Božansko namjesništvo

U ajetima u kojima se govori o stvaranju čovjeka na nekoliko mjesta se potvrđuje da je Bog rekao melekima: “Kad dovršim stvaranje čovjeka i u njega udahnem od Svoga Duha, poklonite mu se.” Ali u suri El-Bekare ovo je posebno detaljno objašnjeno i u njoj se prenosi govor meleka o stvaranju čovjeka:

A kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!”‒ oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.” I pouči On Adema svim imenima, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi imena njihova ako istinu govorite!” “Hvaljen neka si” ‒ rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio. Ti si Sveznajući i Mudri.” “O Ademe” ‒ reče On – “kaži im ti imena njihova!” I kad im on kaza imena njihova, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete!”[1]

Iz navedenih ajeta nije jasno i ne može se razumjeti šta su ova imena. Jesu li to imena Božija? Ili se radi o imenima Njegovih stvorenja? Ili se radi o oboje? Misli li se na sama imena ili na ono što ona imenuju? Da li je ono što je imenovano posjednik razuma, to jest da li su to razumna bića da bi se na njih odnosila zamjenica ih u izrazu predoči ih (عَرَضَهُم) ili se zamjenica ovdje figurativno odnosi na razumna bića? Sve su to pitanja koja se nameću glede ovih ajeta, a mi na njih nemamo konačan odgovor.

Po čemu su ova imena bila posebna da bi bilo važno znati ih? Jesu li ih meleki uopće mogli znati? Ako su mogli, zašto Bog nije njima dao ovo znanje, a ako nisu, jesu li ih spoznali nakon što im ih je Adem predočio? Ili ih nisu spoznali? Ako su spoznali, jesu li postali poput hazreti Adema? Bog je također mogao da ih poduči ovome, to jest da ih sam Bog obavijesti da bi ih naučili i tako postali dostojni namjesništva Božijeg. Zašto nije bilo tako? Postoje i mnoga druga pitanja o ovoj temi, a odgovoriti na njih je veoma teško.

U predajama također manjeviše postoje razlike u vezi s ovim pitanjima i odgovorima na njih, ali njihovo utvrđivanje i klasificiranje nije jednostavno. Naprimjer, u nekim predajama se kaže da su imena kojima je Adem podučen bila imena svih bića. U jednoj predaji se kaže da su drugovi jednog od Čistih imama sjedili za trpezom i neko je pitao Imama, mir s njim:

‒ Šta su bila ona imena?

‒ Imena svih bića, svega što postoji, planina…

‒ Jesu li ibrik i lavor također dio toga?

‒ Da.

U drugim predajama se kaže da su to bila imena četrnaest Čistih. Izraz predoči ih  odnosi se na njihovu svjetlost koja je stvorena prije stvaranja Adema, a meleki nisu imali sposobnost da ih spoznaju i nisu mogli razumjeti važnost njihovu, dok je Adem imao tu sposobnost. Ademova prednost je bila upravo u tome što je mogao spoznati položaj svjetlosti svih Čistih. Primjetno je koliko je teško međusobno uskladiti ove predaje. Ali ono što nas ovdje zapravo zanima je prvi dio ajeta: Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti…[2] Mi želimo razumjeti šta znači to namjesništvo i, ako se ono smatra položajem, o kakvom je to položaju riječ? Također, želimo znati čije je to namjesništvo? Odnosi li se ono isključivo na hazreti Adema ili obuhvata i neke druge ljude ili možda sve ljude? Dakle, tema rasprave je pitanje namjesništva hazreti Adema i nismo u prilici odgovoriti na ostala pitanja, a nismo ni sigurni da to možemo.

