TREĆA TELEVIZIJSKA PORUKA UPUĆENA IRANSKOM NARODU POVODOM NAPADA CIONISTIČKOG REŽIMA

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog

Selam dragom i velikom narodu Irana. Prije svega, odajem počast plemenitim šehidima nedavnih događaja — šehidima komandantima i šehidima naučnicima — koji su, zaista, i s pravom, bili dragocjeni za Islamsku Republiku i služili joj predano. Danas oni — ako Bog da — kod svoga Gospodara primaju nagradu za svoje izuzetne zasluge.

Smatram potrebnim da uputim čestitke velikom narodu Irana. Nekoliko je čestitki koje želim uputiti narodu: prvo, čestitam na pobjedi nad izmišljenim cionističkim režimom. Cionistički režim, uprkos svoj svojoj galami i tvrdnjama, pod udarima Islamske Republike gotovo je bio slomljen i uništen. Sama pomisao da bi takvi udari po tom režimu mogli doći od strane Islamske Republike nije im ni padala na pamet niti su to mogli zamisliti — a ipak se to dogodilo. Zahvaljujemo Bogu što je pomogao našim oružanim snagama da probiju njihovu višeslojnu naprednu odbranu i da mnoge njihove urbane i vojne ciljeve sravne sa zemljom svojim snažnim napadima i naprednim naoružanjem! Ovo je jedna od najvećih Božijih blagodati. Ovo pokazuje da cionistički režim treba znati da će ih napad na Islamsku Republiku Iran koštati — i da će za njih imati veliku cijenu. I, hvala Bogu, to se i dogodilo. Zasluga za ovo pripada našim oružanim snagama i našem dragom narodu koji je iz vlastitih redova odgojio, podržao i osnažio te snage i omogućio im da ostvare ovakav veliki podvig.

Druga čestitka odnosi se na pobjedu našeg dragog Irana nad američkim režimom. Američki režim se direktno uključio u rat, jer je osjetio da će, ako to ne učini, cionistički režim biti potpuno uništen. Ušao je u rat kako bi ga spasio, ali iz tog rata nije izvukao nikakav dobitak. Napali su na naše nuklearne centre — što je, naravno, slučaj koji se mora posebno kazneno procesuirati pred međunarodnim sudovima — ali nisu uspjeli ostvariti ništa značajno.

Američki predsjednik je dao krajnje prenapuhano objašnjenje onoga što se dogodilo, što je jasno pokazalo da im je ta vrsta prenaglašavanja bila neophodna. Svako ko je slušao te riječi mogao je shvatiti da se ispod površine tih riječi krije drugačija stvarnost. Nisu uspjeli ostvariti ono što su namjeravali, pa su pribjegli uveličavanju, kako bi prikrili i zataškali istinu.

I u ovom slučaju, Islamska Republika Iran je odnijela pobjedu, te je uzvratila Amerikancima snažnim udarcem — napadom na jednu od najvažnijih američkih baza u regiji, bazu Al-Udeid, nanijevši joj štetu. Oni koji su u prethodnom slučaju pribjegli preuveličavanju, u ovom slučaju su pokušali da umanje važnost ovog događaja, tvrdeći da se ništa nije desilo — dok se, zapravo, dogodio veliki događaj.

To što Islamska Republika ima pristup važnim američkim lokacijama u regiji i da može djelovati protiv njih kad god to smatra potrebnim, nije mala stvar, već veliki događaj. I u budućnosti se takve stvari mogu ponoviti; ako dođe do agresije, cijena koju će platiti neprijatelj, cijena koju će platiti agresor, zasigurno će biti vrlo visoka.

Treća čestitka je čestitka na izuzetnom jedinstvu i slozi iranskog naroda. Hvala Bogu, narod od oko devedeset miliona ljudi stao je jedinstveno, jednoglasno, rame uz rame, bez ikakvih razlika u zahtjevima i ciljevima koje su izražavali — svi su stali, uzvikivali slogane, govorili i podržali napore oružanih snaga, i tako će, ako Bog da, i ubuduće biti.

Iranski narod je u ovom događaju pokazao svoju veličinu, svoj izuzetni i plemeniti karakter, i pokazao da će se u slučaju potrebe od ovog naroda čuti jedinstven glas — i hvala Bogu, to se i ostvarilo.

Tačka na koju želim posebno da ukažem kao na suštinsku u mojim riječima jeste izjava predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, koji je u jednom svom govoru rekao da Iran „mora da se preda“. „Da se preda!“ Dakle, više se ne govori o obogaćivanju uranija, ni o nuklearnoj industriji — sada se traži predaja Irana.

Naravno, takve riječi su prevelike za usta američkog predsjednika. Veličanstveni Iran, Iran s takvom historijom, takvom kulturom i čeličnom odlučnošću naroda — sama spominjanje „predaje“ za ovakvu zemlju izaziva podsmijeh kod onih koji poznaju iranski narod.

Ipak, ta njegova izjava je razotkrila jednu činjenicu: Amerikanci su od samog početka Islamske revolucije u sukobu s Iranom, stalno se suprotstavljaju, i svaki put koriste neki novi izgovor: jednom su to ljudska prava, drugi put odbrana demokratije, pa onda prava žena, pa obogaćivanje uranija, pa samo nuklearno pitanje, pa pitanje proizvodnje raketa — izgovori su razni, ali suština svega je samo jedno: „predaja Irana“.

Oni prije njega to nisu govorili naglas, jer takvo nešto nije prihvatljivo ni po kojem ljudskom mjerilu — da se jednom narodu kaže „dođite i predajte se“. Zato su to krili pod drugim nazivima. Ali ovaj čovjek je otkrio tu istinu i dao do znanja da su Amerikanci zadovoljni samo ako se Iran preda — i ni sa čim manjim od toga.

I to je vrlo važna stvar! Iranski narod treba znati da je pravi razlog američkog neprijateljstva upravo to — i to je jedna velika uvreda narodu Irana od strane Amerikanaca. Ali takvo nešto se nikada neće dogoditi. Nikada se neće dogoditi.

Iranski narod je veliki narod. Iran je snažna i prostrana zemlja. Iran ima drevnu civilizaciju; naše kulturno i civilizacijsko bogatstvo je stotinama puta veće od onog koje posjeduje Amerika i njoj slične države. Očekivati da se Iran preda nekoj drugoj zemlji – to je jedna od onih besmislenih i pogrešnih izjava koje će zasigurno izazvati podsmijeh kod razumnih i mudrih ljudi.

Iranski narod je dostojanstven i dostojanstven će i ostati. On je pobjednik i, uz Božiju pomoć, i dalje će pobjeđivati. Nadamo se da će Uzvišeni Bog ovaj narod uvijek čuvati pod okriljem Svoje dobrote, s čašću i dostojanstvom; da će uzdići stepen našeg velikog imama i da će Imama Mehdija (neka su duše naše žrtva za njega), učiniti zadovoljan ovim narodom i da će njegova pomoć biti potpora ovom narodu.

Neka su mir, milost i blagoslov Božiji s vama.