srijeda, 07 januar 2009 15:50
Dok muslimani širom svijeta obilježavaju dan Ašure (10. Muharrem) postom i drugim ibadetima, šijje to rade na njima svojstven način. Video i slike koje slijede imaju za cilj da muslimane naših prostora pobliže upoznaju sa šiitskim zabludama i njihovim “ibadetima” koji su spoj židovsko-kršćansko-vatropokloničkih rituala i islama.
Krvava Ašura
Na dan Ašure, šijje izvode svoj rital Matam, koji je u stvari isto što i krščansko samokažnjavanje. Na ovaj dan, 10. Muharrem, pod blagoslovom njihovih imama, šijje masovno izlaze na ulice, gdje izvode ovaj ritual. Ovim ritualom sa kršćanskom pozadinom oni se, u stvari, samokažnjavaju zbog izdaje Huseina r.a. od strane njihovih predaka (kako to oni misle).
Napomena administratora: Slike su zbog neprimjerenog sadržaja cenzurisane.
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Poštovani brate, šaljemo Vam odgovor na slike koje ste uz čudne komentare poslali, kako bi se neke istine pojasnile, s nadom da, kao prvo, na Sudnjem danu budemo oni koji će imati objašnjenje za Gospodara svjetova, posljednjeg Poslanika i njegovu porodicu, a kao drugo – da ovo bude korisno i rasvijetli istinu.
Postoji mogućnost da će ovaj dugi odgovor uzrokovati umor, ali odgovaranje na Sudnjem danu će biti mnogo duže i s mnogo većim umorom.
Ovakve slike su u društvu brojne i neki ljudi ovakva djela vole, smatraju ih služenjem vjeri, i ovim putem žele da iskažu ljubav i naklonost prema islamu i Poslanikovoj porodici, a drugi ih smatraju nelogičnim djelom te ga tako i zaobilaze. Druga grupa ovo smatra širkom, i jednim vidom saradnje sa kršćanstvom i javnim suprostavljanjem islamu i Kur’anu. Stoga, osobe kojima se obraća odgovor nije sam pošiljalac, već sve tri navedene grupe. Od Uzvišenog Allaha tražim iskrenost u djelu, i koračanje Pravim putem. Onim putem čiji je cilj saputništvo sa Božijim poslanicima, prijateljima i iskrenima.
1. Vjera je istina, a ne stranka.
Na ovo moramo gledati i obratiti veliku pažnju: vjera je jedna istina i zbilja kreacije, a ne neka stranka, poput onih koje postoje na svijetu i vladaju među ljudima i političarima.
Ako bismo ovo ispravno shvatili , uvidjeli bismo da smo mi ti koji moramo da mišljenja, djela i moral uskladimo sa postojećom istinom. Znači, ostavljajući na stranu svaki oblik pretjerivanja i slijepe privrženosti, moramo spoznati vjeru kako bismo bili uvjereni da posjedujemo ispravan iman, dobra djela i lijep moral. Pa tako, mi kao osobe koje su se opredjelile za vjeru imamo dvije božanske dužnosti, a ako se bilo koja ne bi izvršavala, sigurno da se nećemo okoristiti vjerom. Obje ove dužnosti su uslovljene jedna drugom, a to su:
a) Ispravna i precizna spoznaja vjere i njenih učenja i propisa,
b) Usklađivanje vjerovanja i djela sa njenim ispravnim zakonima.
