Nužnost raspravljanja o filozofiji morala
Možda će neki misliti da su rasprava o pitanjima filozofije morala te racionalne i filozofske rasprave o etici beskorisne i uzaludne, posebno za nas muslimane, vjernike u nepogrješivu Objavu, u čistog Poslanika i u Imame, jer nakon što posredstvom Poslanika i Imama savladamo put ispravnog življenja i lijepog i od Boga odobrenog morala, da li traganje za suhoparnim racionalnim i filozofskim pitanjima može imati razumno objašnjenje i opravdanje.
Zar glavni cilj života nije prisvajanje pohvaljenih svojstava i izbjegavanje ružnih i pokuđenih svojstva? Da li onda rasprava o definiranju i analizi etičkih pojmova, spoznaja njihovih ishodišta i dokazivanje da su etički sudovi deskriptivni ili preskriptivni i sl. mogu riješiti neke probleme vezane za naše moralno ponašanje? Ova briga je donekle umjesna i ispravna.
Mi, također, prihvatamo da je naša dužnost postupanje prema kur’anskim i islamskim imperativima, smatramo da je jedini put spasa i sreće na Ovom i na Onom svijetu slijeđenje islamskih učenja i vjerujemo da, “i kada bi racionalna rasprava bila biserna”, sama nas, kao takva, ne bi mogla dovesti do sreće i procvata plemenitosti morala u nama.
Međutim, cijela priča je u tome da mi kao sljedbenici kur’anskog morala i branioci islamskih učenja trebamo biti u stanju da racionalne i naučne osnove kur’anskog morala drugima ponudimo u analitičkom i naučnom obliku i da ih pred drugim gledištima i etičkim školama možemo braniti. Potpuno je jasno da se ovo bez udubljivanja i zaranjanja u pitanja filozofije morala ne može obaviti.
Kako je moguće bez upućenosti i poznavanja gledišta i stava islama o pitanjima filozofije morala racionalno i utemeljeno braniti etičke i vrijednosne principe islama pred drugim etičkim sistemima? Naravno, ovo nije posebnost filozofije morala, nego i kada je riječ o drugim filozofskim, doktrinarnim, ekonomskim, menadžmentskim, psihološkim i sličnim pitanjima, imamo sličnu odgovornost. Naprimjer, kada je riječ o pitanju proživljenja, svaki musliman vjeruje da će svi ljudi jednog dana biti proživljeni i da će svaki čovjek polagati račune, ali ako želimo dokazati postojanje proživljenja njegovim poricateljima, onda nemamo drugog izbora nego da se držimo demonstrativnog argumenta i racionalnog i filozofskog dokazivanja.
Ne možemo poricateljima proživljenja i nemuslimanima reći: “Proživljenja će biti zato što je Bog u Kur’anu tako poručio te zbog toga treba vjerovati da proživljenje postoji.” Isto tako, da bismo pojasnili islamski ekonomski sistem i dokazali njegovu superiornost nad drugim postojećim ekonomskim sistemima, trebamo se služiti naučnim i racionalnim pitanjima, odnosno, da bismo branili islamski ekonomski sistem od njegovih protivnika, nemamo druge mogućnosti nego da se služimo naučnim i filozofskim analizama i aktualnim metodama naučne analize. Iako svaki musliman prihvata i u svom životu prakticira islamske imperative i propise vezano za ekonomska pitanja, to ne znači da nemamo potrebu za naučnim raspravama.
Izvor: Mohammad Taqi Mesbah Yazdi, Osnove filozofije morala, Izdavaštvo „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2025, s prezijskog preveo: Lutfi Akbaš