Razlike među mushafima

Kako je već rečeno, razdoblje nakon Allahova Poslanika, s.a.v.a., je vrijeme sakupljanja Kur'ana. Velikani među ashabima su na osnovu znanja i sposobnosti započeli sakupljanje ajeta i uređivanje sura te ih je svako od njih sakupio u svoj posebni mushaf. Oni koji nisu mogli tako nešto da urade, zatražili bi da im neko prepiše jedan mushaf. Širenjem islamske vlasti i povećanjem broja muslimana ukazala se potreba za većim brojem primjeraka Kur'ana; tako da se broj primjeraka Kur'ana počeo povećavati. Neki od ovih mushafa su, na osnovu položaja njihovih sakupljača, imali posebnu važnost. Primjera radi, mushaf Abdullaha ibn Mes'uda – velikog ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.a. – smatrao se mjerilom za Kufljane. Također, mushaf Ubejje ibn Ka'ba u Medini, mushaf Ebu Musaa Eš'arija u Basri i mushaf Mikdada ibn Esveda u Damasku privlačili su pažnju ljudi.

Budući da su sakupljači mushafa bili mnogobrojni i svaki je zasebno obavio ovaj posao, a s druge strane, nisu svi bili jednakih sposobnosti i mogućnosti, svaki mushaf je imao određene različitosti u metodi, redoslijedu, kiraetu i sl., a upravo ove razlike su uzrokovale razilaženje među ljudima. Štaviše, kada bi se muslimani koji žive u udaljenim krajevima okupili radi bitke, zbog gorljivosti koju su posjedovali kada je riječ o uvjerenjima i stavovima, osuđivali bi jedni druge, što je izazivalo svađe i rasprave među njima.

Ovdje ćemo navesti jedan primjer nesuglasica koje se tiču mushafa među ljudima te njihove gorljive privrženosti kiraetima vlasnika ovih mushafa.

Huzejfe je, nakon povratka iz bitke u Armeniji, rekao Sa'idu ibn Asu: “Na ovom putovanju sam se susreo s jednim pitanjem koje će, ako se zanemari, uzrokovati razilaženje među ljudima kad je riječ o Kur'anu i nikada se neće moći riješiti.” Sa'id je upitao: “O čemu se radi?” Huzejfe je rekao: “Vidio sam stanovnike grada Humsa (Sirija) koji smatraju da je njihov kiraet bolji od drugih kiraeta, a oni su naučili Kur'an od Mikdada. Vidio sam ljude u Damasku koji su govorili: ‘Naš kiraet je bolji od drugih kiraeta.’ Vidio sam Kufljane koji su prihvatili Ibn Mes'udov kiraet i imali su isto uvjerenje o njemu. Također sam vidio stanovnike Basre, koji su učili Kur'an prema kiraetu Ebu Muse Eš'arija, a njegov mushaf nazivaju Srž srca (لُبَابُ الْقُلُوب).”

Kada su Huzejfe i Sa'id stigli u Kufu, Huzejfe je o ovom pitanju razgovarao sa ljudima i upozorio ih je na ono čega se boji. Ashabi Allahova Poslanika, s.a.v.a., i mnogi tabi'ini su se složili s njim, ali drugovi Ibn Mes'uda su mu kazali: “Zašto nam prigovaraš? Zar mi ne učimo Kur'an po kiraetu Ibn Mes'uda?” Huzejfe i njegovi istomišljenici se naljutiše i rekoše im: “Šutite! Griješite!” Huzejfe reče: “Tako mi Allaha, ako ostanem živ, ovo pitanje ću iznijeti pred halifu muslimana (Osmana) da bi našao rješenje.” Kada se Huzejfe susreo sa Ibn Mes'udom, s njim je razgovarao o ovom pitanju, ali je Ibn Mes'ud grubo postupio prema njemu. Sa'id se mnogo naljutio i napustio je sastanak. Narod se također razišao, a Huzejfe je u ljutnji krenuo da se sretne sa Osmanom.[1]

Jezid Nehai također je rekao: “Za  vladavine Velida ibn Ukbe, kojeg je Osman postavio za upravitelja Kufe, otišao sam u Kufsku džamiju i tamo zatekao jednu skupinu ljudi, a Huzejfe je bio među njima. U to vrijeme nije niko bio postavljen da upravlja poslovima džamije. Neko je uzviknuo: ‘Oni koji slijede kiraet Ebu Muse Eš'arija neka idu u ugao pored vrata, a oni koji slijede kiraet Ibn Mes'uda neka se povuku u ugao kuće Abdullaha.’ Ove dvije skupine su se razišle oko ajeta iz sure Bekare. Jedni su govorili da ajet glasi:

وَ أَتِمُّوا الْحَجَّ وَ الْعُمْرَةَ لِلْبَيْتِ

a drugi su govorili:

وَ أَتِمُّوا الْحَجَّ وَ الْعُمْرَةَ لِلهِ

Huzejfe se snažno uznemirio i rekao: ‘Ova razilaženja koja postoje među vama, postojala su i prije vas.’ Otišao je kod Osmana i iznio mu ovo pitanje.”