Ovo je ona istina na koju ukazuju desetine kur’anskih ajeta i napominju je stotine poslaničkih predaja, a da bismo pojasnili navedeno, navest ćemo nekoliko njih:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَلْتَنظُرْ نَفْسٌ مَّا قَدَّمَتْ لِغَدٍ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ خَبِيرٌ بِمَا تَعْمَلُونَ
O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. (Hašr, 18)
U ovom ajetu je dva puta spomenuta rečenica اتَّقُوا اللَّهَ – bojte se Allaha, jednom na početku i drugi put na kraju ajeta. Veliki mufessir Allame Tabatabai, r.a., je mišljenja da se prvo اتَّقُوا اللَّهَ – bojte se Allaha odnosi i ukazuje na izvršavanje vjerskih dužnosti, bilo izvršavanje vadžiba ili klonjenje harama. Drugo اتَّقُوا اللَّهَ – bojte se Allaha se odnosi na preispitivanje i ispravljanje. Znači, da li je ono što sam izvršio uistinu onakvo kako mi je bilo naređeno? Ovo je ujedno i način svih razumnih na svijetu, u njihovom životu i radu. Jer, ako se ovo drugo preispitivanje ne provede nikada nećemo biti ubijeđeni i sigurni da li je ono što je izvršeno uistinu ono što je trebalo biti izvršeno, ili ne?! A čovjekovo savršenstvo je u tome da sebe smatra robom, i to iskrenim robom koji je u potpunom Njegovom posjedstvu, i da sebi ne pripisuje nikakvu nezavisnost, ni u biti ni u svojstvima, niti u posljedicama biti i svojstava, a svoja djela da izvršava onako kako je volja i naređenje Boga Uzvišenog, koji je sveopći Vlasnik, a ne samo onoga što čovjek voli. Jer, to je Bog koji je Svjedok svemu, i obuhvata svako stanje i istinu, a postojanje kreacije je u Njegovim rukama. (El-Mizan, 20. svezak).
Znači, svako vjerovanje (iman), djelo (‘amal) i moral (ahlak) će biti korisni čovječanstvu kada budu zasnovani na:
a) ispravnoj spoznaji, i
b) usklađivanju sa Božijom voljom i htijenjima Njegove Uzvišenosti.
U suprotnom, biće beznačajno i bezvrijedno, poput prirodnih čovjekovih djela i radnji u njegovom materijalnom životu, koji – ako se ne usklade sa naučnim zakonima i osnovama – neće podariti željene rezultate.
Prenosi se od hazreti Alija, a.s., da je rekao: قَصَمَ ظَهْرِي عَالِمٌ مُتَهَتِّكٌ و جَاهِلٌ مُتَنَسِّكٌ –
„Dvije osobe su mi slomile leđa, bestidan znalac (to je onaj znalac ili učenjak koji ima znanje o islamu i njegovim propisima, ali se ne ponaša u skladu s njima) i bogomoljni neznalica (obavlja molitvu, ali je neobaviješten o propisima i zakonima, te zbilji islama).“ (Biharu-l-envar, 2. sv, 111. str.)
Dakle, djelo i ibadet moraju biti svjesni i naučni. A znanje i informisanost moraju biti popraćeni sa djelom i izvršavanjem naredbi, jer u protivnom odvojeni i jedno bez drugog neće biti od koristi čovječanstvu.
Također je preneseno u poslaničkoj predaji, حَاسِبُوا أَنْفُسَکُمْ قَبْلَ أَنْ تُحَاسَبُوا وَ زِنُوا قَبْلَ تُوزَنُوا وَ تَجَهَّزُوا لِلْعَرْض الأَکْبَرِ – obračunavajte sebe, prije nego što se s vama obračunaju, i izmjerite (sebe) prije nego što vas izmjere, i pripremite se za veliki Sudnji dan! (Vesailuš- ši'a, 16. sv., 99. str., 21082. predaja). Znači, istina je vjera, po kojoj je djelovanje korisno, ali je potrebno i ispravno spoznati i na osnovu toga djelovati.
Međutim, stranke nisu ovakve. Što je veći broj pristalica, to su bliže pobjedi i moći. I zbog toga, istina i laž, ispravno i pogrešno nemaju nikakva značaja za njih. Na bilo koji način da pobjede oni će protivnika poraziti. Ovdje se primjeti da je vjera upućivač, a mi sljedbenici. Gdje god da je ona prisutna, i mi treba da smo prisutni. A ne gdje god smo mi i šta god želimo, to mora biti takvo.
