Logička, prirodna i umska univerzalija

U propoziciji: “Čovjek je univerzalija”, postoje tri stvari na koje treba obratiti pažnju:

a) bit čovjek, sa aspekta toga šta je ustvari čovjek,

b) univerzalija kao pojam, bez uzimanja u obzir da li je to osobina čovjeka ili nečeg drugoga,

c) univerzalni čovjek, znači pojam čovjek sa osobinom univerzal­nosti.

Drugim riječima, u ovoj propoziciji čovjeku je pripisana osobina univer­zalnosti. Također, jasno je da u njoj postoji subjekt, tj. čovjek, osobina, tj. univerzalija, kao i osobina opisivanja čovjeka univerzalnim.

1. Ako se u obzir uzme sami pojam, kojem je pripisana osobina uni­verzalnosti (naravno, um posjeduje sposobnost da to učini), naprim­jer, ako se čovjek posmatra samo sa aspekta što je ustvari čovjek, ne uzimajući u obzir pripisuje li mu se osobina univerzalnosti ili ne, onda se ovako percipiran pojam naziva prirodna univerzalija (كـلى طبـيعى). Pod ovom univerzalijom podrazumijeva se sama priroda stvari. U rečenici: “Čovjek je razumna životinja”, čovjek je percipiran upravo s ovog aspekta. Karakteristika prirodne univerzalije je da u spoljnjem svijetu postoji posredstvom svojih objekata.

2. Ako se u obzir uzme jedino osobina univerzalnosti, znači, ako se razmatra pojam univerzalnost bez obzira da li je on osobina bilo kom određenom subjektu, tj. ako se univerzalnost razmatra kao pojam čija istinitost za više jedinki nije nemoguća, onda se ovako percipiran pojam naziva logička univerzalija (كـلى منـطـقى).

Pitanje: Zašto je ime ove univerzalije logička?

Odgovor: Zato jer je prije rečeno da je sa stanovišta logike percepcija svih pojmova moguća na dva načina:

a) partikularno, tj. da određeni pojam ne može biti istinit za više jed­inki, kao što riječ Hasan odgovara samo jednoj određenoj osobi.

b) univerzalno, tj. da je za pojam moguće pretpostaviti više od jedne jedinke, kao što je to moguće za riječi voda i čovjek. Dakle, sama riječ univerzalija je pojam koji može imati više jedinki.

Pitanje: Da li logička univerzalija postoji u spoljnjem svijetu i da li se na nju tamo može ukazati?

Odgovor: Logička univerzalija je umski pojam, kojeg razum percipira iz univerzalnih umskih pojmova, a ne iz bića spoljnjega svijeta. Dakle, logička univerzalija postoji jedino u umu.

3. Ako se osobina univerzalija i opisano čovjek posmatraju za­jedno, tj. ako se u uzme obzir bit čovjeka skupa sa njegovom osobinom univerzalnosti, naprimjer, čovjek je bit i univerzalni pojam koji odgovara za više jedinki, onda se ovako percipiran pojam naziva umska univer­zalija (كـلى عـقـلى). Umska univerzalija postoji jedino u umu, budući da nje­gova osobina univerzalnosti postoji u umu, a ne u spoljnjem svijetu.

Dakle, u raspravama logike razlikuju se tri oblika univerzalija:

1. prirodna univerzalija,

2. logička univerzalija,

3. umska univerzalija.

Pitanje: Da li su ova tri aspekta posmatranja karakteristična samo za po­jam univerzalija ili obuhvataju sve ostale pojmove pet univerzalija i da li je pojam partikularno izuzet iz ovoga pravila?

Odgovor: Ovo pravilo nije ograničeno isključivo na pojam univerzalija, i on je ovdje spomenut samo kao primjer. Ovo pravilo odnosi se i na po­jmove vrsta, vrsna razlika, opći i osobeni akcident.

Poimanje čovjeka sa aspekta bivanja čovjekom jeste njegovo poimanje kao prirodne vrste. Kod logičke vrste posmatra se sam pojam vrsta, pa se u odgovoru na pitanje o štastvu kaže se da je vrsta cijela zajednička zbilja više partikularija. Pojam čovjek je umska vrsta sa onog aspekta kada ga posmatramo kao vrstu koja čini cijelu zajedničku zbilju mnoštva partikularija. Isti slučaj je i sa ostalim univerzalijama, kao i samim pojmom partiku­larije, i tu nema nikakve razlike.

Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović