Nužnost proučavanja razvoja djeteta

Razvoj djeteta, od dana kada se rodi pa sve dok ne dosegne stepen zrelosti, prolazi kroz uzastopne i međusobno povezane faze, koje se mogu smatrati specifičnim poglavljima jedinstvene historije. Iako je ovaj razvoj naizgled stalno i jednolično napredovanje, on se, ustvari, usporava i ubrzava i ima ponekad živahne, a ponekad mirne periode. Promjene su naizgled stalne i kontinuirane, ali to je, ustvari, biće koje mora proći određene faze. Svaka od ovih faza života pod utjecajem je ranijeg perioda, a i sama utječe na narednu fazu. Zato kažu da glavni temelji života odraslog i punoljetnog čovjeka zavise od kvalitete njegovog djetinjstva. U ovom periodu kreira se ponašanje djeteta, posebno njegovo emocionalno i društveno ponašanje, usljed komunikacije s roditeljima i ljudima koji ga okružuju. Osoba većinu svojih navika i racionalnih postupaka u životu stječe u periodu djetinjstva i, otprilike, u ovoj se fazi uči kvaliteti prilagodljivosti sredini.

Stoga se može tvrditi da se kakvoća ponašanja u djetinjstvu starije osobe može procijeniti na osnovu njegovih trenutnih postupaka, kao što američki psiholog Gesel[1] kaže: “Dijete od pet godina mali je primjerak mlade osobe koja će kasnije postati.”[2]

Vjerski predvodnici i humanisti, koji žele da upute narod u smjeru zdravog života, punog stvarnog mira i udobnosti, treba da obrate pažnju na važnost odgoja djeteta i daju potrebne upute u vezi s tim. Poslanik islama, s. a. v. a, i Bezgrešni Imami, a. s., iz Poslanikovog Ehli-bejta, a. s., izrekli su vrijedne govore na ovom polju, što je pokazatelj važnosti ovog perioda u islamskom odgoju. Ovdje ćemo se zadovoljiti samo riječima zapovjednika pravovjernih Imama Alija, a. s.: “Onaj ko u djetinjstvu ne bude učio, u godinama zrelosti neće prednjačiti (u društvu).”[3]

Nema sumnje da pisci vjerskih knjiga i uposlenici u odgoju i obrazovanju djece i učenika neće moći ostvariti uspjeh vrijedan hvale i isticanja u religijskoj edukaciji djece bez ovladavanja ovim postignućima psihologije. Ova vrsta istraživanja doprinosi da shvatimo prve i osnovne stubove intelektualnog života i nivo međusobne povezanosti vanjskih životnih odlika kada je riječ o tjelesnom i društvenom razvoju, i, također, daje nam mogućnost da uporedimo djecu i adolescente iz različitih sredina i shvatimo utjecaj postojeće sredine i kulture i kvalitetu njihovog razvoja i sazrijevanja, kako bismo mogli, u okviru svojih mogućnosti, stvoriti odgovarajuće uvjete za prirodan i zdrav razvoj djece i adolescenata, pa čak i starijih osoba.

Ova istraživanja pokazuju kakva očekivanja moramo imati od djeteta u svakoj starosnoj dobi i kojim se primjerima ponašanja, stavova, želja, naklonosti i potreba izdvaja svaka starosna dob, kako bi se ispravno odredili sadržaji nastavnih predmeta, i sve ono što je u vezi s religijskim odgojem i obrazovanjem, te da se izlože metode rada i primjeri njihove primjene kako bi se ostvario željeni uspjeh, a i okusila slast tog uspjeha.[4]

Izvor: Naser Bahonar, Podučavanje vjerskim pojmovima ukorak s razvojnom psihologijom, Fondacija „Mulla Sara“, Sarajevo, 2021.,s perzijskog prevela Mediha Hadžajlić

[1] Arnold Lucius Gesell (1880–1960).

[2] Šo‘arı Nežad, ‘Alı Akbar, Rawanšenası-ye rošd, str. 16.

[3] Prema navodima iz knjige: Ğawan az nezer-e ‘aql wa ehsasat, Mohammad Taqı Falsafı, sv. 2, str. 400.

[4] Više objašnjenja dato je u knjizi Rawanšenası-ye rošd, ‘Alı Akbar Šo‘arı Nežad, str. 17–18