Pretjerivanje
Izbjegavanje pretjerivanja u vjeri
Sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova…[1]
Poslanik, s.a.v.a.: “Ne uzdižite me iznad onoga što zbilja jesam, jer zaista me je Uzvišeni Allah uzeo za roba prije nego me je izabrao za vjerovjesnika.”[2]
Poslanik, s.a.v.a.: “Dvije su skupine do kojih neće stići moje zauzimanje: okrutni i nepravedni vladar i ekstremista u vjeri koji izađe iz nje a ne pokaje se i ne prođe se toga.”[3]
Poslanik, s.a.v.a.: “O Ali, tvoj primjer u ovom ummetu je poput primjera Isaa, sina Merjemina. Jedni su ga voljeli – i u tome su otišli u krajnost, a drugi su ga mrzili – i u tome su pretjerali. Pa je spuštena objava: A kad je naveden primjer sina Merjeminog, odjednom su iz tvog naroda, zbog toga, zagalamili.”[4]
Imam Ali, mir s njim: “Dvije osobe propast će u vezi sa mnom: jedna koja me voli, ali pretjeruje, i druga koja me lažljivo i neosnovano okrivljuje.”[5]
Imam Ali, mir s njim: “Bože, odričem se onih koji pretjeruju kao što ih se odrekao i Isa ibn Merjem među kršćanima. Bože, ostavi ih vječno same i nemoj pomoći nijednom od njih!”[6]
Imam Ali, mir s njim: “Čuvajte se pretjerivanja u vezi s nama. Govorite da smo mi odgojeni robovi i govorite u vezi s našim vrlinama šta god želite.”[7]
Imam Sadik, mir s njim: “Pazite da vašu mladež ne pokvare zaslijepljeni ljudi. Zaista su izopćenici najgora stvorenja Božija, umanjuju Božije veličanstvo, a ustvrđuju božanstvo robovima Božijim. Tako mi Boga, izopćenici su zaista gori od jevreja, hrišćana, obožavatelja vatre i idolopoklonika.” Zatim reče: “Vratit će nam se izopćenici, ali mi ih nećemo prihvatiti. Vratit će nam se i oni što su nemarni bili, ali njih ćemo prihvatiti.” Upitaše ga: “Zašto, o sine Poslanikov?” Reče: “Zato što je izopćenik uobičajio napuštanje namaza, posta, zekata, Hadža i nikako ne može napustiti svoj običaj da bi se vratio pokornosti Allahu. A zaista onaj nemarni, kada spozna, čini i pokorava se.”[8]
Imam Sadik, mir s njim: “Dođe skupina kod Zapovjednika pravovjernih, Alija, mir s njim, i reče mu: ‘Selam alejkum, bože naš!’ Tražio je od njih da se pokaju, ali se oni ne pokajaše. Zatim iskopa jamu za njih i naloži vatru u njoj. Potom iskopa još jednu jamu pored nje i sastavi ih. Pošto se ne htjedoše pokajati, baci ih u jamu i raspiri vatru u drugoj dok nisu umrli.”[9]
Ebu Besir: “Rekoh Ebu Abdullahu, mir s njim: ‘Zaista oni govore!’ Reče: ‘Šta govore?’ Rekoh: Govore: ‘Zna broj kapi kiše, broj zvijezda i broj lišća na drveću, i težinu onoga što je u morima i površinu zemalja.’ Zatim on diže ruku prema nebu i reče: ‘Subhanallah, subhanallah, ne, tako mi Boga, to – osim Allaha – niko ne zna!’”[10]
Imam Rida, mir s njim: “Fanatici su nevjernici, a mufevidije[11] mušrici.”[12]
Imam Rida, mir s njim: “Ko u vezi sa Alijem, mir s njim, pređe preko mjere da je on rob Božiji, pa on je od onih na koje se Allah rasrdio i koji su zalutali.”[13]
Zaključno, ove predaje jasno i odlučno upozoravaju na opasnost idolizacije i pretjerivanja u vjerovanju, bilo da se radi o poslanicima ili imamima. Islam insistira na očuvanju čiste i nepatvorene vjere u Jednog Boga (tevhid), gdje nijedno stvorenje, bez obzira na njegov stepen bliskosti Allahu, ne smije biti uzdignuto do položaja koji pripada isključivo Uzvišenom Bogu. Pretjerivanje u pogledu svetih ličnosti, makar i iz ljubavi, vodi u ozbiljnu duhovnu zabludu koja može rezultirati nevjerovanjem ili pripisivanjem sudruga Allahu.
Upozorenja izrečenih od strane samih imama, poput Imama Alija, Imama Sadika i Imama Ride, imaju za cilj usmjeriti zajednicu na srednji put poštovanja i ljubavi prema evlijama, ali bez narušavanja temeljnih načela vjere. Njihove riječi podvlače da su oni, prije svega, Allahovi robovi i Njegovi odabrani predstavnici, a ne božanska bića. Također, ove predaje ukazuju na razliku između onih koji zbog nemara odlutaju s Pravog puta, ali se mogu vratiti, i onih koji svjesno i tvrdoglavo istrajavaju u devijantnim vjerovanjima i praksi za koje ni pokajanje više nije jednostavno dostupno.
U vremenu kada su duhovne granice sve više zamagljene, ove poruke ostaju trajni podsjetnik na nužnost razuma, mjere i vjerničke budnosti u vjerovanju i ophođenju prema svemu što je sveto.
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 3, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Ertan Basarik
[1] En-Nisa, 171.
[2] Nevadiru-r-Ravendi, 16.
[3] Kurbu-l-isnad, 64/204.
[4] El-Bihar, 25/284/34; Ez-Zuhruf, 57.
[5] Nehdžu-l-belaga, izreka 478.
[6] El-Bihar, 25/284/34.
[7] El-Hisal, 614/10.
[8] Emali-t-Tusi, 650/1349.
[9] El-Kafi, 7/259/18.
[10] El-Bihar, 25/294/52.
[11] Mufevidije su muslimanska sekta čiji sljedbenici vjeruju da je Allah u potpunosti prepustio čovjeku da radi šta god hoće.
[12] El-Bihar, 25/273/19
[13] Isto, 25/274/20