Čovjekov zavjet Bogu 2

Uzvišeni Bog je u Kur’anu na osamdeset i devet mjesta Svoje robove vjernike oslovio veoma lijepom i prijatnom sintagmom: O vi koji vjerujete, i u ovom osjećajnom obliku punom ljubavi izrazio Svoje zahtjeve upućene vjernicima. 

Božije zapovijedi i odgojne napomene, koje su u ovim ajetima date vjernicima, pokazatelji su jedne veoma precizne činjenice: ne daj Bože da vjernici pomisle kako je dovoljno to što su prihvatili vjeru i da su tako stigli do cilja i odredišta, te da se feniks sreće spustio na njihovo rame i da je veličanstveni Džennet postao njihovo obitavalište!

Prihvatanje vjere je temeljni uvjet robovanja i postizanja lijepog završetka, međutim, to je samo prvi korak i na ovom putu treba učiniti mnogo drugih koraka kako bi se prešao put, osvojili vrhovi i kako bi bio udaren konačni pečat potvrde na vjernikov dosje.

Sva nastojanja i zalaganja će imati učinaka ukoliko u njima bude strpljenja. Iman nije izuzetak od toga pravila i polučit će plodove tek kada bude pomiješan sa strpljenjem.

U skladu sa predajom koja u ustrojstvu vjerovanja strpljivost stavlja na mjesto koje ima glava u tijelu, vjera bez strpljivosti, poput tijela bez glave, neće imati nikakvog sklada, niti će moći da posmatra, niti da sluša, niti da miriše ili kuša istine.

Na putu Istine postoji mnogo teškoća, a čovjek se prilikom kretanja tim putem suočava sa velikim nevoljama. Sa pojedinačnog gledišta, tjelesni prohtjevi, životinjske strasti i šejtanska došaptavanja predstavljaju ozbiljnu prepreku na putu usavršavanja i uzdizanja. Sa društvenog gledišta, unutrašnje nesuglasice, zavjere unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, želja stranih sila da ovladaju muslimanima i ponište njihove izvanredne sposobnosti predstavljaju veoma teške i neprohodne tjesnace na putu kretanja islamskog društva prema napretku i uspjehu. 

Samo uz pomoć istrajnosti je moguće proći kroz nefsanske prepreke i društvene teškoće. Nema drugog puta osim otpora i postojanosti.