Pojam Namjesništva (hilafeta)

Riječ namjesništvo (خلافه) u arapskom jeziku uzeta je iz korijena خلف u zna čenju iza. Glagol koji je izveden iz tog korijena je خَلَفَ u značenju doći iza, što implicira značenje postati nasljednikom. U Kur’anu Časnom su upotrijebljeni neki izrazi koji potječu iz istog kori jena, kako u vezi sa stvarima i pojavama koje se ne odnose na čovjeka, tako i u pogledu samog čovjeka. Među kur’anskim ajetima u kojima su korišteni ovi izrazi su i sljedeći ajeti:

A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše. Oni će sigurno zlo proći.[3]

I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila…[4]

Riječ  خلف ovdje znači pokoljenje nakon njih. U svakodnevnim upotrebama ove riječi također kažemo “pokoljenje koje slijedi nakon prethodnog pokoljenja”. Ova se riječ koristi i u drugim kontekstima: On čini da se noć i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude zahvalan.[5]

Ovdje se kaže da dan i noć slijede (خِلفهً) jedno drugo. U Kur’anu se na mnogo mjesta govori o smjeni dana i noći upravo u zna čenju te riječi. Riječ  اختلاف znači dolaziti jedno nakon drugog, ili smjenjivati se i koristi se u mnogo slučajeva. Na početku teksta Zijarete Džam’e obraćajući se Čistim imamima, mir s njima, učimo: “Vi ste iz porodice u koju meleki dolaze i odlaze”.

U svakom slučaju, osnovno značenje riječi namjesništvo  upravo je “dolazak jedne stvari na mjesto druge stvari”. U pogledu čulnog ovo značenje je jasno. Uglavnom se izrazi u početku koriste u primjerima koji se tiču čulnog i može kazati da su ustanovljeni za značenja koja se odnose na to. Kasnije su postepeno, u skladu s potrebama čovjeka da razumije konvencionalna i duhovna značenja, isti izrazi koji su ustanovljeni za razumijevanje čulnog iskorišteni u sferi konvencionalnih i duhovnih pitanja.

U pitanjima Božijih djela i svojstava je, naprimjer, pojam عُلُوّ(uzvišenost) prvo ustanovljen za materijalne stvari, zatim je upotrijebljen u značenju konvencionalne uzvišenosti, a nakon toga u značenju zbiljske i duhovne uzvišenosti Boga nad stvorenjima. Namjesništvo je, također, prvo ustanovljeno radi materijalnog postavljanja na mjesto nečega, zatim je upotrijebljeno u konvencionalnim poslovima, to jest u pitanjima kad neka osoba koja zauzima konvencionalni položaj postavlja neku drugu osobu za svoga namjesnika i ovdje više nije neophodno jedinstvo mjesta, ali je aktuelno pitanje različitosti vremena.

Nekad se uzima u obzir šire značenje i riječ namjesništvo se koristi u vezi s pitanjima zbiljskog duhovnog karaktera, kakvo je položaj Boga Uzvišenog, gdje više nije aktuelno pitanje vremena. Kad je riječ o Bogu Uzvišenom, ne može se kazati da je On neko vrijeme imao neki položaj i da ga je prepustio drugome. Ovdje postoji poseban stvaralački odnos između Boga i nekih stvorenja čiji je položaj tako uzvišen kao da se nalazi na granici položaja nužnosti, što je opisano u dovi: “Nema razlike između Tebe i njih, osim što su oni Tvoji robovi i Tvoja stvorenja”.

Djela koja Bog čini kroz njih se pokazuju, ali s tom razlikom da Bog nešto čini samostalno, a oni u sjeni Njegovoj. Za njih se kaže da su namjesnici Božiji.

Šta se podrazumijeva pod izrazom namjesnik (halifa) u plemenitom ajetu?

U Kur’anu su riječ halifa (خلیفه) i njezini oblici množine ( خلائف i خلفاء ) upotrijebljeni na mnogim mjestima. Ova riječ u obliku jednine korištena je u sljedećim primjerima:

A kad Gospodar tvoj reče melekima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti…”[6]

O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi…[7]

Također, postoje ajeti koji govore o ljudima koji su nazvani namjesnicima. Glede namjesništva hazreti Davuda, mir s njim, kad razmotrimo ajet koji govori o tome, jasno je da je namjesništvo (hilafet) od Boga. Bog je Onaj Koji uspostavlja namjesništvo i Onaj Čiji se namjesnik postavlja. U pogledu konvencionalnog i metafizičkog namjesništva potrebno je uzeti u obzir sljedeće:

1. Halifa je onaj koji uzima mjesto drugome. Ako sam uzima mjesto, onda je خالف , a ako ga neko drugi imenuje, onda je مستخلف .
2. Onaj čije je mjesto uzeto je مخلوف ili مستخلفٌ .
3. Onaj koji nekoga postavlja na nečije mjesto je مستخلِف عنه .
4. Mjesto ili posao koji je predmet namjesništva (hilafeta) je مستخلَفٌ فیه . Naprimjer, u ajetu o kojem govorimo Zemlja je مستخلَفٌ فیه.