2. Dokazivanje istine istinom je vrijedno.
Sljedeća napomena i tačka koja je vrlo značajna i vrijedna za svakog muslimana jeste sljedeće: ako tražimo i slijedimo istinu, i nastojimo je proširiti i propagirati, tada to mora biti putem istine i istinitim pojašnjavanjem. Ako želimo da uništimo korijenje neistine, tada je potrebno da to učinimo pojašnjavajem istine. Jer, ako se budemo kretali drugom putanjaom sigurno nećemo profitirati, niti ćemo biti postavljeni na putanju istine. Zato je hazreti Musa, a.s., rekao: حَقيقٌ عَلَى أَنْ لاَ أَقُولَ عَلَى اللَّهِ إِلاَّ الْحَقَّ قَدْ جِئْتُكُمْ بِبَيِّنَةٍ مِنْ رَبِّكُمْ – Dostojno je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg. (A’raf, 105) U ovom ajetu je jasno rečeno da nijedan čovjek nema pravo da o Bogu i vjeri govori išta osim istinu. A niko nema pravo da prihvati osim ono što je zasnovano na argumentima i jasnim dokazima. Znači, i govornik mora govoriti istinu, a i slušalac mora tražiti dokaze i argumentovanje, kako bi na taj način tokovi vjere i čovječije društvo bili postavljeni na onu putanju koja je volja i htijenje Božije. Znači, ako bismo željeli da se borimo sa jednim mišljenjem, pravcem ili vjerovanjem, moramo se ispravno kretati putem istine, i istinu braniti istinom. Zato nas je Kur’an podučio: مَّنِ اهْتَدَى فَإِنَّمَا يَهْتَدي لِنَفْسِهِ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا وَلاَ تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَى وَمَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّى نَبْعَثَ رَسُولا – Onaj koji je pronašao put upute, pronašao ga je samo za svoju korist i sreću, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i niko neće tuđe terete nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (Isra, 15) U ovom ajetu mogu se iskoristiti mnoge napomene i na njih se mora obratiti pažnja, kako bismo mogli da zakoračimo na putanju istine i da se njome okoristimo.
a) Svako djelo će biti samo i isključivo u korist ili štetu izvršioca tog djela, a jednoga dana će dobre ili loše posljedice toga okupirati vršitelja, i odvest će ga na mjesto na koje mora biti odveden. A niko se neće koristiti ili patiti zbog djela drugih.
b) Djelo neke osobe ne smijemo pripisivati nekoj drugoj osobi ili pravcu koji slijedi, jer kako će se posljedice djela vratiti svom počiniocu, niko nema pravo djela ljudi ili grupa da pripisuje drugima. Jer, ovo je izlazak s putanje istine i dospijevanje u zalutalost i na stranputicu.
c) Nijedna osoba ili skupina neće biti kažnjena Allahovom kaznom prije slanja poslanika koji je objasnio dokaze. Znači, ona djela zbog kojih će biti kažnjeni su ona djela o čijoj zabranjenosti ili neispravnosti je izvršilac informisan i svjestan, i nakon tog znanja ih počini iz tvrdoglavosti i suprostavljanja Božijim naređenjima.
d) Niko nema pravo da osuđuje druge da se suprostavljaju istini, osim ako posjeduje jasan i prihvatljiv dokaz za svoju tvrdnju. Da, može se reći “ovo djelo ili metod je neispravno”. Ali ovo je nešto sasvim drugo od slučaja kada se keže “izvršilac je imao loše namjere, a namjera mu je bila suprostavljanje istini”. Zato se u Poslanikovom hadisu kaže: “Djelo brata svoga opravdajte na najbolji način.” Znači, dok god možete uzmite pozitivnu i ispravnu stranu priče.
3. Čovjek je sastavljen od tri elementa.
Uzvišeni Allah je čovjeka stvorio iz tri elementa, gdje svaki ima ulogu u čovjekovoj sreći i životu, a to su:
a) Razum,
b) Strasti,
c) Ljutnja i odbrana samoga sebe i onoga što posjeduje kako materijalno, tako i duhovnog.
Razum daruje vjerovanje u istine i on je taj koji spoznaje Boga Uzvišenog. Prepoznaje razliku između čuda (mudžize) i magije (sihira). Razdvaja istinu od neistine. Upoznaje čovjeka sa putevima koji vode istini i laži. Ili, jednom riječju rečeno, spoznaja Kreacije, spoznaja čovjeka i spoznaja početka i kraja svijeta je zadatak razuma.
Strasti, također, čovjeka tjeraju na posao, djelatnosti i istraživanja. Želja za obožavanjem Boga tjera čovjeka na robovanje i obožavanje. Želja prema suprotnom polu tjera čovjeka na formiranje porodice. Želja za ukrašavanjem čovjeka postavlja na putanju dostizanja bogatstva, moći, industrije, napretka, ponašanja u skladu sa zakonima prirode i još stotine drugih primjera.
Ali, ljutnja, i moć odbrane, čovjeka tjeraju da dostignute stvari brani i čuva. Da brani vjeru, čast, čovječnost, suprugu, dijete, imetak, bogatstvo, domovinu, narodnu i vjersku pripadnost.
Znači, spoznaja, htijenje i odbrana su tri elementa koje je Uzvišeni Allah postavio u bitak svakoga stvorenja, što u obliku prirodnog nagona kao kod biljaka i životinja, što u obliku sticanja kao kod čovjeka. A sredstva i alatke svakog od ova tri elementa za stizanje do cilja je podario svim stvorenjima, kako bi putem njih mogli da dođu do svojih ciljeva.
4. Potrebe vremena i uslovi mjesta.
Sljedeće pitanje kojem se, također, mora posvetiti posebna pažnja jeste spoznaja vremena i njegovih potreba. Jer svako vrijeme ima posebnu potrebu za korištenje sredstava i alatki. Npr, korištenje sredstava za grijanje će biti u zimskom periodu, a sredstava za hlađenje u ljetnom periodu, u protivnom umjesto da budu korisni biće štetni. Spoznaja ovoga je jedno od veoma važnih pitanja koje će čovjeka voditi i pomoći u stizanju do cilja, a neposjedovanje spoznaje čovjeka baca u propast. Ovo pitanje se može često uočiti u kur’anskim ajetima, predajama Poslanika i Ehli-bejta, gdje se mnogo preporučuje. Npr, u nekim ajetima se od Poslanika traži strogost kao što je 9. ajet sure Tahrim i 73. ajet sure Tevba, يَا أَيُّهَا النَّبِيُّ جَاهِدِ الْكُفَّارَ وَالْمُنَافِقِينَ وَاغْلُظْ عَلَيْهِمْ – O Vjerovjesniče, ratuj sa nevjernicima i licemjerima i budi strog s njima…, dok se na drugom mjestu traži da bude blag, kao što je 159. ajet sure Ali Imran, وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لاَنفَضُّواْ مِنْ حَوْلِكَ – a da si bio grub i tvrda srca, sigurno, bi se razbježali iz tvoje blizine. A ponekada se kaže: إِنَّكَ لا تَهْدِي مَنْ أَحْبَبْتَ وَلَكِنَّ اللَّهَ يَهْدِي مَن يَشَاءُ – zaista ti ne upućuješ onoga koga voliš, već zasigurno, Allah upućuje koga hoće. (Kasas, 56), dok se na drugom mjestu kaže: وَإِنَّكَ لَتَهْدِي إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ – a ti zaista upućuješ na Pravi put. (Šura, 52) Da li su ova dva ajeta kontradiktornat? Ne, nikada! Svaki je pojašnjen na posebnom mjestu i pokazuju na određene istine, dok drugi ajeti ukazuju na druge istine. Još jedan primjer: Da bi Poslanik, s.a.v.a., pokazao svoje robovanje Allahu i da bi pozvao čovječanstvo poniznosti, ponekada je kroz bazar prolazio jahšući magarca ili mazgu bez sedla. Ili, u mnogo predaja se prenosi da bi svojim blagoslovljenim rukama jeo hranu i da bi oblizivao prste. Oba ova stanja su ispravna i u skladu sa ljudskim zakonima. Da je Poslanik, s.a.v.a., danas živ i da živi među nama da li bi ovo isto uradio? U ovoj Poslanikovoj, s.a.v.a., metodi postoje dvije stvari. Jedna je poniznost i robovanje Bogu, a druga su sredstva i alatke kojima pokazuje i poučava toj poniznosti.
Prva stvar je osnovna i nepromjenljiva. Znači, čovjek u svakom vremenu i u svakim uslovima mora robovati Allahu, i mora biti ponizan. Mora podučiti i odgojiti čovječanstvo. Ovo je osnova koja se ne može mijenjati.
Druga stvar, tj, pokazivanje sredstava poniznosti i podučavanja je promjenljiva, i uslovljena je vremenom i mjestom. Održavanje higijene i čistoće je nepromjenljiva osnova u svim vremenima i uslovima. Nemoguće je reći da u svim vremenima vladaju isti uslovi. A ovo je jedno od začuđujućih tajni islamskih zakona, koji imaju stalne i nepromjenljive osnove, te odjeljke koji su odgovarajući sa svim uslovima vremena i mjesta. I upravo ovakvo stanje imaju ajeti odbrane i nužnosti snage muslimana koji su u tom vremenu s spremnim i obučenim konjima išli u napad na Božije neprijatelje. A da li je danas moguće u napadu na Božije neprijatelje koristiti se konjima? I da li je moguće ići s konjima u napad s laserskim raketama? Znači, moć i snaga su jedna nepromjenljiva osnova, ali korištenje određenih sredstava npr. konja, zavisi od uslova vremena i mjesta. Moguće je da u jednom vremenu ili u nekim posebnim uslovima i posebnom mjestu konj bude najbolje sredstvo odbrane. Ali nekada ne samo da konj nije koristan, već je i smiješan i štetan.
5. Povratak osnovi
Sada, kada su pojašnjene osnove, i nemamo po pitanju njih nikakve sumnje, kažemo: Odbrana jedne misli ili škole ili čovjeka moguća je na nekoliko načina. To može biti:
a) Pozitivna i racionalna odbrana,
b) Negativna i racionalna odbrana,
c) Ispravna i emotivna odbrana.
Ponekada se čovjek suprostavi neprijatelju zbog odbrane svojih uvjerenja, časti, nezavisnosti, porodice, novca i stotine drugih primjera. On razmišlja koliko je neprijatelj moćan, tako da može isto toliko ili više da iskoristi sredstva. Ovo je pozitivna i racionalna odbrana u koju nema nikakve sumnje i koju potvrđuje vjera i sva živa stvorenja.
Ali, ponekad čovjek ili bilo koje drugo stvorenje koje je napadnuto, nema tu snagu i moć da bi se ozbiljno moglo suprostaviti, ili od suprostavljanja u nekom ratu ne vidi nikakvu korist. Stoga, racionalnom metodom pronalazi način kako bi sačuvao svoje postojanje i da bi izbjegao suprostavljanje. Oba ova toka su spomenuta u Kur’anu, i to u priči u kojoj jedna strana na osnovu proračuna želi da uđe u rat kako bi dostavila Božiju poruku, dok druga strana želi isporavnim proračunom da izbjegne suprostavljane, ali da ujedno očuva i svoje postojanje i domovinu. A to je priča hazreti Sulejmana, a.s., i Kraljice Sabe. Od hazreti Sulejmana, a.s., poruka koja je upućena je أَلا تَعْلُوا عَلَيَّ وَأْتُونِي مُسْلِمِينَ – Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite! (Neml, 31). Međutim, Kraljica Sabe zaključuje da kada god vladari ili moćnici uđu u jednu zemlju prvo je iskvare, a velikane te zemlje pokore, te je bolje da se izbjegne suprostavljanje i da ih udjeljivanjem poklona odvrate od napada. Nakon ovoga hazreti Sulejman, a.s., kaže فَمَا آتَانِيَ اللَّهُ خَيْرٌ مِّمَّا آتَاكُم بَلْ أَنتُم بِهَدِيَّتِكُمْ تَفْرَحُونَ – (Nije mi cilj plijen) Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! (Neml, 36) ارْجِعْ إِلَيْهِمْ فَلَنَأْتِيَنَّهُمْ بِجُنُودٍ لا قِبَلَ لَهُم بِهَا – Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti… (Neml, 37) Ovdje je Kraljica Sabe postupila na osnovu ispravnog i racionalnog promišljanja i otišla u posjetu hazreti Sulejmanu, a.s., a u Kur’anu je opširno ova priča opisana.
U ovoj priči se spominju dvije odbrane razuma, mišljenja i države. Jedna odbrana je pozitivna i racionalna, a to je odbrana pravca, uvjerenja monoteizma i čovječnosti od strane hazreti Sulejmana, a.s., a druga je negativna i racionalna odbrana Kraljice Sabe. Znači, obje ove odbrane su racionalne, ali iz dva različita usmjerenja i na osnovu dvije ispravne analize.
Ponekad je odbrana samog sebe, svog mišljenja, vjerovanja, zemlje, porodice i sl, putem sile i suprostavljanja nemoguća (iz bilo kojeg razloga), kao i putem slanja poklona i ustupanjem dijela zemlje. Jedna strana ima sve, dok druga strana nema ništa. Zato može samo da pokrene ljudske emocije, i da se pomogne savješću samih neprijatelja, pa tako ovim putem svoje postojanje ili pravac ili ono što voli sačuva od kandži neprijatelja i prenese svoju poruku potlačenosti. Ovo opet ima mnogobrojne puteve, poput štrajka glađu u zatvorima i spremnost na smrt, samoubistva ili samospaljivanja pred očima naroda ili velikih centara, ili upućivanja pisma Ujedinjenim narodima i braniteljima ljudskih prava i sl, a u svakom vremenu je postojao poseban način. Ovakve vrste odbrane su ispravne i buđenjem emocija i savjesti čovječanstva donose pobjedu potlačenima.
Kada pogledate žene i djecu koji su napadnuti neprijateljskim tenkovima i granatama u Gazi ili u bilo kojoj drugoj zemlji, oni kukaju, i svoje raščupane kose i odjeću svoje djece pokazuju novinarima. Tijela pokrivena krvlju, porušene kuće, zatvorene prodavnice, opustošene ulice, starije osobe koji svojim krvavim rukama skrivaju svoja lica od snimatelja. Zbog čega sve ovo? Za pokazivanje neprijatelju sigurno nije! Jer je on došao da njihove živote pretvori u smrt, povukao se da bi im još gore od sebe poslao. Dakle, nije zbog pokazivanja neprijatelju, već zbog pokazivanja svoje potlačenosti i suprotne strane kao tlačitelja. To je za buđenje uspavanih savjesti čovječanstva, to je za odbranu porodice, zemlje, mišljenja, mezhebske i vjerske opredjeljenosti. A koliko je i korisno!!! I ovo je jedan način odbrane putem osjećaja i emocija, za očuvanje postojanja i pokazivanje divljeg morala neprijatelja.
Pitanje udaranja noževima, udaranja po prsima, suza i tugovanja koji su se tokom cijele historije zbog krvavog događaja na Kerbeli dogodili, su od one vrste odbrane emocijama, uz druga pitanja kojima ovdje nije mjesto pojašnjavanja. Jer sljedbenici Ehli-bejta nisu se na osnovu neoborivih dokaza tokom cijele historije koristili sredstvima i pomagalima za širenje svoje misli, i uvijek su bili u potlačenoj manjini. Osjetili su ako ne pronađu neki način da prikažu potlačenost, a ujedno i požrtvovanost za vjeru, za šehide Kerbele, na čelu sa unukom Allahova poslanika, Imama Husejna, a neprijatelje prikažu kao nasilnike i buntovnike protiv države i zakona – ovo bi bilo veća nepravda od samog događaja koji bi polahko tonuo u zaborav. Zato su ovako događaj sačuvali od zaborava. A ovaj pokret je ispravna i sveta stvar i jedan je od racionalnih puteva čovječanstva.
Ali, da li ovaj put mora biti nastavljen?
Odgovor je: Zasigurno, ne! – Zašto? Zato jer danas zahvaljujući svjetskim komunikacijama i mogućnosti slanja poruka i ugovaranju naučnih rasprava u različitim stepenima, ona vrsta odbrane je napuštena i uklonjena, pretvorila se u nešto bezvrijedno. Jednako kao što posipanje glave vojnika zemljom na bojnom polju ne samo da neće probuditi osjećaje i savjest, već će uzrokovati slabost i potčinjenost.
Danas je razum ljudi spreman za prihvatanje naučnih rasprava, a sa nuđenjem ispravnih mišljenja i naučnim metodama moguće je svako pitanje ili potvrditi ili kritikovati ga racionalno i naučno. Zato se prijatelji i sljedbenici škole koja izgrađuje čovjeka – a to je islam, moraju koristiti metodom Kur’ana i sa širokogrudnošću i udaljenošću od pogrešnih emocija, neargumentovane slijepe privrženosti, nelogične ljubavi i mržnje okupiti na racionalne i naučne razgovore kako bi našli način za sudbinu islama i muslimana, i odrekli se ovih teških rasprava, neosnovanog proglašavanja nevjernicima i licemjerima, koje se kosi sa logikom Kur’ana i sunnetom Poslanika, s.a.v.a.. Da u prostorijama humanizma i morala, naučnim i na argumentima zasnovanim, te traženjem istine započnemo razgovore, i da se udaljimo od onih pitanjima u kojima se razlikujemo, a da razmišljamo o zajedničkim tačkama i pitanjima. O onim zajedničkim pitanjima i tačkama koji su u usporedbi sa tačkama razlikovanja poput mora i kapi. Ako bi sljedbenici islama pravedno htjeli da razgovaraju o zajedničkim pitanjima i tačkama, sigurno bi imali stotine godina o čemu da razgovaraju, gdje bi svaki dio – ako bi bio propagiran i pojašnjen sa istim mišljenjem i srčano od svih sljedbenika islamskih mezheba – postavio islam i muslimane na čelo svih svjetskih sila.
Stoga, onako kako je mudžiza Poslanika islama odvojena od mudžiza ostalih poslanika (jer mudžize svih poslanika je moguće osjetiti i opipati, ali mudžiza Poslanika islama, s.a.v.a., je bila neosjetna, bila je naučna i racionalna, pa iako je knjiga za čitanje, u njoj se nalaze velika i čovječna saznanja) i mi muslimani se moramo okrenuti sljeđenju ove Poslanikove mudžize, racionalizmu, a korištenjem morala, čovjekove i vjerske ćudi i opremanjem naučnih prostora da se klonimo neosnovanih slijepih privrženosti, nelogičnih djela, i nemoralnih razgovora. A da ponosu muslimana donesemo božansko i kur’ansko jedinstvo i da se na najozbiljniji način klonimo pitanja koji uzrokuju razdor.
6. Napomena za kraj
Da bi se pojasnilo ovo pitanje i sljedbenicima Ehli-bejta i sljedbenicima ostalih islamskih mezheba, lider islamske revolucije hazreti ajetullah Hamenei i mnogi drugi mudžtehidi su izdali fetvu o zabrani i haramu udaranja nožem i tome sličnim djelima koji uzrokuju sumnji.