Ibn Ešteh prenosi od Enesa ibn Malika da je rekao: “Ljudi su se u Osmanovo vrijeme u Kufi razilazili oko Kur'ana. Jedan učitelj je podučavao prema kiraetu vlasnika jednog mushafa, dok je drugi učitelj podučavao po kiraetu drugog vlasnika mushafa. O ovim razlikama se prvo raspravljalo među omladinom, a preko njih dolazile su i do učitelja. Svaki učitelj je proglašavao neispravnim kiraet drugih učitelja. Ova vijest je stigla do Osmana, koji je rekao: “Ovdje (u Medini) se razilazite u pogledu učenja Kur'anu i čitate ga pogrešno. Onaj koji je udaljeniji više zastranjuje i oko njega se razilazi.”[2]

Da ovakve događaje, kao što su razilaženja oko učenja Kur'ana, nisu predvidjeli razumni ljudi poput Huzejfe ibn Jemana – da mu se Allah smiluje – došlo bi do nepoželjnih događaja i do smutnji sa kobnim posljedicama.

 Ulazak Huzejfe u Medinu

Huzejfe je po povratku iz Bitke u Armeniji bio nezadovoljan zbog razilaženja ljudi oko Kur'ana te je započeo savjetovanje sa onim ashabima Allahova Poslanika, s.a.v.a., koji su bili u Kufi, prije nego ova razilaženja zahvate druga mjesta. Huzejfe je mislio da treba Osmana navesti da preduzme korake ka objedinjavanju mushafa i obavezivanju ljudi na slijeđenje jednog načina učenja. Svi ashabi su prihvatili ispravnost ovog mišljenja, osim Abdullaha ibn Mes'uda. Stoga je i Huzejfe što prije otišao prema Medini da Osmana potakne na spasenje ummeta Muhammedova, s.a.v.a., prije razjedinjenja.

Huzejfe je rekao Osmanu: “O halifo muslimana! Ja bez ikakva okolišanja upozoravam. Spasi ovaj ummet prije nego ga zahvati razilaženje koje je zahvatilo jevreje i kršćane!” Osman je upitao: “O čemu je riječ?” Huzejfe je odgovorio: “Sudjelovao sam u Bici u Armeniji i tu su stanovnici Sirije učili Kur'an kiraetom Ubejje ibn Ka'ba, za čije primjere stanovnici Iraka nisu ni čuli. Stanovnici Iraka su slijedili kiraet Ibn Mes'uda, za čije primjere stanovnici Sirije nisu čuli. Svaka skupina je proglašavala nevjerničkom drugu skupinu.”[3]

Budući da su ovi i njima slični događaji imali nepoželjne posljedice, Osman je ozbiljno pristupio pitanju i odlučio ujediniti mushafe. Ujedinjavanje mushafa u tom trenutku je bio veoma velik posao i novost jer niko od prethodnika takvo šta nije uradio. Pored toga, postojale su prepreke u izvršavanju ovog posla, jer su postojali mnogobrojni primjerci ovih mushafa u Medini i oko nje, te u udaljenijim krajevima, iza kojih su stajali velikani među ashabima, i bilo je veoma teško zanemariti ugled koji su oni uživali u islamskom društvu u to doba. Postojala je mogućnost da se radi odbrane njihovih mushafa ljudi pobune i naprave velike prepreke na ovom putu. Zato je Osman sazvao one ashabe koji su bili u Medini i posavjetovao se s njima i svi su se saglasili oko nužnosti izvršenja ovog posla, po bilo koju cijenu. Ibn Esir kaže: “Osman je okupio ashabe Allahova Poslanika, s.a.v.a., te je sa njima razgovarao o ovom pitanju i svi su prihvatili mišljenje Huzejfe.”[4]

Hazreti Ali, a.s., također je bio saglasan sa ovim programom. Ibn Ebi Davud prenosi od Suvejda ibn Gafle da je Ali, a.s., rekao: “Tako mi Allaha, Osman u vezi s Kur'anom nije preduzeo ništa, a da se nije s nama posavjetovao. O kiraetima se savjetovao s nama i rekao: ‘Rečeno mi je da neki kažu: Moj kiraet je bolji od tvog, a ovo je blizu nevjerstva.’ Rekao sam Osmanu: ‘Koje je tvoje mišljenje?’ Odgovorio je: ‘Moje je mišljenje da ljudi na raspolaganju trebaju imati samo jedan mushaf i da se o njemu ne trebaju razilaziti.’ Rekoh: ‘To je dobro mišljenje.’”[5] U drugoj predaji stoji da je hazreti Ali, a.s., rekao: “Da je pitanje mushafa meni predato, i ja bih uradio isto ono što je Osman uradio.”[6]

Izvor: Mohammad Hadi Ma'refat, Uvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2013., s perzijskog preveo: Arman Berberac

[1] El-Kamil fi-t-tarih, sv. 3, str. 111.

[2] El-Itkan, sv. 1, str. 59.

[3] El-Kamil fi-t-tarih, sv. 3, str. 111; Sahihu-l-Buhari, sv. 6, str. 225; Mesahif Sidžistani, str. 19-20.

[4] El-Kamil fi-t-tarih, sv. 3, str. 111.

[5] El-Itkan, sv. 1, str. 59.

[6] En-Nešru fi-l-kira'ati-l-‘ašr, sv. 1, str. 8.