Iz ajeta koji smo naveli: “O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili”,vidimo da je namjesnik (halifa) Davud, a Onaj Koji imenuje Bog. Potrebno je također ustvrditi ko je onaj čije je mjesto uzeto i šta podrazumijeva mjesto, odnosno čin namjesništva. Ova pitanja će postati jasnija s osvrtom na sljedeće:

O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta…[8]

Sad kad si postao namjesnik, sudi pravedno među ljudima! Dakle, suđenje je posao na koji se namjesništvo odnosi. Koga Davud zamjenjuje? Ljude koji su bili prije njega? Vladara koji je vladao prije? Ili je on namjesnik Božiji? Oni koji su upoznati s islamskim gledištem znaju da je stanovište islama da vlast pripada Bogu (vlast pripada jedino Bogu), i ko god hoće da ima istinsku vlast, mora biti postavljen od Boga Uzvišenog. Prema tome, onaj ko je postavljen od Boga Uzvišenog sasvim je prirodno da je on namjesnik Božiji. Kakva je to vrsta namjesništva? To namjesništvo je zakonski ustanovljena i konvencionalna stvar. Biti sudija nije položaj ustanovljen stvaralačkim djelovanjem, već je to zakonski čin, iako je potrebno biti dostojan tog položaja. Dakle, nesumnjivo je da je namjesništvo u ovom ajetu namjesništvo koje daje Bog i ono je zakonodavnog karaktera. Da li je Davud imao i stvaralačko namjesništvo? Iz ovog ajeta se ne može ništa zaključiti, iako se također ne može negirati. Možda je imao pa je to bio izvor zakonskog namjesništva, ali ovaj ajet to ne iskazuje ili barem mi ne možemo iz njega izvesti takav zaključak.

U kojem značenju u ostalim primjerima u Kur’anu Bog Uzvišeni koristi izraze   خلائف خلفاء/  za ljude? Da li su oni namjesnici Božiji ili su namjesnici drugih ljudi? Neki su kazali da se u svim ovim slučajevima radi o namjesništvu datom od Boga. Ali ako pažljivo razmotrimo ove ajete, doći ćemo do zaključka da se u ovim slučajevima radi o zauzimanju mjesta ranijih naraštaja. Pronaći ćemo odgovarajuću potvrdu ovakvog stanovišta, iako ostaje mogućnost da mislioci iznesu drukčija gledišta. Naprimjer, u sljedećem dijelu ajeta se kaže: Sjetite se da vas je On nasljednicima nakon Nuhova naroda učinio…[9]

Nuhov narod je zadesila Božija kazna, a mi smo vas učinili nasljedni cima njihovim. Na drugom mjestu kaže: Učinit će vas nasljednicima…[10]

Također kaže: Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti.[11]

Značenje ovog dijela ajeta je slično značenju prethodnog u kojem se kaže: “Učinit će vas nasljednicima“.

U svakom slučaju, čini se da se u ovim primjerima misli na nasljeđivanje ljudi, posebno onih među kojima su većina bili grešnici. Dakle, ovdje se ne radi o namjesništvu božanskom, nego o dolasku na mjesto ranijih naraštaja. Neki su u pogledu ranije spomenutog ajeta “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti”, koji govori o hazreti Ademu, kazali da se ovdje također radi o nasljeđivanju ranijih naraštaja. Znači da je prije Adema na Zemlji bilo nekih bića ili ljudi koji su nestali ili su to bila neka bića poput ljudi, koji se u predajama nazivaju čovjekoliki majmuni, ili da se radi o džinima ili o nekome drugom. Oni tvrde da u ovom ajetu Bog kaže da umjesto njih dovodi Adema. Prema tome, ovo namjesništvo znači da Adem dolazi na mjesto stvorenja koja su bila prije njega. To potkrepljuju dijelom ajeta u kojem su meleki rekli: “Zar ćeš postaviti onoga ko će činiti nered na njoj”? Prema njihovoj argumentaciji, pošto su meleki ranije vidjeli ta bića kako čine nered i krv prolijevaju, oni sad kažu: “Zar ćeš opet stvoriti neko biće koje će nered činiti?” Čini se da ovo stanovište nije tačno i da se u ajetu misli na božansko namjesništvo jer, prvo, kazavši: “Ja ću postaviti namjesnika”, a ne kazavši umjesto koga će doći taj namjesnik, Bog pokazuje da je to namjesništvo uspostavljeno “od Njega Samog”. Ako neki vladar obznani: “Ja ću odrediti namjesnika”, ono što prvo pada na pamet jeste to da on određuje svoga namjesnika.

