Ako je čovjek činio neki grijeh i nakon nekog vremena se pokajao i peestao, zanima me što je s posljedicama tog grijeha, da li i one nestaju?
Hvala
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum
Pokajanje predstavlja nadu i povratak čovjeka koji je zgriješio na vrata sreće i vječnog života. Pokajanje je sklapanje saveza između roba i njegovog Gospodara.
U tom savezu rob iz dubine svog bića prihvata dva uslova:
1. da žali zbog ružnih djela, kršenja zakona i prekoračenja Božijih granica i prava drugih
2. da više ne ponavlja učinjeno i da nadoknadi propušteno.
Znači, čovjek pokajanjem zbog prošlih djela čitavim bićem percipira štetu nastalu zbog grijeha, jer zbiljsko pokajanje je srazmjerno stepenu percepcije pokajanja, a percepcija pokajanja je srazmjerna svijesti o šteti koju osoba vidi u svojim ružnim mislima, moralu i djelima. Što je percepcija dublja, posljedice koje se vraćaju su jače, baš poput lopte koju smo usmjerili ka zidu – što smo je snažnije bacili njen povratak prema nama će biti snažniji.
Stoga, zbiljsko pokajanje ima dva temeljna stupa: jedan je shvatanje ružnoće počinjenih djela i pogubnih posljedica te štete koja se nanosi vjerskoj i ljudskoj ličnost čovjeka. Drugi stup je odluka da se nadoknadi šteta koja je učinjena ljudskoj duši i vjeri.
S druge strane, Uzvišeni Bog na osnovu Svoje mudrosti i beskonačne milosti te na osnovu onoga što proizlazi iz Njegovog Gospodstva i odgajanja stvorenog je Sebe obavezao i dao obećanje da ne samo da će oprostiti grijehe i ne samo da će ukloniti njegove posljedice već će sve ružne posljedice tog djela pretvoriti u dobre i lijepe. Poput smrdljivog đubriva, koje – djelujući sa zemljom, zrakom, vodom i svjetlom – kada se prospe pred stabiljiku cvijeta, poprima lijepi oblik latica cvijeta, a njegov miris se pretvara u prijatan i ugodan miris cvijeća. Kada čovjek uvidi ružnoću svojih djela i shvati da je svoju sreću zbog grijeha bacio u vjetar, tek onda će svoje potrebite ruke svjesno podići ka Apsolutno Neovisnom i jezikom isprike i kajanja vratiti se na put Boga Milostivog, Onog Koji prašta, Plemenitog i Samilosnog.
Kada rob prizna nemoć, slabost i grijeh, uzburka se beskrajno more Božije ljubavi, pa oblak ljudskog pokajanja pretvara u kišu koja s njega čisti prljavštine, pesimizam i vraća mir i sreću. Teškoće i nevolje roba pretvaraju se u mir i spokoj, on se vraća sa šejtanovog puta na put istine i put slijeđenja Božijih zakona. Prema tome, Božije obećanje jeste da oprašta grijehe, da poništava posljedice grijeha i da umjesto njih daje milost i dobrotu.
إِلَّا مَنْ تَابَ وَآمَنَ وَعَمِلَ عَمَلًا صَالِحًا فَأُوْلَئِكَ يُبَدِّلُ اللَّهُ سَيِّئَاتِهِمْ حَسَنَاتٍ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَحِيمًا.
Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. (Furkan, 70)
Ovo je sigurno obećanje časnog Kur’ana: da će postiđeni grješnici na najbolji mogući način biti primljeni i počašćeni i da će ih Uzvišeni Bog primiti u Svoju milost.
prof. Akbar Eydi