Pohvala Poslanika časnog
I onda je Allah poslao Muhammeda – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i na porodicu njegovu! – kao svjedoka, donositelja vijesti dobrih i opomenitelja, najboljeg od stvorova kao djeteta i najčestitijeg kao čovjeka odrasloga, najčistijeg od čistih u ponašanju, najdarežljivijega od darežljivih po izdašnosti.
Svijet ovaj ne pokazuje vam se ugodnim u užicima njegovim i vi niste pribavili mlijeko iz vimena njegovih, osim nakon što ste ga susreli kada uzda njegova nosna bijaše povučena a vodica njegova opuštena. Narodima nekim zabranjeno u njemu bijaše poput grana savitih, a dozvoljeno – udaljeno i nedostupno. Boga mi, otkrivate svijet ovaj kao sjenku pruženu do roka određenog. Zato je Zemlja ova vama bez smetnje ikakve, ruke vaše su na njoj odriješene, dok su ruke predvodnika od vas svezane, sablje vaše nad njima nadnijete, a sablje njihove od vas otklonjene.
Pripazite, jer zaista za krv svaku ima osvetnik, a za pravo svako potražitelj. Osvetnik krvi naše poput suca je za potraživanje svoje, a to je Allah Koji je takav da Ga ne može učiniti nemoćnim onaj koji traži, niti Mu umaći onaj koji bježi. Kunem se Bogom, o Benu Umejje, uskoro ćete ga sigurno vidjeti u rukama drugih i u kući neprijatelja vašeg. Znajte da najbolje vidi ono oko čiji pogled hvata vrlinu i znajte da najbolje čuje ono uho koje čuje savjet dobar i prihvati ga.
O ljudi, upalite sebi svjetlo od plamena svjetiljke pozivatelja koji slijedi ono što kazuje i koji izvlači vodu iz vrela koje je očišćeno od nečisti.
O robovi Božiji, ne oslanjajte se na neznanje svoje i ne prepuštajte se strastima svojim, jer doista onaj koji postupa tako jest poput onoga koji stoji na rubu obale vodom podlokane, koja ga uništava s leda od jednog dijela do drugog, slijedeći mišljenje njegovo koje on mijenja. On se želi držati uz ono uz što se ne može držati i približiti ono što se ne može približiti. Zato, Boga, samo Boga se bojte i ne žalite se onome koji ne može otkloniti nevolju vašu, niti razvrgnuti ono što je učinjeno obaveznim za vas.
Doista, nema obaveze na Imamu, osim onoga čime je zadužen od Gospodara svoga: prenijeti opomene, ustrajavati u davanju savjeta dobrog, oživljavati Sunnet, izvršavati kazne nad onima koji ih zaslužuju i vraćati dobitke vlasnicima njihovim. Zato, pohitajte znanju prije nego što raslinje njegovo uvehne i prije nego što vi sami budete zabavljeni sobom pa ne mognete tražiti znanje od onih koji ga imaju. Odvraćajte od onoga što je loše i sami se uzdržite od njega, jer vam je naređeno da sprječavate nakon što se sami uzdržite.
Izvor: Staza rječitosti, govori pisma i izreke Alije Ibn Ebi Taliba, sabrao Es-Sejjid Eš-Šerif Er-Radi, prijevod Rusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić