Učenje nauke ne znači oponašanje u kulturi!

Sejjid Ali Hamenei

Ovo je vrlo važna činjenica. U kadžarskom periodu ušli su u zemlju po prvi put primjeri i znakovi zapadne kulture. Iranski dvorski službenici tog vremena bili su prvi sloj stanovništva koji je ostvario kontakt sa Evropljanima. Prva stvar koju su naučili nije bilo znanje. Naučili su njihove običaje, ponašanje i načine druženja. Tu je napravljena greška i to je tačka od koje se nastavilo s greškama. Neki misle, budući da su Zapadnjaci od nas napredniji u naučnom pogledu, mi trebamo od njih učiti kulturu, vjerovanja, pravila druženja, način življenja, te društvene i političke odnose. Ovo je pogrešno. Ako vam u razredu predaje neki profesor i to jedan veoma dobar profesor, kojeg volite, da li trebate obavezno izabrati boju svoje odjeće onakvu kakva se njemu sviđa?

Ako ovaj profesor ima loše navike, da li vi trebate od njega da učite te loše navike? Pretpostavite da profesor usred predavanja stavi prst u svoj nos, a vi uzimate učite od njega zašto da preuzmete ovakve stvari? Evropljani imaju mnogo neispravnih i pogrešnih radnji i ružnih ponašanja. Zašto moramo ove stvari učiti od njih? Onaj čovjek, privučen i očaran naukom Zapadnjaka, govorio je: “Mi trebamo postati Zapadnjaci od glave do pete.” Zašto? Mi smo Iranci i trebamo ostati Iranci. Mi smo muslimani i trebamo biti muslimani. Oni imaju više znanja od nas. Dobro, idemo da usvajamo znanje od njih. Zašto moramo učiti od njih običaje, kulturu, ponašanje i načine druženja? Kakva je ovo pogrešna logika? Zato što oni, iz nekog razloga, trebaju stavljati oko vrata nešto što se zove kravata – a naravno mi njih ne pitamo “Zašto vi vežete kravatu?”, kravata je njihova – da li mi trebamo njih oponašati? Kakav je naš logičan razlog za to? Zašto ih mi slijedimo u oblačenju, ponašanju, načinima druženja, razgovoru i čak u njihovom naglasku?

Ja ponekad vidim da se naš izvještač na televiziji javlja iz nekog dijela svijeta na perzijskom jeziku i tema se tiče Irana. Ali govori perzijski jezik poput jednog Engleza! Ovo je unutrašnja slabost i osjećaj manje vrijednosti. Zašto ja trebam, zato što sam Iranac, da se osjećam manje vrijednim? Ja se ponosim svojim jezikom. Ponosim se svojom kulturom. Ponosim se svojom domovinom, zemljom i svojom prošlošću. Zašto njih trebam oponašati? Nemam razloga da ih oponašam. Oni imaju više znanja. Vrlo dobro. Mi ćemo steći njihovo znanje i, ako nešto košta platit ćemo, također. Oni su, također, slučajno, naučili da se znanje mora zamijeniti za novac. Ono što danas najviše zanima Zapadnjake je novac. U islamu nije tako. U islamu znanje je po sebi časno. Prema njihovom mišljenju nauka vrijedi kao nešto zamjenjivo za novac. Znanje ima cijenu kojom se mogu steći dolari ili funte. Mi ćemo iskoristiti to njihovo stanje i kupit ćemo od njih njihovo znanje. Platit ćemo te troškove. Ali nećemo nikoga oponašati i ne trebamo to raditi. To je ono što želim reći vama mladima.

Naravno, govoriti ove riječi je lahko, ali njihovo provođenje u praksu nije tako lahko. To je teškoća našeg posla. Administrativni aparat zemlje, državne službe, različite institucije, zakonodavci, univerziteti, naučni, univerzitetski i istraživački menadžment zemlje, odgojno-obrazovne institucije, svi trebaju uložiti veliki trud. Mi, koji smo pronašli put, mi koji znamo da trebamo ovim putem hoditi i stići do ovih visokih vrhova, moramo raditi. Naravno da je teško, zahtjeva znoj i umor. Neki nepouzdani ljudi osjećaju umor na pola puta i vraćaju se. Ali većina će ići. Moramo ići ovim putem. Ovo je težak posao – nije lahak – ali ovaj teški posao možemo uraditi i, uz blagoslov Božiji, uradit ćemo. Reći ću još dvije stvari i završit ću svoje obraćanje. Spomenuo sam pitanje kulturnog oponašanja. Naravno da je kulturno oponašanje jako velika opasnost. Ali da se ovo pogrešno ne shvati, da sam ja protiv mode, raznovrsnosti i promjena u načinu življenja. Ne, praćenje mode i novih stvari, ako se ne pretjeruje, ako ne bude slijepo slijeđenje i dječije rivalstvo, nije sporno. Ako se mijenja odjeća, ponašanje i ukrašavanje, nema problema. Ali budite oprezni da smjer ovog praćenje mode ne bude prema Evropi. To je loše. Ako modni kreatori Evrope i Amerike u nekom modnom časopisu predstave neku odjeću koju kreiraju za svoje muškarce i žene, da li mi trebamo ovdje u Hamedanu ili Teheranu ili Mešhedu da ih slijedimo? To je loše. Sami dizajnirajte i sami napravite.

Izvor: Izvor: Sejjid Ali Hamenei, Temelji islamske kulture, sv.2 (Izbor iz govora vođe Islamske revolucije 1989-2009), Fondacija „Mulla Sadra“, 2019., sa perzijskog preveo: Refik Razić