Ako danas neko sebe smatra sljedbenikom Ehli-bejta mora znati da je fetva svih merdži o udaranju nožem i sl, sljedeća: ne samo da za ovo djelo nema nikakve nagrade, već je i stvar koja se kosi s dobrom namjerom, i moraju mu se suprotstaviti. S druge strane, braća koja su sljedbenici drugih islamskih mezheba moraju da znaju da je udaranje nožem uopće nije prihvaćeno od strane učenjaka sljedbenika islama. Ako bi neko takvo nešto pripisao šiijskoj školi i sljedbenicima Imama Ehli-bejta, mora znati da će sutra na Sudnjem danu morati da odgovara za takvo blaćenje, a Uzvišeni Bog i Njegov Poslanik i Imami Ehli-bejta i njihovi iskreni sljedbenici neće biti zadovoljni ovakvim blaćenjem.
Znači ako bi se neko, unatoč ovim opširnim pojašnjenjima, udarao nožem, ili bi izvršio nešto slično ili je prijatelj neznalica čija duša pripada Ehli-bejtu, ali je njegovo djelo i ponašanje usmjereno u pravcu kvarenja i iskrivljivanja obraza škole Ehli-bejta, kao što je Farazdak u odgovoru Imama Husejna rekao: قُلُوبُهُمْ مَعَكَ و سُيُوفُهُم عَلَيْكَ – Njihova (stanovnika Kufe) srca su s tobom, a njihove sablje uperene prema tebi!
Danas se svaki pokret prijatelja Ehli-bejta mora analizirati, kako ne bi bio poput sablji stanovnika Kufe koji bi uzeli živote sinova Poslanika u svoje ruke i ogrebali lice ove škole.
Ako odemo i dalje, moguće je da su pokretači ovakvih djela pripadnici skupine pametnih neprijatelja, koji se kreću za stvaranjem razdora u islamskom ummetu, a cilj im nije iskazivanje ljubavi prema Ehli-bejtu i sljedbenicima Kur'ana. Osobe koje ovakve slike dijele i stavljaju po internetu, i ovo djelo pripisuju školi šiizma, zasigurno su ili muslimani neznalice, koji za odbranu grane stabla kidaju njegovo korijenje (jer svaki razdor među današnjim mezhebima u ovakvom osjetljivom vremenu je poput odbrane grane stabla, ali pod cijenu sasjecanja korijenja), ili je pametni i razumni neprijatelj koji ne prihvata ni islam ni Kur'an ni Ehli-bejt, već u odjeći prijateljstva i odbranom jedne grane islama želi da zada udarac samim osnovama islama i Kur'ana, a sa razdorom mezheba i naroda želi da obustavi i spriječi stizanje islama i muslimana do svoje časti i ponosa.
U svakom slučaju, mi svi moramo znati da su svi tokovi u rukama Uzvišenog Allaha i da On upravlja svijetom. Iako je svima nama podario na osnovu Svoje dobre namjere priliku za govor i pisanje raznih tekstova, kako bi nas ispitao. Ali On, uzvišeno i slavljeno je ime Njegovo, upravlja svijetom i čovjekom onako kako želi, a ne onako kako mi želimo. Stoga bi svi, što pojedinačno što zajednički trebali pokušati da se krećemo samo u pravcu Božijeg zadovoljstva kako bi dospjeli do sreće.
قُلْ إِنَّمَا أَعِظُكُم بِوَاحِدَةٍ أَن تَقُومُوا لِلَّهِ مَثْنَى وَفُرَادَى ثُمَّ تَتَفَكَّرُوا مَا بِصَاحِبِكُم مِّن جِنَّةٍ
إِنْ هُوَ إِلا نَذِيرٌ لَّكُم بَيْنَ يَدَيْ عَذَابٍ شَدِيدٍ
Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje.” (Saba, 46)
Da nam kraj Uzvišeni Allah učini dobrim, i da muslimane učini pobjedicima!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.