Osim toga, Bog objašnjava nešto melekima da bi se pripremili za razumijevanje čina sedžde. Kad Bog kaže melekima da namjerava stvoriti neko biće, onda je prirodno da im predstavi to biće i da ukaže na to zašto je potrebno da mu oni učine sedždu. Potrebno je objašnjenje položaja, predstavljanje i pri premanje terena za poslušnost. Dakle, prikladno je da kaže: “Stvorit ću jedno biće koje je Moj namjesnik i vi treba da mu učinite sedždu.” Ako samo kaže da je to neko biće koje uzima mjesto drugim bićima, onda se nema šta više reći. I ovo je jedan od načina dokazivanja da se radi o namjesništvu Božijem.

Sljedeći aspekt je jedno važnije pitanje. Kad Bog kaže da će stvoriti biće koje je Njegov namjesnik, meleki pitaju: “Zar će ti namjesnik biti onaj ko će nered činiti i krv prolijevati, dok Te mi slavimo zahvaljujući Ti i kako Tebi doliku je veličamo.” Ovo je učtivo traženje kojim se hoće reći: “Bolje je da postaviš nas za namjesnike, a ne neko biće koje će krv prolijevati.” Iz sljedećih rečenica kojim im se Bog obraća može se razumjeti da su meleki iznosili tvrdnje koje su se mogle potvrditi ili poreći: “Kažite Mi imena njihova, ako istinu go vorite”. Šta znači ovo “ako istinu govorite”? U čemu oni trebaju biti iskreni da bi odgovorili? Čini se da to znači “izvijestite me ako istinu govorite da ste vi dostojniji namjesništva. Izgleda da je razlog što su meleki prihvatili Ademovo namjesništvo bilo zapravo to što su oni saznali da on ima znanje koje oni nemaju. Dakle, jasno je da su oni iznijeli tvrdnje da su dostojniji. Dolazimo do krajnjeg zaključka: ako je samo bilo pitanje mijenjanja nekoga nekim drugim (a ne pitanje namjesništva Božijeg), zašto bi bilo potrebno da meleki naglašavaju svoju dostojnost? Oni ne smetaju ljudima i oni su također stvorenja Božija. Zapravo, oni su silno željeli ugledan položaj, a takvo šta ne može biti ništa osim namjesništva Božijeg.

Kriterij namjesništva

Šta je bio kriterij prema kojem je božansko namjesništvo dato Ademu? Iz narednih ajeta smo razumjeli da je kriterij bilo znanje imena svih stvari. Je li riječ o tome da meleki nisu znali nijedno od tih imena ili možda nisu znali neka od njih? Izraz svima njima [12] govori nam o tome da nisu znali sva, ali da su znali neka od imena. Da su to bila Imena Božija, onda nema sumnje da bi ih meleki znali. Njihovo hvaljenje i veličanje potvr đuje ovo stanovište. Ili su barem znali imena Hvaljeni i Veličani. Možda se može kazati da je kriterij namjesništva sveukupnost imena, to jest biće koje je dostojno namjesništva je ono biće koje zna sva imena. Ukratko, može se kazati sljedeće: kad je Bog Onaj Koji nekoga imenuje i istovremeno Onaj Čiji se namjesnik postavlja, onda namjesnik treba da obavlja božanske poslove i mora imati znanje o onome što se odnosi na područje njegovog namjesništva. On mora poznavati Boga i Njegova svojstva, ali i Njegova stvorenja, da bi znao šta je njegova obave za spram njih i kako da je izvrši. Čak nam ovo objašnjenje može potvrditi da se pod imenima podrazumijevaju Imena Božija i imena stvorenja.

Je li stupanj znanja koje je posjedovao hazreti Adem (a to znanje je bilo sve obuhvatno i potpuno, dato mu od Boga i učinilo ga dostojnim namjesništva) postojao kod njega u ovom materijalnom ili u nekom drugom svijetu. Da li mu je ono dato kao nešto aktuelno, postojeće ili je potencijalno imao spo sobnost njegovog posjedovanja? Mi se nećemo upuštati u davanje konačnog odgovora na ova pitanja. Ono što se ovdje može potvrditi jeste da odnos iz među suda i subjekta zahtijeva poznavanje i Imena Božijih i imena stvorenja. A pošto je subjekt apsolutno namjesništvo, logično je onda da treba da ima znanje o svim Imenima i Svojstvima Božijim da bi mogao biti Njegov savr šeni namjesnik, ali i da ima znanje o stvorenjima svijeta. Ovo tumačenje ujedinilo je dvije skupine predaja, od kojih jedne govore o Imenima Božijim, a druge o imenima stvorenja.

Da li je ovo namjesništvo posebnost hazreti Adema ili je moguće i među drugim ljudima? Ajet ne ukazuje na to da se odnosi isključivo na hazreti Adema i možda se iz upitne rečenice: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati”, koju su izgovorili meleki i na koju im je Bog dao odgovor, može izvesti zaključak da se nije odnosilo isključivo na Adema, jer se nered ne odnosi na hazreti Adema koji je bio bezgrešan. Moglo bi se kazati da Adem ne čini nered i ne prolijeva krv, ali ne vjerujemo da će onaj ko je upoznat s islamskim izvorima reći da se ovo namjesništvo odnosi na sve ljude. Da li će namjesničkog položaja, čega nisu bili dostojni meleki, biti do stojni Šimr, Jezid, Begin, Regan i drugi slični njima? Samo osobe kakve su vjerovjesnici i imami Ehli-bejta mogu dosegnuti ovakav položaj. Potvrda ovoga je rečenica koju nalazimo u tekstovima zijaretnama, kakva je Zijaretname Džame’e: “Bog je zadovoljan da mu vi budete namjesnici na Zemlji”.

Dakle, ukratko se može kazati da se namjesništvo Božije ne odnosi isključivo na hazreti Adema i da se među ljudima mogu pronaći pojedinci koji su dosegnuli taj položaj, uz jedan uvjet, a to je znanje imena. Ali ko su oni koji su imali takvo znanje? Iz nekih izvora se može razumjeti da su Čisti imami imali znanje veće od onoga koje mi možemo zamisliti. Kod njih je bilo “znanje cijele Knjige” ili, kako je to kazano u Kur’anu, “onaj kod kojeg je bilo znanje Knjige”.[13]

Tumači se da se ovo odnosi na Zapovjednika vjernih, mir s njim, i na Čiste imame. Sljedeće što se može kazati u vezi s ajetom o kojem govorimo jeste to da je glavni razlog našeg stvaranja bilo ostvarivanje božanskog namjesništva na Zemlji. Pošto je osim hazreti Adema bilo namjesnika iz njegovog potomstva, među ljudima je bio potreban proces reprodukcije pa da na svijet dođu mnogi ljudi i da bi dobri među njima dosegnuli namjesništvo. Na kraju ovog poglavlja kazat ćemo da će do kraja stvaranja ljudi na Zemlji postojati namjesnik Božiji jer, kako smo kazali, glavni razlog stvaranja je upravo namjesništvo Božije, i ako njega ne bi bilo, onda bi to bilo suprotno glavnom cilju stvaranja.

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] El-Bekare, 30-33.

[2] El-Bekare, 30.

[3] Merjem, 59.

[4] El-A’raf, 169.

[5] El-Furkan, 62.

[6] El-Bekare, 30.

[7] Sad, 26.

[8] Sad, 26.

[9] El-A’raf, 69.

[10] El-A’raf, 129.

[11] Ibrahim, 19.

[12] Misli se na dio 31. ajeta sure El-Bekare: “I pouči Adema svim imenima”.

[13] En-Neml, 40.