Logika je sredstvena – propedeutička nauka ( ﺁلة )
Jedno od pitanja na koje moramo obratiti pažnju je i to da logika u podjeli nauka na sredstvene i nezavisne pripada sredstvenim naukama.
Objašnjenje:
Stjecanje svake vrste znanja usmjereno je ka ostvarivanju određenog cilja. Nekada je ono ostvarivo stjecanjem i razumijevanjem pitanja samo jedne nauke, bez uzimanja u obzir druge, dok u drugim slučajevima nije tako, nego je stjecanje jedne nauke uvod za razumijevanje druge. Ustvari, čovjekov cilj jeste viša nauka, međutim put stizanja do određene nauke moguć je samo posredstvom uvodne. Prve nauke nazivaju se nezavisnim, što znači da su one same cilj naučnog pregnuća. Druga skupina nauka naziva se sredstvenim, a stječu se radi ovladavanja drugim naukama. Logika spada upravo u sredstvene, a ne u nezavisne nauke. To znači da logika poučava čovjeka općim principima ispravnog mišljenja kako bi mu pomogla u stjecanju ma koje vrste znanja. Upravo zato logika je nazvana vagom (ميزان ), mjerilom ( ملاك ) i slugom nauka ( خادم العـلوم ).
Primjer:
Nekada čovjek ide na pijacu kupiti kakav lijep cvijet, a nekada peć ili ventilator. Ako bismo ga upitali za razlog, čuli bismo dva različita odgovora. Za kupovinu cvijeta rekao bi: “Bio je veoma lijep i svidjelo mi se gledati ga.” Za ventilator bi kazao: “Kupio sam ga zato što je veoma vruće”, ili: “Kupio sam peć zato što je hladno.” Vidimo da je cvijet sam po sebi cilj, dok su ventilator i peć posrednici u ostvarenju glavnoga cilja, tj. otklanjanju hladnoće ili vrućine. U slučaju umjerenog vremena nijedno od ovoga dvoga ne bi bilo uzeto u obzir. Međutim, cvijet se kupuje bilo da je vrijeme toplo ili hladno. Ljepota, a ne nešto drugo, razlog je njegove kupnje. Ako bismo artikle iz ovog primjera htjeli svrstati u gornju podjelu, onda bi cvijet pripao skupini nezavisnih, a ventilator i peć skupini sredstvenih nauka.
Odgovor na jedno pitanje:
Iz dosad rečenog postalo je jasno, najprije, da između nauka postoji određeni odnos, i nadalje, da sve nauke imaju potrebu za logikom.
S obzirom na položaj logike, koja, s jedne strane, najvažniji plod ljudskog života – razum i misli – podvrgava provjeri i vrednovanju, i koja, s druge strane, treba pozitivno odgovoriti potrebama drugih nauka, koje to od nje i očekuju, obaveza tragaoca za znanjem je da uloži maksimalan trud radi ovladavanja njome. Najvažniji temelj svih ljudskih nauka jeste logika, i što je ovaj temelj čvršći, ono što se gradi na njemu bit će pouzdanije.
Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović