja da je Uzvišeni Allah čovjeka stvorio na takav način da može živjeti tolerantnim i sigurnim životom u kojem niko nikom neće činiti zlo i nasilje, učinivši da svaki čovjek u određenom pogledu ima potrebu za drugim ljudima, kako bi ta međusobna i uzajamna potreba bila povod ravnoteže i da bi čovjek ostao unutar okvira istine i na taj način stigao do istinske vječne sreće. U 32. ajetu sure Ez-Zuhruf čitamo: Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni drugima služili. – A milost Gospodara tvoga bolja je od onoga što oni gomilaju. Dakle, jasno je da formalne prednosti kod ljudi ne predstavljaju stvarnu vrijednost, već postoje zbog učvršćivanja života i to je jedna od filozofija stvaranja. Kada čovjek napusti Ovaj svijet, nestaju i sve razlike, a ono što ostaje je takvaluk, tj. svijest o Bogu, i moralne vrline i vrijednosti – a u svemu tome nema razlike između muškarca i žene. Razlike u stvoranju postoje da bi se čovjek očuvao u okvirima istine.
Treće načelo ili značenje ubudijjeta (robovanja)
Budemo li se ispravno usredotočili na značenje robovanja ili ubudijeta, uvidjet ćemo da je riječ o predavanju zakonima stvaranja i naredbama Uzvišenog Gospodara. Zato, kada se želi ukazati na duhovnu vrijednost i povod Ibrahimovog, a.s., odabira kaže se: A Mi smo njega na ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima. Kada mu je Gospodar njegov rekao: “Budi predan!” – on je odgovorio: “Ja sam predan Gospodaru svjetova!” (Bekare, 130 i 131)
Dakle, zbilja robovanja koje predstavlja ljudsku vrijednost nije ništa drugo do biti predan Bogu – i u vjerovanju i u djelima.
Sada nam se nameće pitanje, da li žene, koje zbog mjesečnice ne obavljaju namaz niti poste, to rade jer je Bog tako naredio ili to rade jer žele biti neposlušne i žele se suprotstaviti Bogu? Sasvim sigurno da se to dešava iz pokornosti Bogu, jer On je naredio da tada ne obavljaju namaz, pa žena ne klanja, On je naredio ne posti, i ona ne posti. Kada mjesečnica prestane, ona ponovo prilazi, da na temelju naređenja Božije knjige i Poslanikovih predaja počne obavljati namaz, post i ostale ibadete. Da li je pokoravanje Božijoj volji i naređenju, nedostatak imana, ili je to povećanje imana? Sasvim sigurno da je riječ o povećanju imana.
U skladu s gore navedenim principom, ovakve predaje su ili izmišljene i lažne, ili ih treba na drugačiji način interpretirati, kako ne bi bile u suprotnosti sa načelima vjere i zakonima Kur'ana.
Što se tiče manjka pameti
U čovjekovom biću postoji čitav sistem čula pomoću kojih čovjek vrši opažanje. Tu su vanjska čula vida, dodira, okusa, mirisa i sluha, zatim unutarnji potencijali kao što su razum, osjećaji, imaginacija… Svako od njih je dio onog životnog sredstva koji je Bog čovjeku dao na raspolaganje. Sva su ona obuhvaćena zakonom mogućnosti da kod nekog čovjeka jedno od njih dođe do boljeg ispoljavanja, kako bi njime mogao ostale uzeti pod kontrolu i da bi mogao život uputiti tokom istine i ostvariti ravnotežu, što rezultira stizanjem do stvarne sreće i upotpunjenja. U predajama se navodi da je razlog zašto svjedoče dvije žene naspram jednog muškarca to što su kod žena osjećaji jači – i to iz posebnih razloga – tako da veoma lahko padaju pod uticaj emocija, pa je moguće da pri svjedočenju izađu iz okvira istine. Dakle, razlog nije što žene imaju neki nedostatak ili muškarci imaju neku veću ljudsku vrijednost.
Mjerilo stvarne ljudske vrijednosti su vjerovanje, takvaluk i dobra djela, a i muškarac i žena su u tome jednaki i oboje mogu na tom polju više steći i više postići od drugog.
Čak ste i u hadisu koji ste naveli mogli primijetiti razloge: proklinjanje, nezahvalnost, drugim riječima djela koja se čine slobodnom voljom. Ukoliko muškarac proklinje (naravno, mislimo na proklinjanje koje vjera ne dozvoljava, u suprotnom ukoliko je neki čovjek nasilnik, nema grijeha u tome da ga se proklinje) i ukoliko ne bude zahvalan na uslugama svoje supruge, postavlja se pitanje je li i on za Džehennem? Sasvim sigurno da je tako, jer on obavlja džehennemsko djelo, a ni Bog niti Poslanik nisu zadovoljni takvim ponašanjem.
Sestre vjernice trebaju znati da nijedna religiji ni ideologija ni u prošlosti ni ni u sadašnjosti nije uspjela, niti će u budućnosti uspjeti pokazati onu pravu vrijednost i položaj žene i ukazati joj poštovanje kao što je to islam učinio. Poslanik je jasno kazao: “Džennet je pod majčinim stopama.”
Kur'an i žena
Zar Kur'an Časni nije taj koji Asiju, faraonovu ženu postavlja na prijesto praktičnog primjera za sve vjernike – i muškarce i žene. Njen primjer postavljen je kao izložak u vitrini stvorenoga svijeta, a odabran je od strane Gospodara toga svijeta: A onima koji vjeruju – Allah kao primjer navodi ženu faraonovu. (Tahrim, 11) Odmah za njom već u sljedećem ajetu navodi se primjer hazreti Merjeme. Bilo bi poželjno pogledate ove ajete i to s pažnjom i razmišljanjem, da biste znali do kojih granica Kur'an uzdiže vrijednost žene i kako ona može postati primjer cijelom čovječanstvu.
U hadisu kojeg možemo pročitati u komentaru Kur'ana Ed-durru-l-mensur kojeg je napisao Sujuti, kaže se da će Asija, koja je na Dunjaluku bila faraonova žena, u Džennetu biti Poslanikova žena. Njena vrijednost je tolika da će ona biti u blizini čovjeka koji je milost svim svjetovima. Naše nepoznavanje Kur'ana i principa na kojima se gradi život, dovelo je do toga da uz određen broj izmišljenih hadisa, i uz zalaganje neprijatelja istine, naše sestre muslimanke pomisle i povjeruju kako islam ne pridaje važnost pravima i položaju žene. Sa islamskog pogleda na stvari, ukoliko muškarac odlazi na Miradž i postaje Poslanik, to je zahvaljujući činjenici da je odrastao i odgojen u naručju svoje plemenite majke.
Molimo Uzvišenog da vam pomogne.
Što se tiče dijela o hidžabu, prevest ćemo i proslijediti vam ako Bog da. Budite ljubazni pa nam dajte vremena za to, jer u ovo doba godine imamo malo više obaveza, pa ćemo prvom prilikom obaviti svoju dužnost.